Preminuo bivši igrač i trener Hajduka Mario Ćutuk

Sinoć je nakon teške bolesti u 63. godini života preminuo
bivši nogometaš i trener Hajduka Mario Ćutuk. Rođen je u Mostaru
28. rujna 1960. godine. Igračku karijeru započeo je u pionirima Hajduka tako da
se za njega može s pravom reći “Hajdukovo dite”. Naime, Marijeva
obitelj je iz Gruda u Hercegovini. Kada je njegov stariji brat Vladimir,
također bivši nogometaš Hajduka, stigao u Hajdukov pomladak, obitelj je došla
za njim. Tako je i Mario u ranom djetinjstvu postao stanovnik Splita.

U Hajdukovu omladinskom pogonu Ćutuk je prošao sve uzrasne
kategorije, a prvi profesionalni ugovor za Hajduk potpisao je u kolovozu 1979.
godine. Bila je to generacija odličnih Hajdukovih juniora koju su predvodili
Ivan Gudelj i Mladen Bogdanović. Većina te juniorske momčadi zajedno je prešla
u seniore. O Ćutuku se malo vodilo računa jer on kao čovjek nije nametljiv, već
uporan radnik svjestan da rad i kvaliteta moraju kad – tad doći do izražaja.
Mario je strpljivo vježbao i čekao svoju priliku. Dočekao ju je u svom debiju
za prvu momčad Hajduka u prvenstvenoj sezoni 1979./80., u prvoj prvenstvenoj
utakmici Hajduka na novom stadionu u Poljudu 20. listopada 1979. godine protiv
Napretka iz Kruševca, kada je Hajduk pobijedio s 3:1. Čutuk je zaigrao na
svojoj poziciji lijevog beka i odmah iskazao svoje zavidne igračke kvalitete.
Mnogi poznavaoci nogometnih prilika u njemu su vidjeli Hajdukova lijevog
braniča budućnosti, pravog nasljednika Ivana Buljana i ranije Bože Brokete,
Kada se ustalio u momčadi stigao je poziv za odlazak u vojsku, a kada se vratio
započele su ozljede. Ispao je iz kruga prvotimaca tako da je bilo neophodno
napustiti Hajduk i sreću potražiti u drugoj sredini. Mario Ćutuk je za Hajduk
nastupao od 1979. do 1983. godine te odigrao 42 utakmice i postigao 2 zgoditka.
Nakon Hajduka Mario Ćutuk nastupao je za Zadar, Osijek, Borac iz Banja Luke,
Split i Posušje.

Kada se oprostio od aktivnog igranja Mario Ćutuk se posvetio
trenerskom „kruhu sa sedam kora“. Najprije je radio u NK Split gdje je bio
trener pionira, a potom u sezoni 1996./97. trener seniorske momčadi. Zatim je
trener u Posušju. Godine 1997. vraća se u Hajduk i radi u Hajdukovim mlađim
uzrastima gdje vodi klupsku selekciju dječaka, a zatim je do 2000. godine
trener pionira, kadeta i juniora. Potom je u susjednoj Bosni i Hercegovini
trenirao Žepče i ponovno Posušje. U Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi bio je
trener Imotskog. 

U mlađim uzrastima kao igrač osvojio je prvenstvo
Jugoslavije u sezoni 1977./78., kao i Kup Jugoslavije u sezonama 1978./78., i
1979./80., a kao trener s juniorima Hajduka u sezoni 1998./99., osvojio je Kup
Hrvatske, kao i prvenstvo u sezoni 2004./05., s kadetima je osvojio prvenstvo
Hrvatske u sezoni 2000./01., 

U Hajdukovoj seniorskoj momčadi bio je pomoćnik Ivanu Gudelju,
Luki Bonačiću i Ivanu Pudaru, a kada je ovaj
razriješen dužnosti trenera Hajduka, a prije preuzimanja momčadi od strane
trenera Sergija Krešića, Mario Ćutuk samostalno je vodio Hajdukovu prvu momčad
u prvenstvenoj utakmici šestog kola protiv Zagreba u Splitu 25. kolovoza 2007. u
kojoj je Hajduk pobijedio s 2:1. 

Navedena utakmica do kraja života ostala mu je ugodna
uspomena jer se njom Mario Ćutuk svrstao u niz Hajdukovih nogometaša koji su
kasnije bili treneri u klubu, od Luka Kaliterne pa dalje.
Nakon preuzimanja momčadi od strane trenera Sergija Krešića, Mario
Ćutuk ponovno odlazi u Bosnu i Hercegovinu i postaje trener prvoligaške momčadi
Široki Brijeg. Potom ga 2008. godine put vodi u Imotski, gdje je trener ponovno
istoimenog drugoligaša, a zatim je 2009. trener prvoligaša Međimurja. U sezoni
2010./11., trener je drugoligaša Dugopolja. Pored navedenih klubova trenirao je
još: Vitez, Mosor iz Žrnovnice i Zagoru iz Unešića.

Mario Ćutuk bio  je dosta miran, povučen, samozatajan.
Nije bio od onih koji je izjavama punio novinske stupce. Takav je bio kao
igrač, a takav je bio i kao trener. Mnogi nogometaši koji su ostvarili
značajniju igračku karijeru od Ćutuka, sanjaju doći blizu trenerske klupe
Hajduka. To se Mariju Ćutuku ostvarilo, bio je pomoćnik trojice trenera, a u
povijest je, mada s jednom utakmicom, ušao kao trener koji je i samostalno
vodio Hajduk.