Suđenje zbog iznude na Hvaru: Nitko me ne zna pod nadimkom Don Fanucci!
(75) iz Hvara, poznatijem u javnosti (tako stoji i u optužnici) kao don
Fanucci, a kojem se sudi zbog iznuđivanja voditelja lokala Kristijana Kelama, odgođeno je do proljeća zbog gotovo uobičajenih
boljetica za te godine – Maričić naime mora otići operirati kuk pa je stoga,
prilično fer, odlučio iznijeti svoju obranu pred Općinskim sudom u Splitu iako
još nije kraj postupka.
Maričić, inače umirovljeni djelatnik Odašiljača i veza i bivši
tehnički direktor RTV-a Zagreb, tereti
se optužnicom splitskog tužiteljstva da je od početka 2002. do 20. kolovoza
2012. u Hvaru, “u namjeri da se nepripadno okoristi u znatnom iznosu od
Kristijana Kelama, vlasnika dvaju ugostiteljskih objekata, zahtijevao da mu plaća
po dvije tisuće eura godišnje”.
Međutim, “don
Fanuccija”, aka Prospera Maričića, izuzetno smeta taj nadimak kojeg mu je
“nametnuo” Kelam, te je između ostalog u svojoj obrani je govorio
upravo o – mafijaškom nadimku. Tvrdi da ga nitko ne zna pod tim nadimkom pa je
u sudski spis priložio i dokument iz studenog 2014. godine. Dokument su
potpisali ukupno 13 vlasnika restorana i kafića u Hvaru, dva ribara, kao i 15
nasumično zaustavljenih građana, a koji su “potvrdili da ih nikad nisam
ometao, ucjenjivao, te da me ne poznaju pod nazivom don Fanuccu”.
Što se tiče same optužnice,
Maričić je bio jasan. Nije ucjenjivao nikoga, nekretnina u kojem se nalazi
lokal “Bobisa” u Hvaru je u suvlasništvu izmei njega, brata mu i
sestre, pa su zajednički uspjeli “izbaciti” korisnike tri poslovna
prostora. No, “Bobis” je opstao. “Svatko se borio za sebe na način
kako zna pa su oni preko veza u Ministarstvu turizma uspjeli to odgoditi, tako
da samo caffe bar Bobis nismo ispraznili.” – kazao je između ostalog Maričić,
koji tvrdi da se s Kelamom dogovorio oko “ugovora o međusobnoj
suradnji”, makar nije potpisan, A u ugovoru su dogovorili naknadu zbog
pretjerane buke iz lokala. Kafić je naime radio do kasno u noć, a sam Maričić
je zbog toga nekoliko puta (kad su gosti ostajali izvan radnog vremena, tijekom
2010. godine sedam puta, 2011. godine tri puta te 2012. godine samo jednom)
pozivao policiju.
Inače, kroz 2012. godinu
gradonačelnik Hvara je diskreciono odlučio odobriti Bobisu radno vrijeme do
tri, odnosno četiri sata poslije ponoći, što je za mene bilo nepodnošljivo,
ustvrdio je Maričić. No, dogovorio se s Kelamom da će tolerirati određenu
razinu buke (čak mu je pomogao, kao stručnjak u tom području, smanjiti buku) uz
pravednu naknadu, a zašto je Kelam iskoristio priliku i drugu ratu tako
dogovorene isplate prikazao kao iznuđivanje, optuženi nije znao reći.
Iduće ročište pred Općinskim
sudom u Splitu, a brzo nakon toga bi se mogla očekivati i presuda u ovom pomalo
bizarnom slučaju, je zakazana za sredinu travnja iduće godine kada bi don
Fanucci, pardon Prosper Maričić, trebao
biti u stanju putovati iz Zagreba u Split.


