Imoćanin u Indoneziji: Zgode i nezgode na Baliju

“Pao je mrak i
morali smo nazad u hostel motorom. Odabrali smo kraći, ali zahtjevniji put. Nakon
pola sata vožnje završili smo na lokalnoj cesti koja ide kroz srce prašume.
Nezaboravan doživljaj je voziti se kroz duboku prašumu, imate osjećaj kao da
vas netko stalno gleda i zvukovi prašume nadjačavaju zvuk motora. Voda,šum
vjetra i tropska vlaga u zraku podsjete vas kako zapravo treba biti ponizan i
zahvalan za dar života u svakom trenutku. Stigli smo u hostel u predgrađe Yogyakarte i večerali smo u društvu
guštera koji inače služe prosječnom indonežanskom kućanstvu za borbu protiv
komaraca. Gušteri su Indonežanima, za komarce , otprilike ono što je našim
ljudima mesliđan uvečer na prozoru ili što je mačka mišu. Rekao bih kako je to
funkcionalan i domišljat  način borbe
protiv komaraca koje ne vole zamislite ni u Indoneziji. Eto još jedna sličnost s
“njima“. Inače ne volim nikakve podjele na “nas i “njih“ i uvijek kad putujem,
ali i inače tražim sličnosti,ono što nas spaja, a ne ono što nas udaljuje. Bilo
da netko lovi komarce mesliđanom,sprejem ili gušterima jednak je i isto
vrijedi, tako da za mene nikad nije i nikad neće postojati “mi“ i “oni“. Ujutro
nas je čekao let za Bali,umorni,sretni i puni dojmova zajedno sa našim
susjedima gušterima utonuli smo u san.

Dolazak na Bali bio je čaroban, cvijeće oko vrata
na izlasku s aerodroma i zanimljiv i poučan razgovor sa Berny,ženom iz jedne
turističke agencije na Baliju nizozemskih korijena, bili su uvertira svim
sjajnim stvarima koje smo doživjeli na tom rajskom otoku. Smjestili smo se u Kuti, gradu na jugoistočnoj obali otoka
koji ima direktni kontakt sa moćnim Indijskim oceanom. Idealno je mjesto za
surfere zbog svojih velikih plaža (najveća plaža na Baliju-Kuta beach) i zbog
povoljnih oceanskih struja i velikih valova. Kuta je bila naša baza, početna
točka i ishodište sljedećih pet dana.

Svaki dan je bio
bolji od prethodnog, puštanje zmaja sa malim Indonežanima, igranje nogometa i
skupljanje školjki te gledanje sjajnog zalaska sunca bili su neizostavan dio
svakog dana. U tih pet dana obišli smo gotovo cijeli otok. Na Baliju, za
razliku od ostalih indonezijskih otoka gdje su zastupljeni muslimani,
prevladavaju hinduisti. Prilikom cjenkanja koje je inače sastavni dio života i
način plaćanja bilo čega u Indoneziji, primijetio sam da se primjetno lakše
cjenkati sa hindusima nego sa muslimanima. Zastupaju taj kastinski stil života
i više manje dobiješ ono što želiš iscjenkati ako si dovoljno uporan, dok je
kod muslimana pristup malo tvrđi i trebaš imati malo bolje vještine i malo
manji obraz kako bi postigao dobru cijenu. Inače običaj cjenkanja kod njih se
zove Bargan i obično počinje čim
osoba A odbije ponuđenu cijenu od osobe B i osoba B kaže čarobnu riječ Bargan i
cjenkanje može početi. Ne trebam ni spominjati da sam jako često koristio tu
riječ.  Još jedno obilježje Balija su
široke prometnice koje su tako napravljene da bi bilo dovoljno mjesta za sve
one motore kojih je zaista mnogo i koji su u gužvi brži od automobila pa im
treba mjesta za manevriranje. Još jedna zanimljivost Balija je ta da se sve
odvija uz ceste. Trgovine namještajem, primjerice, imaju namještaj izložen
odmah do kolnika dok se taj namještaj izrađuje unutra u radionicama. Ista stvar
je i sa hranom,suvenirima,raznim uslugama,većina ili gotovo sve se odvija na
ulicama i to je jako živopisan prizor kojeg treba doživjeti. Osjećaš se živo i
okretno u takvom okruženju. Čovjek s kojim smo se vozili po otoku zvao se Ktut,
nije znao engleski, a mi smo znali tri riječi na indonezijskom, ali smo se jako
dobro shvaćali. Nakon što smo s njim otišli vidjeti polja riže Tegalalang koja su nas ostavila bez
daha svojom veličinom i količinom rada i truda kojeg je potrebno uložiti da bi
se u konačnici dobila riža i nakon srdačnog susreta sa jednom radnicom u polju
s kojom smo proveli neko vrijeme gledajući kako vješto obrađuje rižu, ali to
radi s takvom lakoćom da dok marljivo radi pjeva i smije se poput nekog slavuja
iz sigurne sjene obližnje krošnje; Ktut nam je pokazao, sasvim slučajno pored
neke seoske ceste tradicionalni indonezijski instrument Grantang kojeg smo ja i on zajedno svirali i nakon nekoliko
pokušaja predao sam palicu Ktutu koji nam je odsvirao jedne od najumirujućih
stihova i nota koje sam imao priliku čuti u svom životu. Taj instrument rađen
je od bambusa koji je daleko najzastupljenija i najkorištenija biljka na otoku,
rade sve s njim, čak i potporne stupce prilikom betoniranja. Ktut je svirao Grantang
poput nekog čarobnjaka dok smo mi sa strane završavali naš ručak probavajući
sve lokalne specijalitete do kojih smo mogli doći. Tko voli ljuto i začinjeno
na pravom je mjestu, ali i ako niste ljubitelj takve hrane utješit će vas činjenica
da za euro do euro i pol možete jesti sasvim solidan i dovoljan obrok.
Posjetili smo Danau Bratan predivni
hindu hram . Zatim smo otišli do mjesta gdje se uzgajaju sve vrste
indonezijskih leptira i u ograđenom prostoru zatvorenom mrežom po ulasku se
odmah osjećate posebno jer oko vas konstantno lete leptiri i razne leteće
životinjice raznih boja, prizor iz crtića ili neke bajke, vrijedilo je stati i
doživjeti tako nešto. Uz cestu smo stali nahraniti domaće Punca majmune
bananicama dok su strpljivo čekali na autostajalištu dok im naiđe nova žrtva
koja će ih nahraniti. Potpuno su se prilagodili takvom životu i praktički žive
uz cestu. Na svakom koraku, pored ceste u svakom selu na Baliju mogu se vidjeti
ukrasi od bambusa koji krase ulice i dvorišta i koji služe za jutarnju
ceremoniju koju hinduisti tako predano obavljaju prinoseći darove na listovima
bambusa.

