Hoće li Syriza “razbiti” eurozonu?

Syriza je najavila da će te programe donijeti odmah nakon izborne pobjede.
Siromašne obitelji mogu računati s potporom oko plaćanja troškova struje i
stanarine, minimalna plaća bi trebala biti povećana. Syriza želi spriječiti
prisilne dražbe u slučaju da Grci više ne mogu otplaćivati stambene kredite.
Osim toga bi se trebalo zaustaviti i privatizacije.

Snovi i stvarnost

“Nova će vlada brzo dospjeti u realnost”, smatra pak Jörg Krämer,
glavni ekonomist Commerzbanke, u razgovoru za Deutsche Welle. Jer sve te
navedene mjere koštaju, a blagajna ministra financija je gotovo prazna. Mnogi
grčki porezni obveznici uoči izbora nisu podmirili svoje porezne dugove, kaže
Krämer. “Po neslužbenim izjavama iz Ministarstva financija porezni prihodi
u siječnju će iznositi oko milijardu eura manje nego što je proračunom bilo
predviđeno.” A to u praksi znači da će vlada u Ateni imati već velikih problema
s podmirivanjem financijskih obveza za prvi kvartal ove godine, o kamatama i
otplaćivanju duga u visini od 4,5 milijarde eura.

Bez svježeg novca država bi najkasnije u ljeto 2015. mogla biti nesolventna,
i to baš onda kad je na redu plaćanje većih iznosa dugova, upozoravaju
stručnjaci. U srpnju bi Grci trebali vratiti 3,5 milijarde, a u kolovozu oko
tri milijarde eura. “Jasno je da će Grčka i ubuduće biti ovisna o podršci
iz programa pomoći. A to naravno znači da takav program može postojati samo
ukoliko se bude pridržavalo dogovorenog”, izjavio je u nedjelju navečer šef
njemačke Bundesbanke Jens Weidmann za TV-postaju ARD.

Igra pokera

Na prvi pogled pozicije vlade pod vodstvom Syrize i zajednice država članica
eurozone poprilično se razlikuju. “Zato se ne može isključiti da jedna od dvije
strane previše blefira i da pregovori propadnu u idućim mjesecima”, upozorava
Commerzbankov ekonomist Krämer, “pogotovo što bi Syriza mogla podcijeniti
činjenicu da izlazak Grčke iz eurozone više ne bi destabilizirao cijelu
monetarnu uniju.”

Gotovo svi stručnjaci polaze od toga da će Grčka i zemlje donatori postići
dogovor nakon pregovora i da će se spriječiti izlazak Grčke iz monetarne unije
(takozvani “Grexit”). On bi najvjerojatnije prouzročio državni bankrot i navalu
na banke, odnosno gospodarski kaos. A u prah bi se pretvorila i znatna sredstva
iz strukturnih fondova Europske unije, samo u 2014. oni su iznosili preko pet
milijardi eura.

No, i donatori će morati pokazati spremnost na postizanje kompromisa,
uvjeren je sugovornik DW-a iz Commerzbanke, i to zato “što bi svojim biračima
inače morali objasniti da su krediti pomoći Grčkoj izgubljen novac, za razliku
od onoga što se uvijek govorilo. To bi osnažilo eurokritične stranke poput
AfD-a (Alternativa za Njemačku, op.a.)”.

Potrebni kompromisi

Grčka svojim vjerovnicima ukupno duguje oko 250 milijardi eura. Bilateralni
krediti pojedinih članica eurozone iznose oko 53 milijarde, Međunarodni
monetarni fond (MMF) posudio je 35 milijardi, a Europska središnja banka (ESB)
u svom portfelju ima grčke državne obveznice ukupne procijenjene vrijednosti od
20 milijardi eura. “Kompromis bi mogao izgledati tako da dugovi ostanu
samo na papiru, ali da se teret duga bolje podijeli”, predlaže Krämer. Rok
otplate bi se moglo produžiti, kamatne stope sniziti, te dogovoriti duže
vremenske rokove u kojima neće biti amortizacije.

I Thomas Straubhaar, profesor ekonomije na Sveučilištu u Hamburgu, vjeruje
da će biti kompromisnog rješenja između Atene i zemalja donatora. Ako je
prošlost nešto pokazala, onda je to činjenica da samo čistokrvni, rigorozni
kurs štednje ne može izvući Grčku iz postojećih nevolja, smatra on. “U
novim se pregovorima mora učiniti i jedno i drugo”, tvrdi Straubhaar za
DW, “i štedjeti, ali onda i rasti. Dugoročno se rješenje može postići samo
zajedničkom monetarnom i fiskalnom politikom.”

Exit treba pravno regulirati

Nešto manje spremnosti na kompromis pokazuje Michael Hüther, šef Instituta
njemačkoga gospodarstva (IW) u Kölnu. On zahtijeva dosljedan kurs prema onim
kriznim zemljama Europske unije koje nevoljko provode reforme. “Jasne se
linije treba držati i onda kad prijeti izlazak neke zemlje iz europske
monetarne unije”, smatra Hüther u jednom priopćenju za medije. Kako bi u
krajnjem slučaju ipak malo ublažio potencijalne ekonomske posljedice, IW od
europske politike zahtijeva jednoznačno definiranje pravnog puta za izlazak iz
eurozone, naravno samo kao ‘ultima ratio’.

“Nepostojanje pravnih pravila bi u ovom trenutku prouzročilo nesređeni
i stoga ekonomski posebice štetan izlazak iz monetarne unije”, upozorava
direktor IW-a Hüther.