Božić je stigao i korisnicima MoSt-a

Božićno je vrijeme, mnogi su sa svojim obiteljima, u svojim domovima okruženi ljubavlju bližnjih, no nažalost, postoje i oni koji nemaju svoj dom, te se nalaze u prihvatnom centru udruge Most.

Laknulo je svima otkako su preselili u nove prostorije, a korisnici veliku pomoć dobiju od volontera koji se uvijek zateknu pri ruci, baš kad zatreba. Posjetili smo prihvatni centar splitske udruge MoSt par dana uoči Božića, gdje smo zatekli sinergiju dobrih vibracija.

Jedna od volonterki Lucija Rinčić, svoje je slobodno vrijeme podredila pomaganju potrebitima, te se odazvala na poziv Udruge MoSt za pomoć u nadolazećim blagdanima. Lucija je studentica iz Solina i druga je godina Zdravstvenih studija u Splitu.

– Povodom ove akcije, nas desetak se odlučilo pomoći našim sugrađanima pa smo došli u MoSt. Iznimna je čast pomagati, a i u krvi nam je kao budućim zdravstvenim djelatnicima pomagati potrebitima, u ovom slučaju volontiramo – skromno će Lucija.

Volonteri su izuzetno važni

Drago Lelas, dopredsjednik udruge MoSt i dugogodišnji član i volonter, objasnio je kako je 35 korisnica i korisnika na smještaju za Božić, zajedno s volonterima, a navratili su i korisnici koji koriste uslugu poludnevnog boravka, kao i oni koji više nisu smješteni u Udruzi MoSt, ali svrate, javiti se. 

– Često volonteri dođu i za vrijeme blagdana, barem na kratko, a naši korisnici pored zaliha koje primaju dobiju i božićne poklone. Nedavno smo imali skromno malo druženje i podjelu prigodnih poklona i malih novčanih pomoći, a sve zahvaljujući našoj akciji “A di si ti?!“ – govori nam Lelas.

Volonteri su izuzetno važni u svim programima MoSta, a svi trenutni zaposlenici ranije su bili volonteri i to im je najvažniji uvjet za zaposlenje. Projekt odnedavno Socijalne samoposluge provodi se isključivo volonterski, tu sudjeluje grupa od 60 volonterki i volontera.

– Veliki dio  popodnevnih aktivnosti u Centru za beskućnike provode naši volonteri, od vođenja radionica, predavanja, tribina, druženja, igranja društvenih igara i sl. Bez volonterskih snaga MoSt ne bi bio ono što je. Prošle godine smo imali preko 350 volontera u svim našim programima, a ove godine još imamo i volontere Samoposluge. Sigurno danas imamo već preko 400 naših volontera – pohvalio se Lelas impresivnom brojkom.

Radno vrijeme je od 0 do 24

Volonteri dolaze i odlaze, dodae Lelas i tu nema nikakvih problema, aktivnosti su konkretne i novi volonteri brzo pohvataju bit. A s druge strane imaju i volontere sa četiri do pet godina volonterskog staža i izuzetno su ponosni  na njih.

– Napredujemo u suradnji s Gradom, ide na bolje. Nažalost još uvijek postoji pojedinaca koji kažu kako imamo “samo dobar PR“. Ono što sam naučio u zadnjih 20 godina je da za dobar PR moraš dobro i pošteno raditi i ništa drugo, a radimo pošteno i što je najvažnije radimo puno, puno više od mnogih drugih. Naše radno vrijeme je od 0 do 24, uvijek je jedan od prostora otvoren, naši vikendi se odnose na poneku slobodnu nedjelju i to je tako, a to nije nikakav spin. Mi smo i visoko obrazovani i terenci, skladišni radnici i čistači, vozači i članovi radnih skupina na državnom nivou i predstavnici Hrvatske u Europskim mrežama, sve to  u isto vrijeme – objašnjava Lelas.

