Na splitskom sudu progovorili akteri krvoprolića na Klisu: “Nisam imala snage odvesti Branu do Hitne pomoći. Neću to nikada prežaliti…”

– Ja ću život dat’ ako je Sandro namjerno ubio Branka. On ga je zva bratom i ponaša se tako – na splitskom Županijskom sudu danas je izrekao Hrvoje N. (45) koji je sredinom travnja odvezao Sandra Firića iz garaže na Klisu, a kojeg se tereti za smaknuće Branka Mijatovića (32) hicem u glavu. Kod garaže, u kojoj je automehaničarske poslove obavljao Josip K., pronađen je Mijatović s teškim ozljedama opasnim po život. Tri dana kasnije izdahnuo je u splitskoj bolnici.

U optužnici Županijskog državnog odvjetništva opisano je kako je te inkriminirane večeri Firić pištoljem Crvena zastava zadao prostrijelnu ranu Branku Mijatoviću, prislonivši mu oružje na zatiljak.

– Sandro je volio Branka. Zajedno smo prije pekli meso i on ga je uvijek dovodio kod mene u Klis ili Sućurac. Nisam čuo da mu je Brane (od milja su tako zvali pokojnog Branka – op.a.) dužan novac, a znam da ga nitko nikada nije udarao, maltretirao niti je kod koga robovao, kako je to iznijela njegova majka – rekao je svjedok obrušivši se na novinare koji su mu, kako veli, zajedno s Elenom Mijatović, majkom ubijenog, uništili život. 

– Govore se laži i neistine. Razumijem da je majci teško što je izgubila sina, ali ne traži se krivac na takav način. Zbog tih laži popio sam više tableta zadnjih nekoliko mjeseci nego posljednjih 30 godina – potužio se Sudskom vijeću na čelu sa sutkinjom Višnjom Strinić.

“Propucao sam prijatelja…”

Ispričao je i kako ga je okrivljeni Sandro zvao “rođače“, iako je generacijski bio bliže njegovom ocu, a prisjetio se i tragične noći koja je za njega započela telefonskim pozivima – prvo Sandra, a onda i njegove djevojke. Jedino su ga pitali gdje se u tom trenutku nalazi.
– Desetak minuta kasnije stigli su ispred garaže. Sandro je izletio iz auta. Vikao je: “Što sam napravio, što se desilo? Malo smo se igrali, propucao sam prijatelja!” – u dahu je ispričao.

– Bio je totalno rastrojen. Ulazio je, izlazio iz garaže. Bilo me strah da ne presudi sebi. Krenuo je čak i prema mom Smartu, ali sam naglo zgrabio ključe da ne ode. Onda me zamolio da ga ja odvezem – prepričao je Hrvoje koji takvo iskustvo, izjavio je, u životu ne bi nikome drugom poželio.

– Vozio sam bez cilja. Lijevo, desno. Na nekom putu u Dugopolju rekao mi je da zaustavim auto. Iskočio je i brzo se vratio. Valjda se tu presvukao – redao je misli svjedok. Sandro se nastavljao tući rukama po glavi, spominjao je, kaže, pokojnog brata, svoju djevojku… Jedino je zahtijevao da ide daleko od Splita jer će ga tamo, objasnio je, netko ubiti.

– Negdje prije Ciste Provo uočio sam policiju na putu. Mi smo se zaustaviti dvadesetak metara ranije. Nagovarao sam Sandra da se preda, a to je i učinio.

Uz rakiju i bijeli prah

U suzama je događaje od prije pola godine pred Sudskim vijećem govorila Melinda B. (35) s kojom je u Sandro Firić bio u vezi od Božića 2020. godine. 

– Bili smo zaljubljeni, imali smo planove za daljnji život, ali dogodila se ova tragedija – rekla je na ispitivanju pred zamjenicom županijskog državnog odvjetnika Marinom Matušan. Sandra je, ispričala je, upoznala jer su živjeli u istoj zgradi, a spajala ih je i ljubav prema psima. Izrekla je kako je njezin “mladić” povremeno konzumirao speed, ali se želio toga ostaviti. Dok su živjeli skupa u dva navrata je na njihova vrata dolazila policija tražeći Sandra.

Sporne večeri u travnju bila je s Brankom i Sandrom. Do automehaničarske radnje na Klisu otišli su jer se Sandro želio posavjetovati s prijateljima oko kupnje automobila. Razgovaralo se uz rakiju i bijeli prah. 

– Kad smo otišli iz garaže, nakon nekog vremena Sandro je skrenuo na neku cestu i rekao da ćemo se kratko zaustaviti na osamljenom mjestu. Zapalio je cigaretu, a Branko je na zadnjem sjedištu izvadio bijeli prah. Sandro mu je rekao da ga laže, da pred njim kaže kako nema bijelog praha, a vadi ga pred drugima u garaži. Tada sam čula kao da je Branko rekao da što će on njemu pametovati, a Sandro je u čudu rekao: “Želiš li ti to mene udariti?” – otkrila je.

“Držala sam Branu uspravno, disao je…”

– Sandro se okrenuo i čula sam pucanj. Prvo sam mislila da je nešto puklo u sicu, ali Sandro je samo počeo vikati i zapomagati – rekla je svjedokinja.

Potom je okrivljenik izašao iz auta, nastavila je dalje prepričavati krvave scene, izvadio Mijatovića iz auta i ljubio ga i grlio, govorio mu je i da ostane živ.

– Pozvala sam policiju, pogriješila sam prvo broj, pa onda Hitnu pomoć. Unijeli smo Branka u auto, a Sandru sam rekla da ga moramo spasiti. On je čak tražio pištolj, govorio je da će se ubiti. Vozio je ludo, bojala sam se da ćemo sletjeli. Držala sam Branu uspravno, disao je – kazala je Melinda.

Mjesto za pomoć potražili su u garaži. Sada se kaje zbog toga, ali kaže kako su bili u šoku.
– Hrvoje i Ćon (Hrvoje N. i Josip K. kojemu je nadimak Ćon – op.a.) su nestali i mi smo opet ostali sami. Nisam imala snage odvesti Branu do Hitne pomoći. Neću to nikada prežaliti – jecala je svjedokinja.

“Nisam provjeravala što je u kutiji…”

Ćon joj je, ponovila je na Županijskom sudu kao i pred tužiteljicom, rekao da uništi nekakvu kutiju u kojoj je, saznala je kasnije, bio snimač nadzornih kamera. Rekao joj je da kutiju prvo pregazi kotačima, a onda i baci u more na Zenti. Uz snimač je bacila i mobitel Branka Mijatovića.

– Nisam znala je li to dio auta ili droga. Nisam provjeravala što je u kutiji, samo sam izvršila što mi je rečeno. Sad shvaćam da je to bio najgluplji potez – rekla je djevojka okrivljenog Firića.

Pištolj je kasnije pronašla u prtljažniku auta nakon što je automobil ostavila na Marjanu. Pretpostavila je da se ondje našao jer u automobilu nije bilo pregrade prtljažnika pa vjeruje kako je upao sa stražnjeg sjedala. Pospremila ga je u najlon vrećicu uz pomoć plahte za pse. Naposljetku ga je predala policiji.

Suđenje se nastavlja.