Article

//www.dalmacijanews.hr/files/5ef7a15adaf72db0168b45f7/80
Foto: Ilustracija

Ne konzumirate dovoljno vitamina D? Jedna nuspojava je ozbiljna

U odraslih, ozbiljni nedostatak ovog ključnog vitamina može rezultirati osteomalacijom, stanjem koje obuhvaća omekšavanje kostiju, bolove u kostima i slabost mišića.
Mnogo je zdravstvenih blagodati uzimanja vitamina D, poput boljeg raspoloženja, jakog imunološkog sustava pa čak i smanjenje opasnosti od jakih napadaja astme, javlja N1.

Iako su sve ove stvari važne, postoji jedno ključno pitanje povezano s nedovoljnim unosom vitamina D – gubitak koštane gustoće.

“Jednu od glavnih uloga vitamina D je u maksimiziranju apsorpcije i korištenja kalcija, koji je važan mineral za naš koštani sustav i zube”, naglasila je Nicole Avena, docentica neuroznanosti na Medicinskom fakultetu Mount Sinai u New Yorku.

Da bi u danu dobili dovoljnu količinu vitamina D, ljudi u dobi od 1 do 70 godina trebaju 600 međunarodnih jedinica (IU), dok osobe starije od 70 godina trebaju 800 IU. Neunos dovoljne količine vitamina D svakog dana može rezultirati većim rizikom od osteoporoze kasnije u životu. Osteoporoza se karakterizira kao stanjivanje i slabljenje kostiju i često se naziva bolest krhkih kostiju.

Žene koje prolaze kroz menopauzu najvjerojatnije će razviti osteoporozu jer je smanjenje razine estrogena veliki čimbenik rizika. Nedavno istraživanje čak sugerira da žene u dobi između 50 i 80 godina imaju 79 posto veći rizik od razvoja srčanih bolesti.

Međutim, rutinskom konzumacijom kalcija i vitamina D možete učinkovito usporiti gubitak minerala u kosti, a dijelom smanjiti rizik od osteoporoze i prijeloma kostiju.

Iako rijedak, ozbiljan nedostatak vitamina D može kod djece uzrokovati rahitis, bolest zbog koje kosti postaju mekane i savijaju se. U odraslih, ozbiljni nedostatak ovog ključnog vitamina može rezultirati osteomalacijom, stanjem koje obuhvaća omekšavanje kostiju, bolove u kostima i slabost mišića.

Srećom, sve ovo možete uvelike spriječiti sve dok jedete puno hrane bogate vitaminom D, poput masne ribe i jaja. Međutim, dodatak vitamina D također može biti izvrstan dodatak vašoj prehrani, piše Eat This.
hr Tue May 18 2021 13:40:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
//www.dalmacijanews.hr/files/60c5c4c86f52df90a88b4596/80

Vjernici danas slave blagdan svetog Ante Padovanskog: zaštitnika bolesne djece, siromaha, zatvorenika...

Sveti Ante zaštitnik je bolesne djece, pomoćnik u bračnoj neplodnosti, zaštitnik siromaha i zatvorenika, a ujedno i zaštitnik Knina.

Sveti Antun Padovanski, krštenog imena Fernando rođen je oko 1195. godine u plemićkoj obitelji u Lisabonu. Iako je Portugalac, njegovi ostaci čuvaju se u Padovi.

S 20 godina je stupio u red regularnih kanonika sv. Augustina gdje je proveo dvije godine, a kasnije je otišao u samostan sv. Križa u Coimbru. Pretpostavlja se da je zaređen 1219. godine. Kada je 1220. kroz Coimbru prošla povorka relikvija prvih mučenika franjevačkog reda koji su poginuli u Africi, sv. Ante je stupio u franjevce. Tada je i promijenio ime. Iste te godine otputovao je u Maroko kao misionar, a zbog bolesti ipak nije ondje ostao.

Po povratku iz Maroka, dospio je na Siciliju. Kasnije se u malom mjestu Montepaolu kod Forlija pokazalo se da je dobar govornik te mu je pripala zadaća propovijedanja.

Sveti Ante postavio je temelje franjevačkoj teološkoj školi.

Oko 1282. godine nalazio se u Rimu gdje je njegovu propovijed čuo i papa Grgur IX. koji ga je nazvao „škrinjom zavjeta“ u kojoj je pohranjeno veliko svetopisamsko blago.

