Prva nedjelja Došašća: Na adventskom vijencu prva se pali postilica, svijeća nade

Došašće ili advent je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj
godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Došašće počinje četiri nedjelje
prije Božića. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca.
Završava 24. prosinca na Badnjak. U došašću su svakog jutra, zornice puku
omiljene rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da
se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog
odricanja od sna.

Ove nedjelju palimo prvu svijeću na svom adventskom vijencu.  Postavlja se na stol u vrijeme došašća kao
simbol iščekivanja Božića.  Adventski
vijenac sa četiri svijeće simbolizira četiri nedjelje Došašća, a u naše je
krajeve došao pod utjecajem europske civilizacije i protestantizma. Kršćani su
preuzeli ovu tradiciju, pa su se adventskim vijencem poslužili u duhovnoj
pripremi za Božić, u očekivanju Krista, Svjetla svijeta koji će rastjerati tamu
grijeha.

Prve nedjelje se pali prva svijeća i tako redom da do Božića
gore sve četiri.

Vijenac se plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema
početka ni kraja što označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu
simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a
cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Lišće božikovine podsjeća na vijenac
od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio
načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i
grančica ružmarina jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na
njenom putu u Egipat. Ponekad se adventski krug tumači kao krug zemaljski s
četiri strane svijeta.

Četiri svijeće na vijencu znak su četiri adventska tjedna i
najčešće su tri ljubičaste i jedna ružičaste boje. U prvu nedjelju Adventa,
razdoblja koje prethodi Božiću, pali se prva, ljubičasta svijeća – svijeća nade
i iščekivanja ili postilica. Druge nedjelje Adventa pali se također ljubičasta svijeća –
svijeća mira ili pomirilica, s porukom pomirenja s svima. Treće se nedjelje pali ružičasta svijeća – svijeća radosti i
veselja. Četvrta se pali ljubičasta svijeća – svijeća ljubavi, dok je
negdje običaj na adventski vijenac staviti i petu bijelu svijeću – Kristovu
svijeću.

Prema drugom vjerovanju četiri svijeće u vijencu označuju
četiri godišnja doba, odnosno četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti:  stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i
svršetak. 

Prvi adventski vijenac imao je 28 svijeća

Preteča adventskog vijenca kakvog mi danas poznajemo pojavio se 1839. godine u domu za siromašnu djecu u mjestu Horn pokraj Hamburga u Njemačkoj. Osmislio ga je evangelistički teolog Johann Hinrich Wichern (1808.-1881.) kako bi na poseban i lijep način djeci zorno prikazao koliko trebaju čekati do Božića, jednog od najvećih i najljepših crkvenih blagdana.

U tu je svrhu na veliki drveni kotač postavio po jednu svijeću za svaki dan adventa koji po katoličkom kalendaru započinje između 27.11. i 3.12. odnosno nedjeljom najbliže 30.11., blagdanu Sv. Andrije te traje do 24.12., Badnjaka, dana prije Božića. Vijenac od svijeća postavio je u veliku spavaonicu, a djeca su tijekom adventa svaku večer prije spavanja uz molitvu i pjesmu zapalila po jednu novu svijeću. 

Prvi adventski vijenci su stoga ovisno o tome kada je advent počinjao, odnosno koliko je trajao, imali i po 28 svijeća te što je posebno zanimljivo, one za radne dane u tjednu bile su male i crvene, a za četiri adventske nedjelje, velike i bijele.