Work and travel USA iz prve ruke: ‘Nisam požalila, a bi’ li opet- nisam sigurna’

Sve je veći broj agencija koji odradi sav posao glede pripreme mladih za odlazak. Oni nešto hrabriji, odluče se organizirati sami.- Za prvi put mislim da je lakše ići preko agencije jer se oni brinu za svu papirologiju što i nije baš jednostavno, a kasnije kad stekneš neke kontakte i poželiš opet otić’ možeš sve sam, priča Kate (21) koja se odlučila za Ocean City na Istočnoj obali te ističe kako se ukupni iznos potreban za ‘odlazak preko bare’, a uključuje agenciju, avionsku kartu i vizu kreće između 14 i 15 tisuća kuna.

– Za prvu ruku treba imati oko šest tisuća kuna početnog džeparca. Vratila sam sve uloženo i dodatno zaradila za putovanja jer sam nakon tri tjedna dobila posao servera koji se radi na bakšu.

“U državi Maryland minimalna satnica je 10.10 dolara dok se poslovi s bakšom plaćaju  3.68 dolara po satu. U skladu s time su i troškovi života. a s obzirom da Amerikanci imaju kulturu ostavljanja bakše u restoranima od 15-20%, zarade se stvarno pristojni novci.”

Tko namjerava putovati, jedan posao mu nije dovoljan za pokrivanje troškova života, vraćanje uloženog novca i putovanja, stoga većina studenata radi dva posla, neki svaki dan, a neki povremeno. 

– Upoznala sam dosta mladih koji neće putovati kako su planirali jer nisu uspjeli zaraditi potreban novac. Nije ovdje sve bajno kao što mnogi misle, unatoč agenciji koja štiti prava, postoje brojni poslodavci koji iskorištavaju svoje radnike. Treba se znati izboriti sam za sebe!

Ocean city poznato je odredište brojnim Amerikancima, ali i balkanskim studentima, stoga kaže Kate ne čudi što ih ima u velikom broju. – Možda je čudno jer se ne družiš toliko s Amerikancima ali nakon napornog dana lakše mi je pričat s nekim na naški da odmorin mozak od engleskog ha ha. Prvih mjesec dana nisan ni imala osjećaj k’o da san u Americi. Za vrijeme Svjetskog to je opet bila prednost jer bi se svaku utakmicu skupili i zajedno slavili, malo je falilo da svi kupimo karte za doma.

Kako izgleda tvoj prosječan dan?

Dani su mi više manje svi isti. Ujutro se dižem oko 8, pojedem nešto, svako par dana se čujem s roditeljima i idem raditi od 9-14 kao housekeeper, onda se vratim kući pojedem nešto, ubijem oko i od 16-23 idem na drugi posao. Nakon posla navečer nekad odemo van ili na pivu, malo druženja da se osjećaš k’o čovik, a ne životinja koja samo radi i spava. Slobodan dan iščekuješ k’o ništa u životu i onda ga provedeš u kupovini i perući robu ha ha

Najdraža/ najmrža stvar?

Najdraža stvar? Možda to šta stavljaju duplo više alkohola u pića ha ha. Šalu na stranu, zahvalna sam što imam priliku proputovati Ameriku, što mnogi možda nikada neće.  Najmrža šta im ništa nije sveto. Sve stvari imaju u sto okusa. Sva hrana je puna šećera i gotovo je nemoguće nać’ najbanalniju stvar k’o šta je običan jogurt. Definitivno neću više nikad doma prigovorit za ručak, ustvari, jedva čekan jest kupus i blitvu. A bome i menzu ću cijenit malo više onda znate koja je situacija… Nakon normalne hrane opuštenost je nešto šta mi najviše fali. Da sidneš u kafić i piješ kavu dvi ure, a ne k’o kod njih – naručiš kavu na šalteru, cugneš je i ideš dalje.

Kakvi su Amerikanci?

Amerikanci su jako ljubazna nacija, mislim da sam ovo lito više puta rekla ‘Hvala’ i ‘Oprosti’ nego u 21 godinu svog života u Hrvatskoj. Također pate od velikih stvari pa je bitno da imaš ogromno auto koje kreneš vozit’ sa 16 godina pa ako se slupaš bolje da je to nego Fiat 500. Ne znaju za svjež zrak, samo nek’ je klima na 15 stupnjeva i čaša puna leda i oni sretni. Ovisni su o slamkama i gotovo da nema pića koje piju bez njih. Također, u Hrvatskoj se plastična vrećica nadoplaćuje 30 lipa i pokušavaš sve natrpat u nju, a kod njih prodavačice ne smiju stavit više od 3 stvari u jednu vrećicu. Toliko o ekološkoj osviještenosti!

Cijene više nego u nas, ali u skladu sa standardom 

Kad dođeš veliki je problem šta cijene preračunavaš u kune pa ti se sve čini užasno skupo, ali kad usporediš sa zaradom standard je sličan. Žestoko piće platiš 10 dolara šta je jedan sat rada isto ko i kod nas 20-25 kuna. Pive su malo jeftinije jer su pola voda pola piva, virujen da je po tom pitanju Česima najgore. 

Smještaj je u prosjeku 2000$ za cijelo ljeto. Naravno, opcije su brojne, od stanova, kuća pa sve do baraka.

– Neki studenti žive u barakama i dijele wc sa još 7,8 ljudi. Ja sam sama tražila smještaj preko interneta pa su nas srećom “samo” nas četiri u sobi. Kate kaže kako se zbog preračunavanja u kune sve čini mnogo skuplje. No, kada se cijene usporede sa standardom – mišljenje se promijeni. –  Neko voće i povrće je skuplje npr. kilogram grožda dođe 8 dolara dok su banane dosta jeftinije, kilogram dođe 1 dolar. Po’ kila manistre dođe 1.40$ sta je približna cijena kao kod nas. Hrvatske proizvode poput pure ili instant juha treba malo skuplje platit, ali za dašak domovine se isplati, dodaje.

Jesi li požalila svoju odluku da odeš?

Nisan požalila jer sve je dobro iskustvo i lekcija, a ‘oću li opet doć nisan sigurna. Trenutno ću možda reć’ da neću jer san u fazi kad mi je svega dosta i samo želin putovat ali nikad ne znaš, možda bi za koji misec sve zafali.

Bi li mladima preporučila odlazak?

Svakako bi program preporučila mladima da vide kako je u Hrvatskoj ustvari situacija dobra i kako mi ugodno živimo, a uz to kakve sve poslove tu studenti rade, kad se vratiš doma spreman si za sve i jednostavno odrasteš jer nije lako brinit se za sebe 4 miseca u drugoj državi.