Na polju suradnje s drugim udrugama su postigli odličnu suradnju. Sve organizacije koje se bave problematikom beskućništva u Hrvatskoj su umrežene i zajednički rade čitav niz aktivnosti.

Grad se u potpunosti zainteresirao za problematiku ljudi bez krova

Božićno je vrijeme, mnogi su bez domova, pa pitamo kako korisnici podnose blagdane. 

– Uh, korisnici koji su smješteni u prihvatilišta i prenoćišta osjete dio božićnih blagdana. Teško mi je zbog ljudi na ulici, pogotovo u gradovima gdje nema smještaja za beskućnike. Njima je inače teško, a za Božić sigurno najteže. Rijetki imaju obitelj, ako i imaju živućih članova obitelji uglavnom su razrušene obiteljske veze. Prijateljstva su uglavnom vezana za ovaj tužniji dio života tako da se i stari prijatelji rijetko jave – govori Lelas.

Udruga MoSt nam, moramo reći, djeluje kao prava obitelj, a ta se obitelj konstantno širi zahvaljujući promjeni svijesti Splićana. 

– Mijenja se zaista svijest naših sugrađana. Od 2000. godine do danas grad se u potpunosti zainteresirao za problematiku ljudi bez krova. Postoje tu i tamo još neki problemi, ali sve ih je manje. Osude sa kojim se u zadnje vrijeme najviše susrećemo vezane su za različite ovisnosti. Udio beskućnika-ovisnika sve je manji, a u velikom broju ta ovisnost nije uzrok već posljedica beskućništva. A i ako je ovisnost uzrok beskućništva, zar tim ljudima ne treba pomoći?  Stoga, u naše su prostorije svi, ali baš svi dobrodošli. Svi, dobronamjerni naravno – rekao je Lelas.

Uz dobre kolege sve je puno lakše

Voditelj poludnevnog boravka Centra za beskućnice/ke Denis Maslov, govori nam da je za vrijeme studija rado volontirao, no nakon početka stručnog osposobljavanja u pravosuđu, jednostavno nije imao vremena. Sve se promijenilo, govori nam Denis, nakon što je ostao bez posla.

– Nakon studija jedno vrijeme sam volontirao u MoSt-u, ali sam počeo sa stručnim osposobljavanjem, pa više nisam stizao volontirati. Kada mi je prošla godina dana, te sam ostao bez posla, nazvao me Dado i pitao želim li raditi u MoStu, kao voditelj poludnevnog boravka Centra za beskućnice/ke. U tom trenutku osjetio sam veliko zadovoljstvo, jer sam shvatio da je netko tada pratio moj volonterski rad – govori nam Denis, pa dodaje kako volontiranje nije garancija za zaposlenje, ali je svakako veliki plus. Nekoliko mjeseci radio je  kao voditelj aktivnosti poludnevnog boravka, potom je postao voditelj Centra za beskućnice/ke.

– Još uvijek se uhodavam u toj ulozi, ali uz dobre kolege sve je puno lakše. S volontiranjem sam započeo kroz srednju školu u svojoj župnoj zajednici na Pujankama, te nastavio za vrijeme studija. Na volontiranje me poticao moj tadašnji župnik don Ante Vranković koji je uvijek govorio da pomaganje drugima mora biti naša svakodnevica, a ne da smo “derbi humanitarci” za Božić.

“Svi smo mi potrebni tople riječi”

Vrijeme s beskućnicima provodi svaki dan, jer rad u MoSt-u je poziv, ne samo posao. Uvijek nekome nešto treba, napisati mail, sastaviti žalbu, a razgovor i dogovor nemaju radno vrijeme, jer ako nisu u udruzi, onda su negdje na terenu, skupljaju donacije, imaju radne akcije i dostupni su na mobitel od 0 do 24 sata.

Na dane oko blagdana uvijek su s korisnicima, njima su to radni dani, kada su najviše potrebni, jer dolazi mnogo posjetitelja, ali i zato jer su korisnicima najčešće jedina rodbina.

