Toni Milun: Djelatnici banaka su jednake žrtve poput nas klijenata

Poznati splitski matematičar i profesor, Toni Milun, javnosti poznatiji osnivanja besplatnih poduka iz matematike, eksprerimentu s kladionicama kojeg je primijenio na sebi, ali i razotkrivanju nedostatka u bankovnom sektoru.

 Posvetio se borbi za informiranje javnosti o kreditima i općenito bankarenju, jer kako navodi: “Danas su informacije dostupnije nego ikada u povijesti i to moramo iskoristiti“. Također, otkrio nam je pristup banaka prema zaposlenicima, korisnicima ali i o budućim planovima.

– S kim radite na svom portalu, tko vam pomaže u izradi zadataka, snimanju itd…?

Portal www.tonimilun.comsmo zajedno pokrenuli prije 4 godine moji studenti Nikola Mujdžić, Davor Medvedec i ja. Poslije su nam se pridružili volonteri Ivan Rajković, Eva Lukić, Zdravko Ležaić, Josipa Rudić i mnogi drugi. Na portalu se može pronaći više od 2.000 videa iz matematike i drugih predmeta, a novost su videa iz ‘Vedske matematike’ koje snima profesorica Mirjana Spajić Buturac.

– Kakva je posjećenost portala, kakve su reakcije korisnika?

Svaki dan tri do četiri tisuće osoba posjeti portal i pogledaju ukupno oko 15.000 videa dnevno. Velika brojka, pogotovo kad se uzme u obzir da sam se na početku snimanja nadao da će biti oko 50 pregleda.

– Ima li onih kojima nije dovoljno pratiti vježbe online već trebaju poduke u živo?

Mi smo snimili videa s namjerom da ponudimo još jednu mogućnost učenja za one učenike koji su zbog bolesti bili odsutni s nastave ili jednostavno na nastavi nisu uspjeli sve shvatiti. Mnogim učenicima su videa dovoljna. Naravno, uvijek će postojati učenici koji će tražiti individualnu pomoć, ali mislim da smo velikom broju učenika pomogli da bez plaćanja privatnih poduka uče samostalno, u svom ritmu, u vrijeme kad im to najviše odgovara.

– S kim vam je lakše raditi, djecom ili studentima?

Obožavam raditi i s mlađima i sa studentima. Zadnjih desetak godina radim sa studentima i moram priznati da je to lakše nego rad s učenicima. Ipak su student zreliji i odgovorniji. Posebno mi je zadovoljstvo podučavati osobe u zrelijim godinama, koji zbog prekvalifikacije ili želje za daljnjim obrazovanjem upisuju studij. Oni su vrlo motivirani. Kad krenu na studij zaostaju u znanju za mlađim studentima, ali već nakon par mjeseci postižu bolje rezultate, jer se više trude. To me veseli, jer je danas cijeloživotno obrazovanje nužno ukoliko želimo biti sigurni da ćemo zadržati postojeći ili pronaći novi posao.

– Jeste li s djecom savladali lakši pristup objašnjavanja?

Tijekom mojih studentskih dana uglavnom sam se financirao od davanja privatnih poduka, pa mogu reći da sam “ispekao zanat” Morao sam pronaći način kako i najzahtjevnijim učenicima približiti gradivo. Mislim da sam u tome uspio.

– Javnosti ste najupečatljiviji bili kad ste radili s matematičke strane procjenu je li moguće pobijediti kladionicu. Koji je zapravo razlog tog istraživanja?

Osobno sam se bio “zakačio” za klađenje, jer sam vjerovao da poznajući matematiku mogu pobijediti kladionice. Dao sam se u istraživanje, stavio brojke na papir i zaključio da je bogaćenje na račun kladionica nemoguće. Vi možete dobiti tu i tamo, kao što će netko osvojiti i Eurojackpot, ali to su iznimke. Dugoročno gledano kladionica je uvijek u dobitku, a kladitelj u gubitku.

