Roko Ukić: “Bio je general, bez njega Omladinska škola ne bi postojala”; Nikola Vujčić: “Našao sam cimericu Anu, ljepša je od tebe i manje hrče”

Na komemoraciji prerano preminulom Anti Grgureviću govorili su Roko Leni Ukić i Nikola Vujčić. Izdvojili smo što su rekli o čovjeku kojega je teško sresti u današnje vrijeme:

–U ovih tužnih skoro tjedan dana, puno je napisano i izrečeno. Svi smo uglavnom pričali isto, ono što smo osjećali i mislili prema Anti. S ovog mjesta neću pričati o njegovoj sportskoj biografiji, o svojoj tuzi i bijesu. Pokušat ću pričati o Antinoj ideji i njegovom svakodnevnom djelovanju. To što je svaki dan radio ispravno dijelilo ga je od drugih. Većina nas ga pozna kao igrača. Bio je nesebičan, žrtvovao se za ekipu. Kada si sportaš, igraš dobro, sve ti se zaboravi, ljudi te idoliziraju. Ti si tada kralj. Ante je igrao dobro košarku, ali je možda prva osoba koja je uspjela odvajati sportski put i ljudske vrijednosti. Bio je vizionar, pokušavao je vidjeti stvari nekoliko godina unaprijed. Bio je pažljiv prema svakom djetetu, svakome je znao roditelje, ocjene u školi… Jako teško je u današnje vrijeme naći nekoga tko radi bez vlastitih interesa. Ante je bio takav. Bio je general u klubu. Omladinska škola bez njega vjerojatno ne bi ni postojala. Klub je prema njemu bio nepravedan, iz juniora je prebačen u školu košarke. Svi bi tada vjerojatno otišli iz kluba, ja prvi, ali on nije bio takav. Uhvatio se u koštac s najzahtjevnijim poslom na svijetu, treniranje djece od 9 do 13 godina. Broj polaznika škole je nikad veći. Generacije su među najboljima u državi. Srce mi se slama što on neće moći biti tu i gledati kako ta djeca rastu i postaju pravi ljudi i pravi košarkaši. Svi mi moramo njegovoj obitelji biti oslonac i ideju koju je zagovarao gurati dalje bez obzira gdje radimo i čime se bavimo u životu. Prijatelju moj dragi, neću se oprostiti od tebe jer ne mogu to učiniti. Obećavam ti da dok god sam tu imat ću tvoju ideju kao vodilju. Tako ćeš uvijek biti sa mnom i vjerujem i s mnogima koji razmišljaju isto – rekao je Ukić.

–Pet dana pokušavam napisati nešto…Bio sam blagoslovljen što sam ga imao za cimera od prvih dana. Bio sam dijete sa sela, došao sam kod najboljeg čovjeka koga sam ikad znao. Dat ću vam samo male primjere. Uzeo bih pastu, stavio je preko cijele četkice, a on bi rekao „je li to ideš prat konju zube“. Na treningu sam opsovao Boga, on me odmah ukorio. Nikad od tada to više nisam napravio. Toliko toga smo prošli skupa. Nazvao me i rekao „našao sam cimericu Anu, ljepša je od tebe i manje hrče“. Uvijek je potencirao obitelj, ona mu je bila sve. Toliko lijepih uspomena imamo s njime. Grga je svoje uvijek odradio, davao sve od sebe. Ja i obitelj kada dođemo iz Rijeke, volimo doći na ćevape, sretnem Grgu i on mi kaže, znaš kako imam dobru djecu. Ja san mislio da govori o talentu, a on mi kaže ma kakav talent, bit će dobri ljudi.