– Svi smo mi potrebni tople riječi, a pogotovo ljudi poput beskućnika. Svaka pomoć je dobrodošla, ali važno je i darovati nešto što može drugome u nevolji koristiti. Što koristi darovati nekome brašno i ulje ako taj nema gdje skuhati? Važno je pomoći konkretno, te na taj način pomoći pri ublažavanju posljedica siromaštva kod te osobe. Osobama koje su bez krova nad glavom možete pomoći sa komadom robe, paštetom, čokoladom, sokom… – zaključuje Denis uz osmijeh.

Za blagdane najviše fali obitelj

Ante Jurišić je umirovljenik s napunjenih 70 godina, korisnik je Centra već tri godine, rastavljen je, ima djecu i tvrdi kako ne smije klonuti duhom već ići naprijed. Ističe kako će pomoći kome god može, a da pri tome neće tražiti pomoć za sebe.

– Zadovoljan sam prihvatnim centrom, drugog izbora nije bilo i zahvalan sam što ovo postoji, udomio sam se. Fali mi obitelj kad su ovakvi blagdani, fali mi ono obiteljsko okruženje, puno toga mi fali u životu, a zadovoljiti se moram s onim što imam. Ovdje sam sa svakim korektan, dobro je što se tiče kolegijalnosti i prijateljstva i nemam nikakvih problema u Centru – rekao nam je Jurišić.

Njegov prijatelj, s kojim smo ga zatekli u kićenju božićnog bora, 38-godišnji Saša Filip Kramer, također je korisnik Centra koji pak poručuje kako bi volio samo malo više provoditi vremena sa svojim sinom.

– Ovdje mi je dobro, kako ne bih bio zadovoljan kad mi je alternativa živjeti na ulici. Ovdje sam oko godinu i pol dana, a u blagdanske bi ane više volio biti sa svojom obitelji, no dobro je. Rastavljen sam, imam sina i volio bih s njim provoditi blagdane. S kolegama mi je dobro, teško se i u obitelji sa svima slagati gdje bude po pet članova, a kako je tek ovdje gdje nas je 30 (smijeh). Od novogodišnjih želja nemam ništa posebno osim da sam više sa svojim sinom, samo to – skromno će Kramer.

Najdugovječniji korisnik ima 62 godine

Miljenko Marjanović sa okruglih 50 godina iza sebe, ne odustaje. Naime, gospodin povremeno dođe u prostorije Centra, a već neko vrijeme pokušava naći posao. Djelatnici Mosta mu pomažu napisati životopis, jer Marjanovića ne ispunjava život u Centru i želi se opet vratiti prijašnjem životu i življenju od svog rada.

– Bio sam ovdje u prihvatu tri godine i sad pokušavam ponovno stati na noge. Pripremam životopis i zamolbu za posao uz pomoć ovih dobrih ljudi, a već imam i ugovor o najmu montažnog stana. Otišao sam prije mjesec i pol dana i pozvali su me na okupljanje pa sam rado došao. Na ovaj sam se korak odlučio jer se nisam mogao pomiriti s tim da sam ostao bez ičega i želim se truditi, pokušavati nanovo stati na svoje noge – rekao nam je Marjanović.

Najdugovječniji korisnik Centra je Duško Ćukmer, umirovljenik sa 62 godine i korisnik je MoSt-a od prvog dana, već 15 godina.

– Zadovoljan sam i dobro mi je u Centru. Kolege i sustanari su mi dobri i slažem se s njima. Ovo blagdansko razdoblje mi i ne pada nešto teško, navikao sam na sve, a prošao sam i gore uvjete – zaključio je Duško.

U ovom blagdanskom razdoblju veselja i mira, sjetite se kako postoje potrebiti, a nalaze se vrlo blizu vas; oraspoložite ih dobrom riječju i dobrim djelom, jer oni će to znati cjeniti. A vratit će vam najljepšim i najiskrenijim osmijehom kojeg možete dobiti…