EKSKLUZIVNO Ivo Josipović: Moj plan za Dalmaciju!

Ivo Josipović izgubio je posljednje predsjedničke izbore,
ali ne i volju daljnjeg političkog angažmana u Hrvatskoj. Za razliku od bivšeg
predsjednika Stjepana Mesića, Josipović se nije odlučio koristiti Uredom bivšeg
predsjednika, već nastavlja svoj rad na fakultetu, ali i u netom osnovanoj
stranci “Naprijed Hrvatska”. U otvorenom razgovoru za Dalmacija News bivši nam
je predsjednik otkrio zašto je odlučio osnovati svoju stranku, koji je plan
njegove stranke za Dalmaciju, je li okrenuo leđa SDP-u, što misli o radu Vlade
ali i opozicije, što misli o novoizabranoj predsjednici RH, o braniteljskim
prosvjedima, ali i za koga navija ili koja mu je dalmatinska klapa najdraža.

U četvrtak poslijepodne u opuštenoj atmosferi razgovarali
smo s Ivom Josipovićem na splitskom Sustipanu.

Gospodine Josipović, dobrodošli u Split. Ovo je vaš prvi
interview za Dalmacija News.

– Hvala lijepa. Nadam se ne i zadnji.

Prošetali smo Sustipanom, vidjeli smo koliko Vam se ljudi srdačno javlja.
Pet godina ste obnašali dužnost predsjednika države. Možete li mi reći što Vam
je tom mandatu bilo najugodnije, a što najneugodnije iskustvo?

–
Najugodnije iskustvo je, zapravo, spoznaja da se
napravilo nešto dobro. Evo, ako smijem izdvojiti neki stvari; mislim da je to
bio zajednički napor s tadašnjom Vladom Jadranke Kosor oko ulaska u EU, gdje se
išlo uvjeriti strane državnike da Hrvatska zaslužuje biti članicom EU. Tu smo
Vlada i ja harmonično nastupali i uložili smo veliki napor da se to dogodi. Bio
sam sretan kada smo u Bruxellesu potpisali Pristupni sporazum.

Druga stvar koja mi je bila posebno bila
važna jest priča o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala i ratnog
profiterstva. Ja sam dugo, još dok sam bio zastupnik, išao s tom idejom i zapravo
su svi bili protiv tada, sve stranke, uključujući tada oporbeni SDP i vladajući
HDZ. Međutim dogodio se jedan sretan trenutak; mijenjao se ustav, a ja sam,
moram tako reći, kroz jedan oblik političkog pritiska, ipak uspio tada već kao
predsjednik dobiti stranke da izglasaju odredbu o nezastarijevanju. Naravno,
daljnja sudbina toga, činjenica da se vodi postupak protiv 70-ak osoba, možda
neće biti dovoljan, nije ni meni, ali to je sada dalje u rukama pravosuđa i
državnog odvjetništva.

Konačno, mogu reći je je Hrvatska ovih 5
godina unatrag u gospodarskoj krizi bila stabilna i sigurna zemlja. To,
naravno, nije zasluga samo mene kao predsjednika, ali mislim da sam tome dao
jedan dobar doprinos, nastojeći moderirati određene događaje u zemlji, biti
uvijek otvoren za razgovore s različitim političkim opcijama, pa i onima koji
mi ne pašu intimno, kada je riječ o mojim uvjerenjima. Mislim da je dobro da
smo imali jednu stabilnu situaciju.

Nisam imao intenzivna neugodna iskustva, u
smislu da sam imao neke nesporazume s građanima, da je netko protestirao ili mi
radio neke neugodnosti, toga nije bilo. Meni je neugodno bilo u onim trenucima
kada su ljudi očekivali da ja kao predsjednik učinim nešto da bi im pomogao, a
zapravo im nisam mogao pomoći. Riječ je, recimo, bila vrlo često o presudama
sudova. Zaista, ljudi bi bili u pravu, ali predsjednik nažalost, ili na sreću,
nema ni mogućnosti ni prava da mijenja sudske presude i nažalost nepravda je
ostala na neki način ozakonjena. Tu mi je bilo teško ljudima objasniti kako da
unatoč tome što vidim da su u pravu, ne mogu ništa napraviti.