Pred smrt se povukao u Camposampiero, dvadesetak kilometara od Padove. Htio je da ga prenesu u Padovu, ali je umro na putu.

Svetim ga je proglasio papa Grgur IX. godinu dana nakon njegove smrti.

hr Sun Jun 13 2021 10:42:13 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
//www.dalmacijanews.hr/files/60c53ff16f52df07a78b460d/80
Foto: Sara Pukanić

Među etabliranim glumačkim imenima nagradu je osvojio 24-godišnji Dalmatinac: Upoznajte talentiranog Eugena Stjepana Višića!

Ni sam nije očekivao da će među takvim glumačkom konkurencijom baš on osvojiti nagradu na 1. Zagrebačkom festivalu monodrame

Dalmacija je oduvijek disala umjetnost. Brojni su velikani hrvatske umjetničke scene iznjedrili upravo iz ovog našeg područja te su ostavili neobrisiv trag, a neki od njih zauvijek ćživjeti među nama. S novim naraštajima dolaze i neki novi, mladi umjetnici čije ćemo radove i uloge tek pamtiti. A jedan od njih je, 24-godišnji Eugen Stjepan Višić, mladi glumac, koji je osvojio prvo mjesto na 1.Zagrebačkom festivalu monodrame.

Među poznatim etabliranim glumačkim imenima, žiri je odabrao upravo njegovu autorsku predstavu ‘Ljubavno pismo ili ljubav koja se nije dogodila. Još’ koja progovara o vječnoj temi - ljubavi. 

Poezija Pabla Nerude, Jacquesa Prevertova, Charlesa Bukowskijeva, uz autorske tekstualne interpolacije, glumačku strast i talent, oduševila je povjerenstvo koje je za Višića imalo samo riječi hvale.

Tako je najmlađen u konkurenciji, pripala nagrada zlatna krila, koju ni sam Eugen nije očekivao.

- Uopće nisam razmišljao o pobjedi. Rekao bih da nisam ni pomislio. Dovoljno mi je bilo što sam ušao u uži izbor i za mene je to već značilo veliki uspjeh. Pored velikih etabliranih glumačkih imena, ja nisam imao nikakvu produkciju iza sebe. Nagradu uzimam kao potvrdu da sam nadobrom putu.

Tim povodom, odlučili smo popričati s Eugenom, njegovim budućim planovima, glumačkoj sceni u Hrvatskoj i kako je uopće znao da je gluma ono čim se želi baviti.

Kako si znao da je gluma ono čime se želiš baviti?

Nisam siguran znam li još uvijek jesam li se ja odlučio za glumu ili se gospođgluma odlučila za mene. Nikada to nije bila svjesna odluka. Za mene je to bio prirodni tijek događaja, nešto što se podrazumijevalo. Ona je bila moj bijeg i utočište. Otvaravši dijalog s njom, dolazio sam sve više do sebe. Još kao dijete imao sam priliku raditi s Jovicom Škarom, našim velikim umjetnikom i pedagogom koji je na sebi svojstven, znalački poseban način u meni otkrio taj glumački impuls.

Što je za tebe gluma i koliko je zahtjevno biti glumac?

Gluma je za mene naprosto igra (kada su posloženi svi preduvjeti za tu igru). Sam rad na ulozi je neprestana potraga za istinom. Podrazumijeva konstantno „kopanje” po sebi, sa sobom nosi puno upitnika, preispitivanja, traženja. Ponekad znaš zapasti u neki kanal iz kojeg ne vidiš izlaz. Te vrste „kriza” su najzahtjevnije jer ih sa sobom nosiš za laku noć i dobro jutro dok napokon taj kanal ne probiješ. A kad uspiješ, vjerujte mi na riječ kad vam kažem da je to najbolji osjećaj! Ako dođem do toga, onda sve ide s lakoćom i tada nastupa prostor igre.


Iz perspektive mladog glumca, Višiću smetaju trendovi poistovjećivanja uspjeha i novca, posebno u glumačkom svijetu što ponekad ne stvara sliku o glumcima kakvi oni uistinu jesu.

