Robin Hood s Mertojaka, ili kad “male” sličice pomaknu planine

Kako bih vam što bolje dočarao tematiku cijeloga teksta, zamolio bih vas na samom početku da zastanete i razmislite o tome kako u svojim ladicama imate brižno sačuvane nogometne albume i potpisane sličice stare preko tri desetljeća. U vašem ormaru za to vrijeme vezni red drže “Prosinečki iz Barcelone” i Modrić iz Reala, samo neki od dresova koji leže u vašoj bogatoj riznici.
Neki su blatnjavi, potpisani, sa posvetom na poleđini. Desetci njih, ima i brončane reprezentacije iz Katra, Hajduka, Vatrenih iz devedeset osme, onih koji su natopljeni engleskim kišama ili nošeni pod reflektorima epskog San Sira. Dobro, nadam se da sam vam uspio dočarati. I vama koji niste toliko “infišani” u to sve.

Jer vjerovali ili ne, takve kolekcije postoje, a kolekcionari za “svetim” komadima tkanine dali bi pravo bogatstvo kako bi završili u njihovoj zbirci. Sad, kad sam vas uvjerio da je to sve skupa moguće, dopustite da vas uvjerim da je jedan čovjek sve to darovao, ispraznio police svog “malog kućnog muzeja” i napunio srca stotina ljudi poklonivši im nešto puno više – nadu, toplinu, ljubav i novu priliku.

Moji skromni redovi za glavnog su junaka ovog puta uzeli Luku Kanaeta. Splitskog humanitarca za kojeg je Hrvatska jednostavno prekasno saznala. Skriven u svom najdražem kafiću, ili par sto skala niže u kultnom “utočištu” Župe svetog Josipa na Mertojaku sa svojom je malom ekipom utiho radio velike stvari. Sličice su počele pričati prije par godina, a od romantičarskih tekstova o mitskim junacima najljepše igre na svijetu dogurale su do svih najvećih nacionalnih medija. Jer svi su se pitali tko stoji iza svega toga… Tolike količine skupljenog novca za medicinske aparate, djecu i bolesne i napuštene. Za čovjeka iz Petrinje sa kojim je razmjenjivao albume i sličice rasprodao je velik dio kolekcije kako bi mu pomogao u obnovi kuće, desetke dresova prodano je za operacije oboljeloj djeci, a njegov brk na Bradatoj aukciji obarao je rekorde. Mertojak je znao tko je Mali Luka, znao je i Split, ali cijela nacija upoznala ga je bolje kada je baki Jeli i njenom bolesnom unuku Ivanu prikupljenim sredstvima kupio novi kombi uz onu rečenicu “Ja ovu baku moran nać!”

Iza svega stoji on – običan završeni konobar, kako za sebe voli reći. Uvijek nasmijani momak iz kvarta koji je društvene mreže upotrijebio kao moćno oružje za razbijanje mitova o nemogućem. Stoji osobna borba, ali prije svega snaga volje i čisto predanje Njemu. Kroz puno je toga prošao, i dobrog i lošeg. Kartice i kartice teksta trebale bi se ispisati o cijelom životu i putu junaka naše priče do danas. Jer tko ga poznaje, zasigurno će kazati kako mu je tom svojom pričom promijenio pogled na život. Pomogao shvatiti kako unatoč tome što se ljudski i nezahvalno žalimo zanemarimo činjenicu kako nam ništa ne nedostaje. Kako postoji netko u neopiljivo većoj potrebi od nas. Čekajući da mu Bog pošalje “anđele čuvare” poput Luke Kanaeta.

Pisati se može u nedogled, jer kave i razgovori s Lukom traju satima, prožeti optimizmom i osmijehom pa je stoga fer da se u tom tonu i zaključi. Za kraj znajući kako se nijedan neće naljutiti, citirao bih Vedrana Očasića, kojeg na kraju svojih tekstova citira baš i Luka. “Svima vama koji ste bolesni želim da što prije ozdravite, posebno maloj djeci!”

Zbog svega napisanog, Luka Kanaet bio je dobitnik nagrade “Svjetionik života” za mlade i uspješne pojedince, a koja mu je dodijeljena na proslavi osamnaestog rođendana portala Dalmacija News!