Nedavno ste osnovali stranku “Naprijed Hrvatska”. Što to
nova stranka nudi našoj zemlji, a da druge ne nude?

–
Većina ljudi koja je pristupila toj stranci do
sada, ili koji se interesiraju, u načelu su socijaldemokrati. Ima slučajeva da
su bili članovi narodne i liberalne stranke i Laburista i ORaH-a, ali smo svi
ipak u duši na lijevoj strani političkog spektra. A što nas razlikuje od nekih
drugih lijevih stranaka? Imat ćemo snagu koje neke druge manje stranke naprosto
nemaju iz razno raznih razloga i drago mi je da neke od njih već jesu, a neke
već razmišljaju o tome da nam se, tako mogu reći, kolektivno pridruže. S druge
strane imamo veliku lijevu stranku, ili barem kaže da je lijeva u dokumentima,
a to je SDP koji je sada u vladajućoj koaliciji. Ove četiri godine, uz sve moje
simpatije za socijaldemokraciju, a to kao predsjednik nisam smio reći, mislim
da nisu ispunili očekivanja. Mi ćemo imati tu mogućnost afirmirati Hrvatsku kao
socijalnu državu i državu socijalne pravde, da učinimo sve da bude pravednija,
znajući nažalost da idealnog društva nema, a s druge strane smo, za razliku od
ovoga što se vidjelo ove zadnje četiri godine rada vladajuće koalicije, spremni
smo na reforme i promjene. Upravo u nazivu imamo “Naprijed Hrvatska”, to je
jedna motivacijski i optimistični element.

Ne aludira li to pomalo na “Forza Italia”?

–
Ne. Forza znači snažno, a naprijed znači nešto
drugo. Često me pitaju, kako Vi to kao Berlusconi imate naziv stranke.
Jednostavno nemamo. To je nešto sasvim drugo, i po zvuku i po konotaciji. Imamo
dodatak “Progresivni savez”. Mi spadamo u  onu kategoriju lijevih stranaka, kakav postoji
cijeli klub u Europskom parlamentu. To su u pravilu lijeve socijaldemokratske
stranke koje vide važnost napretka.

Koriste li danas stranke u Hrvatskoj, pomalo licemjerno,
etikete lijevo i desno da sakriju svoju nesposobnost i nepostojanje pravih
programa?

–
Ja ne bih generalizirao. Ima ljudi i stranaka
koji iskreno nešto deklariraju; pa nešto ostvare, nešto ne ostvare. Neke
stranke nekada ne dođu niti u priliku ostvariti svoj program. Naravno, ima onih
koji deklariraju jedno, a rade drugo.

Koliko jedna nova stranka ima šanse u današnjoj političkoj areni Hrvatske i postoji li ijedna uspješna novoosnovana stranka posljednjih
desetak godina?

–
Mi djelujemo u jednim novim okolnostima, pri tom
mislim i na ljude koje prvi put vidim na sastancima. Mi smo kao društvo danas
kao nikada izloženi krizi, kao nikada su sve dosadašnje vladajuće garniture
pokazale da nemaju odgovarajući odgovor na krizu. Smatram da zato imamo priliku
dobiti povjerenje ljudi jer je tu krug ljudi koji su pokazali da nešto znaju i
mogu i što imamo velik broj mladih ljudi koji nisu nikada bili u politici, koji
daju jedan optimizam i jednu novu snagu. Osim toga, iza stranke stoji određeni
kontinuitet djelovanja nekih ljudi, pa i mene osobno, izvan stranačke politike.
Neki temelj djelovanja su reforme o kojima sam ja govorio kao predsjednik, ali
kao predsjednik ih, nažalost, nisam imao načina ostvariti. Mislim da ljudi
znaju što želimo i kako želimo . Vidjeli ste i sami kako mi danas ljudi
pristupaju i mislim da je to također jedan znak povjerenja.

Kako tumačite činjenicu da na osnivačkoj skupštini Vaše
stranke nije bilo predstavnika SDP-a, HNS-a ili ORaH-a Mirele Holy?

–
Mislim da je bio netko iz ORaH-a. Spomenute
stranke su same objasnile zašto nisu bile prisutne – da im mi otimamo članove.
Prema tome, ne bih rekao da im otimamo članove, nego da im članovi prepoznaju
gdje će bolje ostvariti svoju političku afirmaciju.