 Slijedio je posjet bambusovoj šumi. Toliko je
dominantan i parazitski taj bambus da u tom dijelu prašume raste samo on i
ništa drugo. Tokom šetnje smo skupljali ostatke slomljenih i ispilanih bambusovih
drva kao suvenire. Zatim smo prolazeći kroz velike plantaže chilija došli do Danau Batura i do termalnih izvora
podno ugaslog vulkana i velikog jezera. Kupanje u takvom ambijentu bilo je
točno ono što nam je trebalo nakon šest dana ceste,hostela,aviona i konstantnog
gibanja. Dva i pol sata smo proveli roneći i plivajući i bućkajući se u termalnim
izvorima koji izviru iz srca Danau Batura. Nedaleko jezera nalazi se hram kojeg
zovu Mother of Temples, majka svih hramova i zbilja nije slučajno dobio to ime,
predivno zdanje kompleksa hindu hramova koji inače imaju uvijek neparan broj
krovova koji se uzdiže prema nebu i prema vulkanu i planini i koji simbolično
predstavljaju postepeni uspon prema vrhuncu života-smrti i koji stavljaju
planinu kao hinduistički simbol vjere i poniznosti. Tu smo proveli neko vrijeme
sa svećenikom koji se zove isto kao i naš vozač Ktut i koji nam je objasnio
kako je kod njih običaj da svaki sljedeći sin preuzima ime prijašnjeg npr. prvi
sin Ivan drugi Ante,kod njih prvi sin Ivan drugi Ivan Ante, nije lako smisliti
potpis petom sinu primjerice .  Slijedeći
dan smo se vratili starim navikama i iznajmili smo motor vozajući se bespućima
Balija, otišli smo pogledati tradicionalni balinezijski ples, posjetili smo
tržnicu i probali razne specijalitete, tropske plodove zmijskog voća,  i raznih drugih neobičnih proizvoda. Večer smo
proveli ispijajući kokos, svirajući gitaru s dečkima iz obližnjeg kafića koji
inače kao i ostali na Baliju izgleda tako da nema stolica nego postolje koje se
zove Gong i na kojem se sjedne na pod i konzumira piće i hrana. Svirali smo i
pjevali svatko svoje pjesme ne razumijevajući jedni druge ali smo se razumjeli
na jednoj drugoj,višoj i važnijoj razini. Jednu večer dok sam htio promijeniti
novce u mjenjačnici koja je nudila odličan tečaj, prilikom razmjene pokušali su
me prevariti vješti dečki koji rade u mjenjačnici. Međutim zeznuli su se jer
sam ih prokužio i nakon prijetnje da će ih posjetiti policija vratili su mi
moje novce, koje sam potom promijenio u drugoj mjenjačnici sa normalnim
tečajem. Tako vješto barataju sa brojanjem novca da je teško primijetiti da su
izbrojali više nego što zapravo imaju u ruci. Savjet svima budite na oprezu ako
vidite dobar tečaj i neobične brojke,izgleda predobro da bi bilo istinito,
naročito ako ste u Indoneziji.“