Otac ubijenog Marina Ožića Paića: ‘Moj sin nije imao sreće! Život je nepravedan! Bio je u krivo vrijeme na krivom mjestu!’

Piše:

U publici velike sudnice bio je i Ante Zavadlav, Filipov otac, ali i najmiliji žrtava. Sve je pratio i Vlado, otac Marina Ožića Paića koji je, po riječima tužitelja Žarka Štrbca, bio slučajna žrtva jer je Filip tražio Jerka Malvasiju da ga liši života.

U jednom trenutku, nakon što je Filip iznio obranu, htio nešto pitati Zavadlava. Kako publika ne sudjeluje u raspravi nije mu to omogućila sutkinja Višnja Strinić.

– Htio sam postaviti samo jedno jedino pitanje i da dokažem nevinost svoga sina. Kako sam ga štitio i branio cijelog svog života tako sam htio učiniti i u njegovoj smrti. Svi ispitani svjedoci izjavili su da ne znaju tko je Marin Ožić Paić i da nikada za to ime nisu čuli. To sam htio čuti i od njega pa sam ga i htio pitati je li moj sin ikada učinio bilo kakvo zlo njemu ili njegovoj obitelji? To mi je bila jedina satisfakcija, ali nisam dobio odgovor od njega, već od odvjetnika koji je iskreno izrazio sućut obiteljima poginulih, Torlak i Ožić Paić koji su stradali slučajno. Tako da sam na taj način dobio jednu vrstu satisfakcije i zaštitio svoga sina – kazao nam je njegov otac.

Ni sa čim ne može biti zadovoljan, misleći na presudu.

– Zadovoljan sam jer sam uspio njegovo ime izvaditi da se ne spominje u kontekstu kriminalnog miljea. On je bio dobar, cijenjen gdje god je otišao. Moja obitelj je straosjedilačka u Splitu, moj sin je posljednji mohikanac i iza njega više nema nikoga. Meni čini zadovoljstvo što je on aboliran, on je lik iz druge priče – kaže.
Nada se, veli, da će sutkinja odrediti maksimalnu kaznu koja je jedina primjerena za sve ovo. 
– Razmišljao sam dosta o nesretnom događaju. Moj sin nije imao sreće. Radio sam ja veće gluposti od njega, ali imao sam sreće, drugu šansu i vremena, sve ono što on nije imao. Jednostavno u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Život je nepravedan. Sad ću vam dati slikoviti primjer – radio sam na razminiranju minskih polja. Pregazio sam sva, od Vukovara do Dubrovnika i vratio se kući. On je otišao od Spinuta do Šperuna po ručak i poginuo – zaključio je Vlado Ožić Paić.