Mirela Holy i njena stranka, u početku su imali strelovit
rast, a nakon toga uslijedio je gotovo jedno takav pad. Ona je to dijelom
objasnila podrškom Vama na posljednjim predsjedničkim izborima. Kako to tumačite?

–
Mislim da je jedim dijelom dobro detektirala
problem koji je problem strukture stranke. Naime, Mirela, koju ja vrlo cijenim
jer smatram da je pametna i sposobna političarka i intelektualka, okupila je
jednu stranku na valu nezadovoljstva. Stranka je okupljena oko ideje “zelenoga”,
ako tako mogu reći, zajedno s protestom protiv SDP-a, ali i HDZ-a, s različitim
motivima. Rekao bih da je u tom prvom uzletu ORaH bio jedna desno-lijeva
stranka koju kao kohezivni element drži ljubav prema prirodi, poštovanje
ekologije itd. Prvi trenutak ozbiljniji, kada su se pojavila pitanja neekološke
naravi, a takva je bila podrška ovom ili onom kandidatu, došlo je do
razdvajanja na lijeve i desne, uz možda još neke stvari koje su oni napravili,
ali kažem, jako cijenim što je Mirela činila. Čini mi se da stvar dovodi u
normalu. Naime, zelene stranke u Europi imaju tako 5 do 8 posto podrške i
mislim da ne treba iz činjenice da se svode na tu mjeru izvoditi zaključak da je
riječ o propasti stranke. Ne, ja mislim da oni imaju ozbiljnu perspektivu i da
će se održavati na toj razini postotka popularnosti koji je uobičajen u Europi
za tu vrstu stranaka.

Prije predsjedničkih izbora dugo ste vodili u anketama, a
bile ste u najpopularniji političar u zemlji. Shodno tomu, je li Vam gubitak
izbora bio iznenađenje?

–
Kada gledam iz perspektive prije godinu dana
možda jest iznenađenje. Puno toga se događalo zadnja 2-3 mjeseca, a budite
uvjereni da sam osjećao što se događalo, što se mijenja i u čemu ni ja osobno
ni ekipa sa mnom nismo uspjeli parirati. Kao prvo, a tu ne govorim osobno jer
možda sadašnja predsjednica u cijeloj toj mašineriji ponekad nije ni znala što
se događa, vodila se negativna i prljava kampanja s ranim izmišljanjima o
obitelj i meni osobno. To je osobito išlo kroz portale kao Dnevno.hr ili u
Bujančevoj emisiji koja je se reprizirala nekoliko puta dnevno. Mi nismo ni
imali te mogućnosti, niti bih i koristio ni pod koju cijenu. To je jedna priča.
Druga je da je izborni stožer gospođe Kolinde Grabar Kitarović vrlo vješto napravio
nešto što je logično, a to je da je uspio povezati negativne emocije prema
Vladi sa mnom. Uspjeli su u tome, bez obzira što ja nisam bio predsjednik koji
je bio stranački orijentiran, ali to je dio “sporta”…

Ako se možemo školski izraziti, kako bi ocijenili prvih sto
dana nove predsjednice?

–
Ne bih je ocjenjivao jer smatram da je neukusno
ocjenjivati nekoga s kim sam sudjelovao u izbornoj “utakmici”. Gospođa Grabar
Kitarović je obećala neke stvari , vidjet ćemo koliko će toga ostvariti. Neka
građani to ocijene kada dođu neki budući izbori. Neke stvari bih ja drugačije
radio, uostalom, zato smo i bili kandidati različitih političkih opcija.

Bivši ste SDP-ovac, SDP vas je kao svoga kandidata istakao
na predsjedničkim izborima, a neki tumače da ste sada okrenuli leđa SDP-u. Je
li to istina?

