Ususret rasprodanom večerašnjem koncertu Željko Bebek: U Splitu živim svoje dječje snove!

Nakon nezaboravnih koncerata u Osijeku i Zagrebu, posljednja stanica hrvatskog dijela turneje „Ono nešto naše“ je Split koji je rezerviran za nezaboravne hitove kao što su ‘Lipe cvatu’, ‘Selma’, ‘Ružica si bila’, te pjesme s aktualnog albuma. Ovom turnejom Bebek predstavlja velike hitove svog dugogodišnjeg i respektabilnog glazbenog opusa, a za Split ga veže posebna emocija što legendarni pjevač nije mogao skriti ni u razgovoru s našom novinarkom.

– Postoji 30 mogućih pitanja za intervju. Ne možemo razgovarati o osvajanju svemira, ne možemo o morskim dubinama. Možemo od ribolova do glazbe, ali to je 30 pitanja. Ja se ne mogu iznenaditi nijednom pitanju. Ne može me ništa iznenaditi.

Znači ne postoji 31. pitanje.

Pa vjerujem da ne. Postoji sigurno puno ljudi koji mene poznaje iz sfere mog sportskog života, to zna jedan dio. Ja volim skijanje i moja obitelj mora voljeti skijanje jer ne znam gdje bi djeca bila u tom periodu. Svi znaju da volim skijati zato smo na Kupresu i napravili jednu malu kućicu.

Zna se i da imate brod..

Svi znaju da volim more od rane mladosti. Ja sam kao dijete maštao da imam brod, prije 25 godina mi se dogodilo da si to financijski mogu priuštiti. Ja na more ne mogu ići u hotele, niti u kampove. Premda, nemam ništa protiv boravka u hotelu i prekrasno je biti sa svojim društvom u nekom kampu. Ja obožavam biti na moru, tu mogu živjeti jedan drukčiji život. To je život koji čitamo u romanima, koji postoj i u ljubavnim pjesmama. 

Jesu li svi snovi ostvareni?

Što je čovjek stariji, to je manje želja koje bi želio ostvarivati. Zapravo trenutno uživam u onome što sam do sada ostvario.

Split je treći grad u sklopu turneje  „Ono nešto naše“. Imate li za Split ipak manju tremu, s obzirom na to da su već dva uspješna koncerta iza Vas?

Riječ je o projektu na kojem smo Branimir Mihaljević i ja radili skoro 5 godina. Krenulo je s pjesmom „Kad poljubac pomiješaš sa vinom“ još 2012. do danas. Vrlo ozbiljno smo radili od samog početka, vjerovali smo da ako ne napraviš dobar projekt – teško da ćeš od glazbe moći živjeti. Pripremali smo ovaj projekt s nekoliko singlova, snimio sam nekoliko spotova koje smo plasirali. Svi smo na vrijeme shvatili da nije problem napraviti jednu pjesmu, pa i dvije, ali treba napraviti pjesme koje nadolaze i koje publika prihvaća. To je jedan ozbiljan posao u kojem mi beskrajno uživamo. Mi smo spremni bez ikakvog povoda otići u studio i eksperimentirati, svirati, pjevati.

 Mi smo prije svega prijatelji, moje mišljenje je da se ne može s nekim surađivati u glazbi s kim nisi blisko povezan. U ova vremena je to tako. Nekad je bilo dovoljno da ti dobar kompozitor pošalje pjesmu s notama i ti je sa svojim bendom pripremiš, tako je nekada bilo. Ja sam tako surađivao sa Zrinkom Tutićem, Đorđem Novkovićem, Miroslavom Rusom… Oni su kompozitori koji su spremni poslati pjesmu koja ispadne sjajna. Ja danas želim biti uključen prilikom rada na pjesmi, želim pronalaziti ono nešto svoje. S Branimirom sam iznimno obiteljski povezan, naše supruge i djeca također, volimo ta naša druženja.

Osim kućno i studijski, obiteljski se družite i na pozornici. Vaš sinovi su specijalni gosti ove turneje tako da u jednom trenutku na pozornici možemo vidjeti očeve i sinove. Tko ima veću tremu, očevi ili sinovi?

Ja sam siguran da oni nemaju tremu, oni imaju taj izazov u kojem sjajno uživaju. Dobra su ekipa, ali to nama nije ništa novo. To je samo novost u koncepciji jednog ovakvog koncerta. Recimo da ja nakon deset godina prvi put organiziram ovako velike koncerte. Svi koji su prisustvovali mojim nastupima u zadnje vrijeme u cijeloj regiji – to su koncerti klubskog karaktera. Veliki koncert je jedan drukčiji način života. Nama je „Ono nešto naše“ kao projekt pokazalo da možemo napraviti veliku priču.

Zašto ste se odlučili baš na ova tri grada: Zagreb, Osijek i Split?

Naša ideja je bila da koncert počne istodobno u tri grada, ali kako je to nemoguće onda smo trebali potražiti i tri termina. S obzirom na to da ne živim u Sarajevu već više od trideset godina, moj dom je Zagreb i on je trebao biti jedan od odabranih gradova. Osijek je odabran jer je to grad u kojem sam imao prvi koncert (izvan Sarajeva) 1974. godine i u to vrijeme su nam Osječani dali podršku i potvrdu da smo na pravom putu. A Split… (Bebeku suze krenule)

Hoćemo napraviti pauzu? Zašto plačete?