– Kakva je poruka za mlade kladioničare, osim da je kladionicu jako teško pobijediti u većim novčanim iznosima?

Nemojte se kladiti. Danas se zna da postoje dva ključna faktora koja pridonose ovisnosti o klađenju, dostupnost kladionica i prvi dobitak. Kladionice su svugdje oko nas, a u zadnjih nekoliko godina i na internetu. Svaki kvart ima svoje kladionice. Da je najbliža kladionica 5 kilometara daleko, klađenja bi bilo puno manje. Što se tiče drugog faktora, osobe koje imaju sreću, odnosno bolje reći nesreću,da u prvom klađenju ostvare dobitak, imaju puno veću vjerojatnost da će postati ovisni o klađenju. Zato je moja poruka mladima: “Nemojte niti pokušavati klađenje. Zabavite se na drugi način.”

Obilazili ste bankovne poslovnice i ukazali na obrazovne probleme njihovih zaposlenika. Dosta njih nije znalo odgovoriti na pitanja je li obračun kamata po tekućem računu jednostavan ili složen, radi li se o dekurzivnom ili anticipativnom obračunu i slično. Što je bio razlog vašeg obrazovnog pohoda s takvim pitanjima?

–  Činjenica je da su građani koji nisu bili kreditno sposobni za jednu vrstu kredita – vezanih za eure, prema pravilima banaka odjednom postali kreditno sposobni za mnogo rizičnije kredite – vezane za švicarske franke. Nije mi se svidjela poruka koju smo imali priliku čuti od glasnogovornika bankarskog sektora da su građani financijski nepismeni i stoga sami odgovorni za situaciju u kojoj se nalaze. Htio sam provjeriti znaju li djelatnici banaka osnove kamatnog računa, onih usluga koje nude. Pokazalo se da ne znaju. Bitno je naglasiti da ni u kom slučaju ne okrivljavam djelatnike banki s kojima sam pričao. Oni su jednako žrtve poput nas klijenata. Radi se o sustavnom promoviranju neznanja od strane pojedinih bankara kojima odgovara da su klijenti neupućeni u problematiku. Zato i ne obrazuju svoje djelatnike, jer je lakše manipulirati neukima.

Kakva je poruka ljudima koji imaju račune u bankama?

– Obrazujte se. Danas su informacije dostupnije nego ikada u povijesti i to moramo iskoristiti da bismo poboljšali svoju financijsku pismenost.

Mislite li da će videa koja ste snimili polučiti promjene u bankarskom sektoru?

– Cilj mog videa nije bio ocrniti nikoga, već ukazati na nedostatke. Čak sam ponudio bankama uslugu besplatnog financijskog obrazovanja za njihove djelatnike. Nažalost nitko se iz bankarskog sektora nije javio na moju ponudu. Ono što želim je razgovor, svaka strana treba uočiti svoje pogreške, izvući zaključke i zajedno se dogovoriti kako dalje. Sustav u kojem se banke sve više bogate, a građani osiromašuju nije održiv.

Planirate li uskoro slične akcije? Možete li dati natuknice o čemu će se raditi?

– U zadnje vrijeme sam, izazvan drskim izjavama pojedinih bankara, počeo detaljnije proučavati poslovanje banaka i mogu reći da sam uočio mnogo nepravilnosti. Dat ću sve od sebe da se nepravilnosti isprave. Bojim se da sa strane banaka dijalog gotovo pa nemoguć, jer njihov glasnogovornik uporno izvrće činjenice i nastoji diskreditirati sve koje ukažu na nepravilnosti. Nije svjestan da time čini štetu sebi i cijelom bankarskom sustavu. Mislim da su bankama potrebni novi ljudi koji će uvidjeti da je dijalog potreban i da se stavovi svih moraju uvažiti. Ipak, na kraju moram reći da sam optimist i vjerujem da će se dogovor postići.