–
U načelu nije istina, osim u tehničkom smislu.
Dakle, podržalo me 14 stranaka sa zajedničkim političkim projektom. SDP je kao
najveća stranka najviše doprinosio ili trebao doprinijeti toj priči . Imali smo
zajednički projekt koji nije uspio i nakon toga nema obaveze da idemo dalje
zajedno. Pa ne misli valjda (SDP) da me s dijelom troškova kampanje može kupiti.
Ono što ja iznimno cijenim jest rad aktivista na terenu, ali moram reći da
nisam uvijek osjećao podršku vrha stranke. Podsjetit ću, premijer je desetak
dana prije izbora na Dnevniku govorio protiv mog projekta Ustavnih promjena.
Očito tu nije bilo puno konsenzusa, ali to je njegovo pravo! Kada me pitate zašto
se nisam vratio u stranku, to sigurno onda nisu aktivisti koji dobrim dijelom
sada prelaze u novu stranku, nego je to svijest i spoznaja da vodstvo SDP-a
zapravo one reforme i politiku koje ja smatram nužnima za Hrvatsku.
Milanovićevo je pravo, kao i stranačko, ne prihvaćati političke ideje koje
imam. Mislim da bi bilo potpuno glupo ulaziti u stranku u kojoj nemate podršku
za politiku za koju smatrate da je ispravna.

Zaslužuje li premijer Milanović još jedan mandat?

–
Kada idem na izbore sa svojom strankom, naravno
da onda imam politički odmak prema sadašnjoj Vladi. Onaj koji ulazi u utrku
želi pobijediti na izborima. Da podržavam većinu onoga što se događalo u
mandatu, vjerojatno ne bih ni izlazio na izbore.

Imali li današnji lider opozicije, gospodin Tomislav
Karamarko, odlike budućeg premijera?

–
Nije na meni da ga tako ocjenjujem. Tu ocjenu će
dati građani na izborima. Sasvim sigurno, moja politika i moje viđenje Hrvatske
je ozbiljno drugačije od onog kojeg zagovara gospodin Karamarko. Je li njegova
politika prava za Hrvatsku, znamo tko će reći.

Kada bi ste nakon parlamentarnih izbora bili u mogućnosti
odlučiti koja će opcija , lijeva ili desna, odnijeti pobjedu, kome bi se
priklonili?

–
Ja Vam predlažem bolji scenarij! Da naša, nova,
treća koalicija ima većinu i da formira Vladu!

U predizbornoj kampanji govorili ste da je regionalizacija
Hrvatske jedan od stupova budućeg gospodarskog oporavka. Zastupate li i dalje
tu ideju?

–
Apsolutno! Kao prvo, mi danas glumimo da smo
decentralizirana država tako da imamo 600 raznih jedinica regionalne i lokalne
samouprave. Unatoč tome, mi smo visoko centralizirana zemlja. Svega oko 8 posto
prihoda se alocira lokalnoj samoupravi . Mi smo vrlo centralizirana zemlja, a
opet s onim aspektima koji jesu decentralizirani imamo gotovo feudalno
ponašanje u nekim lokalnim sredinama. Sve je to skupa užasno skupo. Naš je
upravni ustroj preskup za ono što možemo podnijeti, a uz to je i neefikasan. 

Neefikasan je ne samo zato što se na lokalnoj razini vodi suvisla politika o
spomenutoj rascjepkanosti, nego kod podjele nadležnosti ima ozbiljnih problema
u realizaciji nacionalnih projekata. Za to sam da se Hrvatska regionalizira, da
ima pet do osam regija, Dalmacija je svakako jedna od njih jer je prirodna,
ekonomska i povijesna cjelina i imala bi puno veće ovlasti nego ih danas imaju
županije, uključujući da uz suglasnost Vlade i Parlamenta sama formira svoju
lokalnu mrežu. Regija bi imala puno više poslova i novaca u lokalnoj kasi .

I puno manje uhljeba?

–
I puno manje uhljeba. To je čak komentar koji bi
po prirodi stvari imao taj efekt.

Bi li Istra ikada pristala biti regija zajedno s
Primorsko-gorskom županijom?

–
Ja mislim da nema potrebe . Ja Istru iskreno
vidim kao regiju. Ne mislim da biti regija znači imati jednak broj stanovnika
kao Slavonija ili Dalmacija. Mislim da su važni neki drugi suštinski kriteriji
i da Istra ispunjava iole racionalne kriterije da bi bila regija.

Što bi regionalizacija donijela Dalmaciji i u tom kontekstu,
koji je Vaš plan za Dalmaciju?

–
Ja Dalmaciju vidim kao regiju, područje s puno više
ovlasti, puno više novaca, autonomije i inicijative nego što je to danas
slučaj.

