Senzacionalno otkriće: Potvrđeno postojanje prve afričke migracije anatomski modernog čovjeka

Vodeći
svjetski znanstveni časopis Nature danas je objavio rezultate istraživanja
međunarodnog konzorcija znanstvenika iz 74 istraživačke skupine, koje daje novo
svijetlo u razumijevanju migracija anatomski modernog čovjeka (Homo sapiensa) nakon
širenja s Afričkog kontinenta. Dosadašnja istraživanja i analize arheoloških i
fosilnih nalazišta sugerirala su postojanje dvije migracije anatomski modernog
čovjeka iz Afrike, (tzv. model iz Afrike, engl. Out of Africa – OoA): prvu prije 120.000 godina (xOoA) i drugu
prije 75.000 godina (OoA). Rad u časopisu Nature objavljuje do sada najsveobuhvatniju
studiju koja je iznimno precizno utvrdila genetičku raznolikost 125 populacija,
rješavajući pitanja koja se odnose na demografsku povijesti i genetičke
prilagodbe naše vrste. Rezultati genetskih istraživanja upućuju na to da su dva
uspješna širenja anatomski modernog čovjeka izvan Afrike ostavila potomke u
suvremenom svijetu. Studija objavljena u ovom radu, temelji se na analizi
sekvenca u vrlo visokoj rezoluciji i to 379 genoma iz cijelog svijeta. U ovome
istraživanju su sudjelovali i timovi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
predvođeni prof. dr. Draganom Primorcem
i prof. dr. Damirom Marjanovićem. Uz njih u istraživanju su sudjelovale i
njihove mlađe suradnice dr.sc Vedrana
Škaro iz Hrvatske, te dr.sc. Lejla
Kovačević Mulahasanović iz Bosne i Hercegovine.   

Rezultati
objavljeni u časopisu Nature po prvi put na osnovu preciznih genetskih
istraživanja donose na vidjelo nove spoznaje vezane uz migraciju anatomski modernog
čovjeka iz Afrike koja se dogodila pred otprilike 120.000 godina. Da je ta
migracija činjenica, koja je potvrđena i analizom genskog materijala, pokazuje
podatak da moderni Papuanaci sadrže oko 2% genetičkog materijala, koji potječe
iz perioda prvog širenja populacije anatomski modernog čovjeka izvan Afrike, a koja
se dogodila prije 120.000 godina. Navedeni rezultati predstavljaju potpuno novo
svjetlo u razumijevanju prvog izlaska modernog čovjeka s Afričkog kontinenta čiji
su tragovi pronađeni u genetičkom materijalu danas živućeg čovjeka na području
današnje Indonezije.

Dobiveni rezultati ne isključuju mogućnost da je i u ovoj
prvoj migraciji dolazilo do miješanja anatomski modernog čovjeka s populacijama
hominina koje je zatekao na tim prostorima. S druge strane slijedeća migracija
anatomski modernog čovjeka od prije 75.000 godina (OoA), najvjerojatnije je
pokrenuta iz istočne Afrike prema Euroazijskom kontinentu, gdje se anatomski
moderni čovjek povremeno „miješao“ s Neandertalskom populacijom, da bi su
daljim migracijama ka istoku dolazilo do kontakta i sa drugim starosjedilačkim
populacijama  poput  Denisovske populaciju. To je uvjetovalo činjenicu
da uz genetski materijal anatomski modernog čovjeka iz perioda xOoA, genom današnjeg
Papuanaca sadrži i mješavinu genoma Neandertalca, ali i Denisovske populacije. Rezultati
objavljeni u današnjem časopisu Nature, na tragu su nedavnih otkrića vezanih proučavanje
skeletnih ostatke ženske osobe pronađene u špilji Denisova na Altaju u Sibiru
(Denisovski čovjek), čiji genom između ostalog sadrži i mješavinu genetskog materijala
anatomski modernog čovjeka. Denisovski čovjek se očito iako genetski različit
od modernog čovjeka ipak križao s precima anatomski modernih ljudi.