Ma ne… Da je bio autoput u vrijeme kada sam iselio iz Sarajeva, zasigurno bi prvo doselio u Split. Na određeni način sam se sa Splitom povezao preko svojih snova, preko mog broda. Ja već 25 godina jedan veliki dio godine provodim u Splitu, to znaju Splićani. (Bebek briše suze i nastavljamo razgovor)

Rasprodana dvorana na Gripama i govori koliko Vas Splićani vole. Jeste Vi svjesni da za splitsku publiku kažu da je „najzahtjevnija“?

Ja bih rekao da koga Split prihvati – taj se ne treba dodatno truditi. Split zna živjeti sa svojim junacima. Znam da sam Split volio i u karijeri s Bijelim Dugmetom, tu smo ostvarili odlične koncerte. Meni je taj život sa Splićanima lijep i važan i bez koncerata. Zato je Split i vrlo važan grad na ovoj turneji, ljudi ovdje zaslužuju da čuju odličnu produkciju, pjesme i moje goste.

Možemo li reći da bi Split mogao biti grad u kojem bi se htjeli umiroviti? S obzirom na Vaš životni tempo, u mirovinu nećete baš tako brzo.

Supruga i ja smo maštali o tome. No posao koji ja radim puno je lakše raditi iz Zagreba, kad sam doseljavao shvatio sam da sam lakše na svim destinacijama izvan Hrvatske upravo iz Zagreba. Kad se Split umrežio sa cestom i češćim letovima, rodila su mi se djeca i onda se više zbog njih nismo mogli seliti. Split je na određeni način centar svijeta. Kad u Splitu staviš ruku u more, povezan si sa cijelim svijetom. Lijepo se  družiti s mojom starijom generacijom, ali i mladima koji imaju onaj pravi splitski dišpet. Splitska kultura ima obilježje Splita, on je sam od sebe to što jeste. Ovaj grad je jedan prekrasan mali grad koji diše svojim plućima…

Vi zaista o Splitu možete pričati dokle god Vas se ne zaustavi. 

O njemu bih mogao pričati koliko god hoćeš. Njega povezuju i otoci i još puno toga što ga čini još ljepšim i bližim, kad si tu svaki dan možeš otići negdje. Nedavno sam s djecom bio na Klisu.

Na janjetinu?

Ne, na tvrđavu. Ali jedan sam od onih koji voli ići starom cestom do Solina i na onoj okuci pojesti dobar komad mesa. 

Ne doimate mi se kao nekakav nostalgičar, prije bih rekla da ste jedan moderan lik. Slažete li se?

Istina je da imam godinama jednu transformaciju koju svjesno promatram, a koje sam promatrao i kad sam počinjao karijeru. Prije svega, bio sam dobro dijete, dobar đak u gimnaziji, dobar student prava dok sam studirao, dobar sportaš. S obzirom na to da sam sve ostavio kad sam krenuo ozbiljno u glazbu, sada se ipak vraćam nekim stvarima – krenuo sam u teretanu. Kad ide vrijeme, kad život prolazi, na trenutke se moraš osjetiti da bi htio prolaziti neke stvari koje si već napravio i koje moraš čuvati. Onda shvatiš da su tebi to tvoji roditelji isto radili, a zašto bi onda oni bili konzervativni? Jesam li ja onda liberalan? Imam 72 godine i za sebe smatram da sam konzervativan. No ipak sam ugodno konzervativan jer svojoj djeci želim pružiti da imaju odličnu obitelj, mjesto na kojem mogu sve dobiti, ali da ipak paze da stvari koje sam stvorio imaju neku vrijednost i to se treba poštivati. Ja svojoj djeci, mislim pritom na moje starije i unučad, neću nametati svoje stavove ali očekujem da poštuju ono što smo mi stariji napravili.

Ljubav? Nismo je danas ni spomenuli, a jako Vam je važna.

Moje iskustvo govori da se neke situacije u životu same od sebe dogode, zateknu te, ponavljaju se. Težit ćeš uvijek savršenoj ljubavi, ali nije sigurno da će svatko doživjeti savršenu ljubav. To vjerojatno trebaš čekati, ali ne možeš cijeli život čekati. Ja, bilo tko drugi, ću pogriješiti, ali uvijek je ista želja – savršena ljubav. Netko je dostigne, netko je ne dostigne. Nema pravila, ali ako si dobio nečiju pozornost onda se njoj trebaš posvetiti da bi ti bilo uzvraćeno. Možda te ta osoba posluša pa učini isto. Prije svega je zapravo najvažnije da si dijete sreće, ja sebe smatram upravo takvim.

Smatrate li da ste bili dobar partner kroz život, da ste uzvraćali djevojkama i trudili se kao što ste upravo naveli?

Ako si dijete sreće, desit će ti se sigurno da ćeš dočekati i uspjeh i ljubav,

Vrlo ste diplomatski izbjegli moje pitanje.

Naravno da imam loša iskustva, ali sam i ja sigurno nekome bio loše iskustvo. Prihvaćam to. Plod ljubavi, pritom mislim na dijete, nije dužan osjetiti rušenja. No i oni dobivaju svoje putove i svoja iskustva, kao i otkrivanje jesu li djeca sreće. Vrlo je važno da prema sebi živiš pošteno. Ja ne mogu živjeti u vezi u kojoj nekome nije dobro. Moje je mišljenje da najveću sreću trebaš pronaći unutar sebe, u vezi s Bogom, bez obzira na religiju.