Znači li to i neko ministarstvo u Dalmaciji?

–
To je drugi aspekt. Jedno je regionalizacija,
drugo je decentralizacija. Zaista, nema nijednog ministarstva van Zagreba.
Primjerice, nema nijednog razloga da u Slavoniji ne bude ministarstvo
poljoprivrede, na Jadranu ministarstva promet, turizma. Stvar je racionalne
podjele u kojoj bi svaki kraj naše domovine morao imati osjećaj i stvarnu ulogu
važnosti u strukturi. Osobno smatram da bi Dalmacija kao regija koja vlada
sobom mogla riješiti puno onih problema koji se u sadašnjoj konstrukciji države
nažalost ne mogu riješiti. Znam, javio bi se problem rivaliteta između gradova.
Tko bi bio glavni; Zadar, Šibenik, Split ili Dubrovnik? Uz određenu
fleksibilnost, svaki od tih gradova može dobiti ozbiljnu i važnu ulogu i imati
jedan dio poslova regionalne nadležnosti.

Hrvatska je umorna od podjela svih vrsta. Ipak, loša
gospodarska situacija nije nagnala građane ni u kojem trenutku na velike i
organizirane prosvjede oko toga, već se prosvjedovalo sporadično oko nekih
drugih stvari. Kako tu tumačite?

–
Ima više razloga. Jedan od njih je taj da smo
relativno nedavno izašli iz rata, i građani imaju osjećaj odgovornosti da
zemlju ne treba ljuljati. S druge strane, u svim ekonomskim previranjima , od
vala privatizacije do danas, javio se jedan fenomen da su sindikati efikasni u
javnom sektoru, dok u privatnom to baš i nije tako. Tu se vide sindikalne
aktivnosti, što ne mora nužno biti štrajk, možda kada je već kasno – kada poduzeće
ide prema stečaju i kada je već očaj zavladao. Ne zagovaram da pod svaku cijenu
sindikati moraju raditi nerede, ali mislim da bi i u privatnom sektoru trebalo
ojačati akcije sindikata. Mi imamo i sjajnih privatnih firmi. 

Pogrešno je
stvarati klimu da su svi poduzetnici robovlasnici, lopine i ne znam što drugo.
Moramo uvažavati činjenicu da oni i svojom imovinom ulaze u rizik, otvaraju
svima nama radna mjesta. S druge strane ima i onih koji nisu pravedni i pošteni
prema zaposlenicima, radnicima. Mislim da tu sindikati moraju na vrijeme
reagirati, a država mora zaštititi i sindikate i radnike od retorzije.
Sindikati su nekada rezervirani jer se boje da će radnici sutra biti
šikanirani. Država mora zaštititi opravdane sindikalne aktivnosti.

Spomenuli ste svijest građana da ne žele ljuljati državu i
njenu stabilnost. Kako tumačite nedavna zbivanja na Markovom trgu?

–
Kada je riječ o krugu ljudi koji su tamo ispred
šatora , riječ je o ljudima koji su u početku svojih aktivnosti imali određene
simpatije javnosti zbog činjenice da su invalidi Domovinskog rata, da su zaista
za domovinu dali dio sebe. Ali mislim da se taj protest pokazao kao “par
excellence” stranačko – politička manifestacija. Zapravo, ni oni sami ne uspijevaju
eksplicirati koji su to sve problemi. Na sastanku su uspjeli pronaći par tih
pojedinačnih, možda pogrešnih odluka. No, kada govorimo o njihovim sistemskih
zahtjevima jedino što možemo prepoznati je da žele smjenu ministra i njegova
dva suradnika, a da opet ne znate zašto. Gospodin Matić je heroj Domovinskog
rata, to je čovjek koji živi za braniteljsku populaciju i mislim da sasvim
nepravedno i nepošteno tražiti njegovu “glavu”, ako se mogu tako izraziti, kao
da je državni neprijatelj.

Odnosi između branitelja koji prosvjeduju i Vlade su već
duže vrijeme napeti. Imate li viziju kako bi Vi te napetosti uklonili ili barem
ublažili?

