Sedmi trofej Kupa Krešimira Ćosića mogao bi dovesti Split i do drugog naslova prvaka Hrvatske, samo dajte loptu u ruke Antoniju Sikiriću

Nakon finala Kupa Krešimira Ćosića u kojem je Split u nevjerojatno uzbudljivoj završnici nadvisio Zadar i obranio trofej osvojen lani u Zaboku protiv Alkara, gledamo unaprijed, u nastavak sezone i pitamo se mogu li Žuti napraviti dodatni iskorak i konačno postati prvaci Hrvatske. Odgovor je potvrdan, jer je trener Dino Repeša (neovisno koliko mu je svojim savjetima pomogao otac Jasmin) pronašao formulu kako parirati naizgled fizički moćnijem suparniku, što je mantra (ta fizička nadmoć Zadra), koja se ponavlja evo već četvrtu sezonu. Zadar je posljednje tri godine dominirao protiv Splita u završnici prvenstva Hrvatske, sve tri finalne serije otišle su na stranu Zadra. Nekada u četiri, nekada u pet utakmica, ali je dojam bio takav da to Split nikada ne bi dobio.

Sada je Split okrenuo tu filozofiju, barem za jednu utakmicu, ali nije nevažna spoznaja da se fizički mogu nositi sa Zadrom. U toj „fizici“ presudnu je ulogu odigrao Antonio Sikirić i to na obje strane terena. Igrač kojega Danijel Jusup „nije prepoznao“ dok mu je bio u momčadi, na okolna je vrata pronašao put do Splita. Split je doslovno uzeo što mu je bilo ponuđeno – mladog igrača s potencijalom, širokog raspona ruku i dovoljno brzog da bi neutralizirao najboljeg igrača Zadra, Vladimira Mihailovića. Pritom je Sikirić briljirao u napadu s onim što mu je bilo ponuđeno, jer sa samo sedam šutova zabio je 18 poena. Zakucavanje preko Karla Žganeca ostat će za sva vremena „higlight“ finala, točka preokreta. Na Repeši je sada zadatak kako promovirati Sikirića u prvog igrača Splita, kako mu dati više ovlasti i kako od njega napraviti reprezentativca Hrvatske, te igrača za Euroligu.

Kad si stalno suočen s rebusom, kao Split u posljednje tri godine, moraš iz toga izaći s idejom. Kao što je bila ova, Sikirić na Mihailovića, pa da te vidimo, majstore. Sikirić je doslovno „ubio“ najboljeg igrača Zadra i nije bio umoran da bi doprinosio u napadu. S većim volumenom lopte u rukama, Sikirić bi postao nerješiva zagonetka za većinu obrana, ali bi istovremeno oslobodio i šutere poput Antonija Jordana, Vite Kučića i Darija Drežnjaka. Da ne govorimo o igri na centre, jer i Jacob Stephens i Demajeo Wiggins mogu trpati pod koševima.

Sikirićeva MVP nagrada je nešto najbolje što se moglo dogoditi Splitu, jer je stigla u najbolje vrijeme. Objektivno, on je takav potencijal da uz dobar plan može jednog dana završiti u Euroligi. To je nešto na što u Splitu odavno nisu navikli…