Mateo Maraš, jedan od heroja nacije, osvajač svjetskog srebra u rukometu, poslao je snažnu poruku iz Osla. Evo što je rekao 24-godišnji Splićanin:
– Djeco, nemojte biti na TikToku i ovim glupostima, nema od toga ništa. Upišite se na rukomet kao što sam se i ja upisao 2009. godine.
Maraš je jedan od dva Splićanina sa svjetskim srebrom, drugi je četiri godine stariji Marin Šipić. Oba su potekla iz Akademije Balić&Metličić, koju su dva najveća splitska rukometaša ikada pokrenula 2007. godine. Ivano Balić i Petar Metličić su te 2007. godine dobar dio funkcioniranja Akademije dali u ruke Ivice Maraša, Mateova oca… Ivica je također bio rukometaš, član najbolje splitske generacije koja je igrala i polufinale Kupa EHF-a, a kasnije je još igrao u Metkoviću i Italiji, dok se nije vratio u Split i postao novinar – Sportskih novosti. I uopće mu nije loše išlo, naprotiv. Tada sam ga i upoznao, zajedno smo dijelili ured. Nakon nekoliko godina se zasitio novinarstva, “nije tu bilo kruha”, odnosno bio je prestar da bi bio samo honorarac, a od obećanja se – ne živi. Pa se u potpunosti posvetio rukometu i obitelji. Mateo je već bio debelo u rukometu, mlađi Ivano je otišao u košarku, a najmlađe dijete, Ana, odlučila se za odbojku.
Kad je 2015. godine za izbornika reprezentacije postavljen Željko Babić, njegov asistent postao Metličić, a sve to nadgledao Balić, Ivica je ušao u reprezentaciju kao “team manager” i glasnogovornik. I ostao to do današnjeg dana. Dočekao je i sina Matea u reprezentaciji, bez ikakvih privilegija. Prvi je Matea aktivirao Hrvoje Horvat, a sada ga je Dagur Sigurdsson promovirao u važnu kariku. Zapravo, Mateo se sam izborio za jednu od udarnih rola u reprezentaciji, koja je nakon pet godina prekinula post i osvojila medalju.
Mateo je desni vanjski, baš kao što je to bio njegov uzor Metličić. Gromovita ljevica, izbušio je Francusku kao rijetko tko u posljednjih trideset godina. Milina za gledanje, šutovi bez straha i zadrške s deset, jedanaest metara. Već s 18 godina je iz Akademije otišao u Pelister, trener je bio ranije spomenuti izbornik Babić, pa od tamo u mađarsku Tatabanyiju, e da bi taman uoči Svjetskog prvenstva bila objavljena senzacionalna vijest da će od sljedeće sezone nositi dres moćnog PSG-a. Sve po redu, bez preskakanja stepenica, ali i izvan Hrvatske. Što apsolutno nije jednostavno kad se kao tinejdžer otputiš iz doma.
I Marin Šipić je prošao sličan put do afirmacije, simpatični “Medo Brundo”, kolos od 190 centimetara i preko 100 kilograma. Iako mu je otac bio rukometaš, njemu je nogomet bila prva ljubav. Tamo u Vranjicu, u generaciji Nikole Vlašića, no od nogometa su ga odvratile “boleštine”, i to stalne prehlade, problemi s dišnim organima, odlasci na injekcije pa je došlo Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. godine, također u Hrvatskoj. Reprezentacija je igrala u Spaladium Areni, Marin je odlučio pokušati. S vremenom, najviše mu se svidjela pozicija pivota, tamo gdje se dobiva najviše batina.
Već sa 17 godina zaputio se u Varaždin, još je bio srednjoškolac, ali ništa mu nije bilo teško. Tri godine na sjeveru Hrvatske, dvije u Nexeu, tri u Zagrebu, te sada već treću godinu u švicarskom Kriens-Luzernu. Još jedna rukometna karijera za duboki naklon i prava pozivnica da još jednom spomenemo mudre riječi mlađeg Maraša…
– Djeco, nemojte biti na TikToku i ovim glupostima, nema od toga ništa. Upišite se na rukomet kao što sam se i ja upisao 2009. godine.
Da, vjerujemo da će vas Akademija Balić&Metličić dočekati raširenih ruku.