–
Znali su me pitati zašto sam to napravilo, ali
ja samo drugi ili treći dan otišao do šatora da vidim o čemu se tamo radi.
Prilično mi je brzo postalo jasno da se radi o političkom projektu, vidio sam
tko su gazde tog projekta. Nisu to nesretni invalidi sami po sebi. Iza njih je
struktura koja na neki način vodi taj proces, neovisno o interesima države i
Domovinskog rata, i kada se to vidi onda ima samo jedan način da stvari idu
dobrim putem, a to je striktno poštivanje zakona. Bilo tko u ovoj zemlji ima
pravo prosvjedovati, ali to mora raditi u suglasnosti sa zakonom. Stavljati
plinske boce, dizati šatore u centru grada, prikapčati se na električnu mrežu,
nije poželjno bez obzira na nečiji status.

Koristite li se zakonskim pravom Ureda bivšeg predsjednika?

–
Nisam ostvario to svoje zakonsko pravo. Prvo sam
reaktivirao svoj profesorski status, te osnovao vlastitu stranku, što znači da
se i dalje aktivno namjeravam baviti politikom. Bivši predsjednik Mesić je u
drugačijoj poziciji, on je čovjek koji je odlučio završiti svoju političku
karijeru na takvoj dužnosti. Ja sam mlad čovjek. Želim raditi; s jedne strane
se vraćam na fakultet, s druge strane osnivam stranku. Bilo bi nedopustivo da
netko provodi stranačku politiku, a s druge strane koristi proračunski novac za
Ured.

Prijeđimo na temu ZAMP-a. Stojite iza tog projekta, i sam
ste uvaženi glazbenik.

–
Svoju sam intenzivnu aktivnost u ZAMP-u završio
oko 2000.-e godine .

Dosta vas je medija posljednjih godina spominjalo u
negativnom kontekstu kada je u pitanju ZAMP. Neki su išli i korak dalje te su
vas vezivali uz afere oko ZAMP-a. Tonči Huljić mi je u jednom razgovoru rekao
da je ZAMP primjer najbolje uređenog i funkcionalnog segmenta u Hrvatskoj
uopće. S druge strane, imamo i one koji su ogorčeni “krutošću” ZAMP-a. Primjerice,
Dalmacija svoju glazbenu povijesnu baštinu čuva i kroz smotre klapa. Većina tih
smotri je nekomercijalne naravi, jedva se održe zbog nedostatka financijskih
sredstava, a čak i nekomercijalna smotra mora platiti pristojbu ZAMP-u. Je li
to pravedno?

–
Je, pravedno je. Dakle, gospodin Huljić je u pravu.
Kada bi cijelo gospodarstvo funkcioniralo kao ZAMP mi bi bili Švicarska.
Insinuacije nekih portala da se u ZAMP-u otima lova su naprosto smiješne. Riječ
je o ljudima koji ne bi platili ono što moraju platiti. Iza zahtjeva da se
plaćaju autorska prava stoji talent, stoji investicija tih ljudi. Kao što se
plaćaju mlijeko, kruh ili struja moraju se platiti i autorska prava. 

Sada ste
spomenuli specifični problem da kao organizator nekomercijalnih događanja
morate platiti ZAMP-u. Ne možete ni autorsko djelo načelno dobiti besplatno ni
za nekomercijalnu djelatnost , ali postoji mogućnost da se za određene vrste
manifestacija dobije određeni popust, pa i oslobođenje od plaćanja.

Za koga navijate?

–
Ja sam kao klinac navijao za Hajduk. Ali kada
sam vidio što se događa u nogometu, prestao sam se interesirati za klupski
nogomet. Mislim da je stanje u našem nogometu žalosno. 

Imao sam simpatije prema
Dinamu kao Zagrepčanin, ponosan sam bio na neke rezultate, primjerice kada je
Dinamo pobijedio u Kupu velesajamskih gradova, svi su bili sretni, pa i neki
Hajdukovci. Sada navijam za reprezentaciju, pri čemu mislim da je šteta da je
nogomet izgubio onaj sportski duh kojeg je imao.

Ima li korupcije u HNS-u?

–
Ja to ne mogu izričito reći, jer bi morao dati
dokaze i pokazati nekoga prstom. Puno toga ne izgleda lijepo u našem nogometu.

Kako tumačite činjenicu da hrvatska reprezentacija tako dugo
nije igrala u Splitu, a sada igra pred praznim gledalištem?