Izjave autora:

Prof.dr. Dragan Primorac: “Ovaj rad rasvjetljava neke globalne migracijske procese, a logičan
je slijed dugogodišnjih istraživanja koja smo objavili još prije 16 godina u
časopisu Science kada smo analizom Y kromosoma utvrdili da su 3/4 muškaraca iz
današnje Hrvatske i BiH u biti direktni potomci ljudi koji su na prostorima
»tzv. Balkanskog utočišta» te na prostoru «Ukrajinskog utočišta» preživjeli
zadnje ledeno doba”. Ostatak populacije uglavnom predstavlja potomke naroda
koji su u ovaj dio Europe pristizali južno-istočnim pravcem, u posljednjih
10.000 godina, uglavnom tijekom procesa neolitizacije.”

Prof.dr. Marjanović: “Navedenim istraživanjima obogaćeno je naše znanje o
migracijskim procesima naših predaka na globalnome planu, posebno u smislu detekcije
„genetičkih tragova“ ranijih humanih populacija u genomu modernoga čovjeka, ali
su stečene i nove spoznaje o genetičkoj raznolikosti lokalnih populacija», «Posebno
je značajno da su naši prostori, još jednom, kroz znanstvene studije i suradnju
znanstvenika iz Hrvatske i BiH “ucrtani” u novokreirane “svjetske genetičke
mape”. Uz dvojicu navedenih znanstvenika u studiji su sudjelovale i njihove
mlađe kolegice dr.sc. Vedrana Škaro iz Hrvatske, te kolegica dr.sc. Lejla Kovačević Mulahasanović iz Bosne i Hercegovine.

Prof.dr.sc. Richard Villems iz estonskog Biocentra ističe: “Sveukupno ovaj rad daje
nemjerljiv doprinos razumijevanju naše evolucijske prošlosti i izazovima s
kojima su se ljudi suočavali kada bi se naselili u okolišu koji se neprestano
mijenja. Osim toga, obilje slobodno dostupnih podataka ove studije poslužit će
kao buduće polazište za daljnja istraživanja genetičke povijesti modernih i
drevnih ljudskih populacije”.

Dr. sc. Toomas Kivisild: “Tijekom istraživanja, otkrili smo niz gena koji mogu
biti povezani s metabolizmom i imunitetom što ih čini mogućim kandidatima
ključnim za lokalnu prilagodbu raznim vrstama prehrane i okolišu u kojem
populacije ljudi danas žive”.

Međunarodnu
suradnju predvodili su dr.sc. Mait
Metspalu iz estonskog Biocentra te dr.sc.
Toomas Kivisildom i dr.sc.Luca
Pagani sa Sveučilišta u Cambridgeu, Velika Britanija.

Dr.sc. Mait Metspalu je istaknuo: “Ovaj poduhvat su omogućili anonimni donori
uzoraka i zajednički napor skoro stotinu istraživača iz 74 različite
istraživačke grupe širom svijeta.”

Dr.sc. Luca
Pagani: „I upravo to malo genetičke
raznolikosti koju smo pronašli, a koja se penje do najmanje 2% genetičkog
podrijetla modernih Papuanaca, potječe iz perioda ranijeg širenja anatomski
modernog čovjeka izvan Afrike.“

Rezultati
studija koje su provedene pod vodstvom dr. Reich i dr. Willerslev, objavljeni
su u istom izdanju časopisa Nature, a također se odnose na razumijevanje
širenja populacija izvan Afrike i naseljavanje Euroazije, Oceanije i Novog
Svijeta. Sve tri studije se slažu da, svojim većim dijelom, genomi suvremenih
ne-Afrikanaca ukazuju na ključno širenje anatomski modernih ljudi izvan Afrike,
pred otprilike 75.000 godina.