- Generalno ne znam kakva je slika o glumcima, ali ono što znam je da nažalost sve višživimo u društvu gdje se slika i vrijednost vrednuju kroz prizmu materijalnog. Smetaju mi trendovi gdje se uspjeh i novac poistovjećuju.

Osvojio si prestižnu nagradu na prvom Zagrebačkom festivalu monodrame, a tek su ti 24 godine, još si student. Kakav je osjećaj pobijediti, među svim tim glumačkim imenima?

Kakav je osjećaj pobijediti? Pa pobjednički! hahaha Šalu na stranu, na festival nisam gledao kao na nešto natjecateljskog karaktera. Smatram da je u umjetnosti dozvoljena jedino kompeticija sa samim sobom. Iznimna je čast uopće biti u društvu s takvim imenima, pogotovo za mene koji sam na samim počecima. Nagradu uzimam kao znak i potvrdu da sam na dobrom putu.


Kažu da je monodrama najteži dramski oblik za glumca. Kako to da si se tako mlad odlučio baš za monodramu?

Znate kako mi u Dalmaciji učimo plivat? Učimo tako što nas roditelji bace s 3,4 godine u more. Vjerujem da sam s ovim odgovorom sve objasnio.

Možeš li nam ukratko objasniti na čemu se predstava temelji. Koliko mogu zaključiti bit svega je ljubav?

Tako je, monodrama „Ljubavno pismo ili ljubav koja se nije dogodila. Još.” poetski je kolaž koji propitkuje to vječno i univerzalno pitanje ljubavi. Ljubav je to u svim svojim manifestacijama, fazama i projekcijama, ljubav koja je istovremeno i tako stvarna i tako nestvarna. Sam rad na predstavi pomogao mi je zatvoriti neka moja poglavlja. Zahvalan sam svojim prijateljima i kolegama koji su zajedno sa mnom taj proces i stvarali, a to su redom: dramaturginja Ivana Vuković, redateljica Kristina Grubiši glumica Josipa Anković.

Eugen je položio diplomski ispit iz glume u klasi redatelja Krešimira Dolenčića, a još uvijek se bavi pisanjem diplomskog kao i pripremom diplomskih ispita iz govora i pokreta. Trenutno igra u

predstavi ‘Robin Hood’ redateljice Ive Srnec u Dječjem kazalištu Dubrava, a u procesu realizacije je i igranje već spomenute monodrame u prostorijama scene Ribnjak.

Uskoro se sprema i projekt sa Satiričkim kazalištem Kerempuh?

- Radim na tekstu „Hrvatski kralj samopomoći“ talentirane mlade dramatičarke i spisateljice Dine Vukelić, a premijera bi trebala biti sredinom listopada u Satiričkom kazalištu Kerempuh.


Čujem da si snimao nešto i za Netflix. Kakvo je iskustvo? O čemu se radi, ako smijemo znati?

Mala uloga, ali golemo iskustvo. Ne mogu vam puno otkrivati.

Kakva je situacija po pitanju mladih glumaca u Hrvatskoj? Je li teško naći angažmane, probiti se na domaću glumačku scenu?

Bivša država je s pet puta većom populacijom imala gotovo jednak broj Akademija koliko i mi sada. To je odgovor sam za sebe.

Kakvi su planovi za budućnost? Vidiš li se u Hrvatskoj ili ipak negdje vani?

Što se tiče budućnosti, ne gledam puno unaprijed. Pokušavam što višživjeti u trenutku. Jedinošto bih želio od budućnosti je zdravlje i sreća mojih bližnjih ljudi. To je jedina stvar o budućnosti o kojoj razmišljam.

Dobra stvar je među glumcima što se kolege iz Dalmacije međusobno podržavaju i druže te stvaraju prijateljske odnose koji im olakšavaju u suradnji.

- Kad upišeš Akademiju, boraviš cijeli dan u toj zgradi. Okružen si s još 11 ljudi. Postajete jedna homogenizirana skupina. Ako tome dodamo okolnost odlaska iz obiteljskog doma i činjenicu da imate 18 godina. Jasno je da tražiš nekog sebi „poznatog”, „bliskog”, nekog tko prolazi istu ili sličnu situaciju. Pri tome su priče o razlici u mentalitetu ispravne.