–
Šteta. Mislim da nogometna organizacija to
odlučuje, ali bi bilo dobro da se nesumnjive simpatije ljudi diljem zemlje
prema reprezentaciji honoriraju disperzijom događaja. Ja čak ne vjerujem da je
netko namjerno dođe u odabir baš kada se dogodila suspenzija terena. Nadam se
da će HNS Splitu nadoknaditi tu činjenicu, tim više jer je Italija velik
suparnik. 

Utakmica će se igrati pred praznim gledalištem jer naš nogometni
Savez brani stvari koje se ne smiju braniti; od nereda, ustaških povika,
manifestacija poput Šimunićeve, kada je naštetio osobno sebi i reprezentaciji.
Da je Savez izrazio žaljenje ili protivljenje bilo kakvom zazivanju ustaštva,
sasvim sam siguran da reprezentacija ni Šimunić ne bi bilo kažnjeni.

Sada nešto što Vas netko vjerojatno nikada nije pita. Radi
se o tome da je Dalmacija jedina regija u Hrvatskoj i EU koja nije pokrivena
meteorološkim radarima. Meteorološki radar detektira oborine, otkriva gdje je i
koliko je jako nevrijeme. Takav podatak zaista može spašavati ljudske živote
zbog pravovremenog upozorenja. Svjedoci smo svake godine stradavanju mahom
turista na moru ili planinama za vrijeme nevremena, ali i domaćeg stanovništva.
Država za organizaciju jednog referenduma potroši onoliko novca koliko bi bilo
dovoljno da se kupi čak osam meteoroloških radara. Što mislite o tome?

–
Rekli ste mi sada podatak kojega, moram
priznati, nisam znao. Kao vrhovni zapovjednik OS RH brinuo sam se o vojnim
radarima i radarima za zrakoplovni promet. Za ovaj problem mi nikada nitko u
bilo kojem trenutku nije rekao.

Niti Državni hidrometeorološki zavod?

–
Ne, nikada nisam čuo za taj problem. No ako je zaista
tako, nema opravdanja zašto Dalmacija nema meteorološki radar i nadležni bi
trebali riješiti taj problem.

Jesu li Dalmatinke najljepše žene u Hrvatskoj?

–
Ja imam ženu Goranku. Rekao bih da su naše
djevojke lijepe u svim krajevima.

Politički odgovor…

–
(Smijeh)

Slušate li klape i imate li omiljenu domaću klapu?

–
Slušam klape, imam veliku kolekciju mp3 snimki.
Dopustite da ne izdvajam neku klapu posebno. Ima različitih stilova. Recimo,
drugačije pjeva klapa Sinj. Imaju rudimentarniji zvuk. Tu su još npr. klapa
Lučica, ili Brodosplit koji je nekoć bio dobar. No, sada ima jedan drugi
fenomen, a to je da se javljaju ženske klape i javlja se činjenica postojanja
vrlo dobrih klapa izvan Dalmacije. Zadnjih godina velike uspjehe na Omiškom
festivalu klapa nižu Istrijani.  Rekao sam
da je idući korak da sada Zagorci pobijede (smijeh).

Je li komercijalizacija klapa dobra ili loša pojava?

–
Komercijalizacija znači da su se klape u jednom
dijelu odmakle od tradicije. Prvo se promijenio repertoar, zatim su se uveli
instrumenti koji prije nisu bili karakteristični za klape. Treći element je
potpuno drugačija harmonizacija tih napjeva nego u tradicionalnim varijantama.
Sve to može imati svoju ljepotu. Čuo sam klape koje imaju jazz harmonizaciju
ovoga ili onoga. Sve to može biti jedan “izlet”. Ne možete spriječiti
komercijalizaciju kada pjevači pjevaju po vjenčanjima ili sprovodima da zarade nešto.
To ne bi označio lošim pod jednim uvjetom. To je da imamo ljude koji brinu i o
očuvanju autentičnog zvuka klape. Prirodno je da su u jednom dinamičkom svijetu
šire izražajne mogućnosti klapa, ali u svemu tome treba paziti da se sačuva i
izvornost. 

Gospodine Josipoviću, zahvaljujem se na razgovoru.

– Hvala Vama.