Splitski pjevač Miro Boem: Smatram se netipičnim gažerom

Miro je već kao dječak
od 11 godina zabavljao ljude i zarađivao za džeparac. S navršenih 13 godina kupuje
svoje prve klavijature, te u kratko vrijeme postaje među najtraženijim
glazbenicima za vjenčanja. Danas je iza njega puno prijeđenih kilometara, a za
sebe kaže da je isti kao i nekada; veliki entuzijast i zaljubljenik u glazbu.

Zašto baš Boem?

– To me svi pitaju, ali da vam budem iskren više ni ja ne
znam. To je nekako ušlo među ljude, ali znam se našaliti da nikad dosta fešte,
pjesme i vina.

Kako danas pamtite
svoj prvi nastup?

– Moj prvi službeni nastup bio je kada sam imao 13 godina.
Tada sam samostalno svirajući na klavijaturama odradio jednu svadbu.

Tko Vam je kupio prve
klavijature s obzirom na to da ste dosta mladi počeli zarađivati svirajući?

– Ja sam sebi sam kupio prve klavijature. Harmoniku sviram od
vrtića jer smo često kod kuće radili fešte pa bi uvijek angažirali nekoga da
svira, a u pauzama bih se uvijek ja dočepao harmonike. Tako da sam krenuo već s
11 godina svirati u malim konobama i na obiteljskim feštama s harmonikom koju
mi je, shvativši da je dijete zaluđeno glazbom, kupio stric. Harmonika je kad
sam je dobio bila veća skoro od mene.

Gdje Vam je danas ta
harmonika, pretpostavljam da ste sentimentalno vezani za nju?

– Poklonio sam je jednom dečku koji se odlučio baviti glazbom.
Iako mi je srcu draga i nosi uspomene, smatrao sam da je bolje da nekome
pomogne u ostvarivanju snova nego da stoji meni u ormaru.

Ako svirate od 13.
godine, a sada Vam je 28, znači da već petnaest godina svirate bez pauza. Neki
glazbenici počinju svirati u Vašim godinama, a vi ste već nakupili staža.

– Pa tako to ispada. Već kao dijete sam volio razveseljavati
ljude pa je evo prošlo i toliko godina. Dokle god mogu raditi ovaj posao, meni
je čast. Smatram se netipičnim gažerom, mislim da od sebe dajem 300% na svakom
nastupu.

Koliko ste autorskih
pjesama snimili do sada?

– Mislim da ih ima šest, a 
sve su snimljene u suradnji s različitim autorima.

Album?

– Ne mogu reći da nisam nikada o tome razmišljao, ali nikada
mi to nije bila neka velika želja. Prvenstveni cilj mi je zabavljati ljude, a
sve ostalo doći će s vremenom. Kao što sami kažete, mlad sam još…

Spomenimo suradnju s
Draženom Zečićem na pjesmi „Nemoj nikad žalit“.

– Tu suradnju smatram ostvarivanjem životnog sna. Otkad znam
za sebe pjevam  „Govore mi mnogi ljudi da
sam rano ostario…“. Dražena sam upoznao preko prijatelja, a pjesmu je napisao
moj klavijaturist Mirko. Kada sam mu dao demo snimak, on mi je s potvrdnim
odgovorom uzvratio u samo nekoliko sati. Pjesma je odlično primljena kod publike.

Zanimljivo je da
često mijenjate pjevačice, što mislite u čemu je problem?

– Čudno vam danas sa ženama koje žele pjevati. Da djevojka
dobro funkcionira s bendom i da je spremna odraditi jednu svadbu do ranog
jutra, treba biti dobro pripremljena. Tu puno ulažem vremena i truda i onda se
ona ujutro probudi i shvati da joj se više ne da boraviti u zadimljenim
prostorima i putovati svakog vikenda. Ovo je dosta odgovoran posao, a moje
iskustvo je pokazalo da današnje mlade cure ovaj posao smatraju zabavom.
Trenutno sam zadovoljan s Leonom koja s nama svira, super se uklopila i samo
neka tako nastavi. Kad smo spomenuli Mirka i Leonu, moram spomenuti i Juru
Beškera, također dugogodišnjeg člana mog benda.

Gdje najčešće
svirate?

– Uglavnom po Dalmaciji, ali odemo i drugdje. Sviramo sve
vrste zabava, mislim da ne postoji proslava nečeg na čemu nismo svirali.
Posebna naša ponuda je ako vam Miro Boem svira svadbu onda u paketu imate i
svirku u slučaju rastave braka. Do sada me još nitko nije zvao pa valjda to
znači da donosim sreću pa su svi sretni i zadovoljni.

Spomenuli ste sve
vrste zabava, onda ste morali svirati i političke skupove?

– Svirao sam i to, ali nemam neka pozitivna iskustva.

Znači ne volite više
politiku?

– Pa nisam- nikad nešto bježao od toga ili to mrzio, ali s
ciljem da pomognem ljudima u svom gradu sam se jednom približio i nastali su
razni problemi u mojoj okolini. Shvatio sam da tu nema ničeg dobroga te da ne
želim politiku u “svoju butigu”.

Koje su prednosti
posla glazbenika?

– Putovanja, prilika za upoznavanje raznih ljudi, a najviše
kada svojim radom možeš nekom izmamiti osmijeh na licu i učiniti ga sretnim.

A nedostaci?

– Najgore je kada su blagdani, a ti nisi sa svojom obitelji.

S kim god sam radila
intervju od mlađih glazbenika, svi su mi isticali da je Jole njihov idol.
Gotovo ne postoji neki gažer koji u Jolinoj karijeri ne vidi sve ono o čemu
sanja. Je li tako i u Vašem slučaju?

– Nemam ja nekog konkretnog idola ili osobu kojoj se divim, u
puno ljudi vidiš nešto lošije i bolje. No siguran sam da je Jole najnormalniji
lik na našoj sceni. Čovjek je tako pozitivna osoba, on je isti u podne i u
ponoć.

Zanimljivo je da i
Jole i Vi imate dvije poveznice, a to je da obojica imate po tri kćeri te ni
jedan ne silazi s bine prije sedam ujutro.

– To ste dobro rekli i to mi je strašno simpatično. Prijatelji
me često zezaju na tu temu, ima nešto u tome. Ne znam što bih rekao osim toga
da obožavam posao koji radim te da volim svoje cure najviše na svijetu.

Imaju li Vaše kćeri
glazbenih ambicija?

– Kao sve curice, vole pozornicu, pjesmu i ples, ali još
uvijek ne vidim u njihovim očima onu prepoznatljivu žar da bih ih upisao u
glazbenu školu. Ako to bude njihova želja, zašto ne?! Potajno se nadam da će
bar jedna prepoznati ljepotu zvuka violine, mislim da je to lijep instrument za
curu.

Vidim da nosite
krunicu, jeste religiozan tip?

– Jesam, Isus mi zaista mnogo znači u životu. Dokle god smo na
Isusovom putu i krunica nam je bliska kao simbol, ne trebamo se ničeg bojati.

Koji su Vam planovi u
ovoj godini?

– Nemam ja dugoročne planove, živim iz dana u dan. Veselim se
svakom novom izazovu, svakom idućem nastupu. Vjerujem da je puno toga preda
mnom.