O nedostajanju Dalmacije i njegovog rodnog mjesta, Trogira, Višić kaže kako nema puno vremena za dolaske kući, ali onda kada dođe to iskoristi na najbolji mogući način. Po pitanju splitske glumačke scene ističe kako je u Splitu sve više mladih talentiranih glumaca.


S obzirom da zadnjih godina i nemam baš puno vremena za dolaske, svaki mi dolazak u Trogir i Split obilježi neka lijepa reminiscencija i uspomena. Nažalost, od upisa Akademije u Zagrebu nisam imao prilike raditi u Splitu nijednu predstavu, ali ono što vidim jest da je splitska scena prepuna mladih, talentiranih glumaca. Događa se jedna smjena generacije i mislim da to prolazi vrlo uspješno. Split i Dalmacija su oduvik bili poznati kao nepresušan izvor talenta i to se nije promijenilo.

Sama budućnost Eugena puno ne brine jer je on od onih koji vole živjeti ‘sada’ i dati najbolje od sebe. Ono što je sigurno da nepokolebljiv duh ovog 24-godišnjrg Trogiranina ne može ništa zaustaviti. Pred njim je još puno uloga, a zasigurno ćemo u budućnosti itekako čuti za njega jer se talent oduvijek prepoznaje.

hr Sun Jun 13 2021 07:15:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
//www.dalmacijanews.hr/files/60c50c0d6f52dfc9a68b45fb/80

Završeni Dani otvorenih vrata udruga 2021 u Zajednici tehničke kulture grada Splita

Radionice robotike, automatike i programiranja i inače su dio redovitog repertoara Zajednice tehničke kulture grada Splita.
U sklopu „Dana otvorenih vrata udruga 2021“, manifestacije koja se provodila u razdoblju od 10. do 12. lipnja 2021. godine u prostorijama Zajednice tehničke kulture grada Splita, održane su radionice robotike, automatike i programiranja na kojima je sudjelovalo pedesetak učenika osnovnih škola. 

Cilj provedenih radionica bio je, djecu i mlade, ali i širu javnost, upoznati s programom i mogućnostima koje nudi pohađanje istih u ZTK. Učenici su na radionicama upoznali mehaničke i elektroničke dijelove mBota i savladali programiranje robota na razne načine. U sklopu prvoga dana (10. lipnja), učenici su imali zadatak individualno programirati robote na način da izvode korake folklornog plesa te su svi zajedno „zaplesali“. Drugi dan (11. lipnja), učenici su imali zadatak u grupama provesti robota kroz labirint do loptice, bez doticanja okolnih crta. Treći dan (12. lipnja), učenici su trebali „parkirati“ robote na unaprijed predviđeno parking mjesto. S ponosom možemo reći kako su svi zadatci uspješno odrađeni, dok je učionica odjekivala entuzijazmom, timskim i natjecateljskim duhom. 

Radionice robotike, automatike i programiranja i inače su dio redovitog repertoara Zajednice tehničke kulture grada Splita. ZTK provodi radionice tijekom cijele školske godine, ali i preko ljetnih i zimskih praznika. Na radionice se upisuju učenici od 2. do 8. razreda osnovne škole, neovisno o prethodnom znanju ili sposobnostima. Program navedenih radionica osmišljen je na način da informira, educira i zabavi djecu, potiče međuučeničku suradnju, razvija kreativnost, motoriku i afinitet prema tehničkim aktivnostima. 

hr Sat Jun 12 2021 21:33:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
//www.dalmacijanews.hr/files/60c4aca36f52df49a58b465a/80
Foto: Instagram

Treća sreća: Udala se Jelena Veljača!

Jelena je s buketom skakala od sreće, a nakon prvog plesa čuo se gromoglasan pljesak
Glumica Jelena Veljača (40) izrekla je sudbonosno 'da' Viti Turšiću (48), bivšem savjetniku Kolinde Grabar-Kitarović.

Par se vjenčao u Botaničkom vrtu u centru Zagreba. Tereza Kesovija otpjevala je mladencima pjesmu 'Moja posljednja i prva ljubav' poslije obreda. Nakon završetka pjesme, Tereza je zamolila da svi uzvanici još jednom s njom otpjevaju refren. - pišu 24sata.

Jelena je s buketom skakala od sreće, a nakon prvog plesa čuo se gromoglasan pljesak. 



hr Sat Jun 12 2021 14:46:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .