Imota. Predivna, iskrena i čista. Pitoma i divlja. Vilenjačka i Vukodlačka. Brojne su priče koje ovaj kraj čine posebnim i drugačijim od drugih. Autentičnost je zaštitni znak Imoćana. Onoga čega se oni mogu dosjetiti nitko ne može. Poseban je to ‘sklop’ razmišljanja. Kamen i krš odgojili su ih da budu čvrsti i borbeni, ali ispod toga kamena krije se ono veliko imotsko srce, puno topline i srdačnosti.
U Imoti ćete uvijek dobro pojesti i popiti, ali i nasmijati se. Imoćani su izrazito duhoviti i dosjetljivi ljudi. Tako su, već od 1943. godine počeli održavati utakmice između Vilenjaka i Vukodlaka kada bi Modro jezero presušilo.
Modro jezero je za Imoćane svojevrstan eliksir života iz kojega crpe snagu. To je mjesto prvih ljubavi, poljubaca i druženja. I baš zato, kada jezero presuši, Imoćani stvaraju novu priču o Vukodlacima i Vilenjacima koji borave oko Modrog jezera. Vilenjaci su ‘gradski’ dok se Vukodlaci nalaze s druge strane jezera, one divlje strane.

Rivalstvo je to s istočne i zapadne strane Modrog jezera. 'Mrski' su to neprijatelji dugi niz godina, a za prevlast u gradu borili bi se do same krvi.
I kako bi odmjerili svoje snage, kad god modri biser presuši, održava se tradicionalna utakmica između mrskih protivnika.
Po 15. put odigrala se spektakularna utakmica na dnu Modrog jezera. Vukodlaci su se cijelo jutro pripremali na Broću gdje su se sastali i odakle polaze prema dnu jezera. Na vidilici, nadgledaju kakva je situacija s druge strane i jesu li se mrski protivnici uputili svojim putem. Kada ih ugledaju kreće režanje, vika i bubnjevi. Vilenjaci pak dolaze potiho uz glazbu i pljesak, puno elegantnije za razliku od Vukodlaka.
Vukodlaci se prije utakmice dobro najedu i napiju, a spuštanje kreće kada se začuje pucanj kojega jedan od najstarijih Vukodlaka izvodi i daje znak da krenu u spust. Vukodlački putevi su baš kakvi su i oni - divlji i opasni. Ne može svačija noga kročiti tim nepoznatim stazama. Spust je strmovit, ali osjećaj kada se dođe na dno - veličanstven. Vukodlaci čim dođu blizu dnu govore kako će ‘požderati Viljenjake’.
Utakmica se tradicionalno igra 30 minuta svako poluvrijeme to jest dokad rezultat ne bude izjednačen. Ove godine rezultat je opet bio 2:2, a sve to kako bi obje strane bile zadovoljne i mir u gradu postignut.
Na obroncima jezera na samom dnu, smještene su kamene ‘tribine’ na kojima svi ljubitelji ovog događaja mogu doći i gledati utakmicu te bodriti svoju ekipu. Nije to utakmica kakvu ćete pogledati na televiziji jer je to utakmica u kojoj je zabava na prvom mjestu.

Možete čuti razna dobacivanja, u tipičnom imotskom stilu, smijeh i radost kakva se rijetko viđa. Možete vidjeti kako Imoćani vole svoje bez obzira koliko im teško bilo.
I naravno, doživjeti nešto što nije tipično u današnje vrijeme. Osjetiti tradiciju, ljubav, slogu. Uživati u ljepoti prirode, pejzažima i radosti.
Vukodlaci i Vilenjaci još jednom su pokazali koliko vole svoju Imotu i koliko brinu o tradiciji i običajima jer je to ono što umrijeti ne smije.
Zato, kada vas put nanese u Imotu, prošetajte vilenjačkim putevima čarobne Imote. No dobro se pazite, da vas koji vukodlak ne dohvati putem i odvede s druge strane. Sigurno je da ćete i gore imati što za vidjeti.
Imoto, nastavi biti takva kakva jesi - prkosna, posebna i svoja!
