Imotski čestitari prikupili 19.000 kuna: Nadajmo se da velikodušnih ljudi nikada neće nestati pa će biti i manje siromaštva

Piše: DN

06. 01. 2017.

Nedavno smo pisali o imotskim čestitarima koji prikupljaju dobrovoljne priloge za one kojima je najpotrebnije. Njihovom pohodu je došao kraj, a mi smo porazgovarali s organizatoricom ove već tradicionalne akcije, Vesnom Ujević, umjetnicom iz Imotskog koja najveći dio svog vremena posvećuje humanitarnim aktivnostima o tome kakav je pohod bio ove godine, koliko su novca prikupili…

– Ove godine grad je izgledao pusto što je prilično šokantno za nas koji se sjećamo onog veselog, napučenog grada iz nekih prijašnjih godina. Mislila sam da će biti teško prikupiti dostatan iznos za školovanje djece koji smo do sada prikupljali. Osim toga među djecom je dosta mališa pa smo morali paziti na njih, a i ja sam ozlijedila koljeno odmah na početku, pa smo bili malo usporeni. Uglavnom, što se hodanja tiče nije bilo obećavajuće, ali kao i uvijek veselja i smijeha od samog početka nije nedostajalo – rekla nam je Vesna.

Ove godine su prikupili dvije tisuće kuna više nego lani.

– Na kraju smo skupili više nego lani, 19.000 kuna, dvije tisuće više. Dvanaestero djece u Kongu imat će za daljnje školovanje. Uplatit ćemo uobičajenu donaciju za izgradnju centra za hagioterapiju i pomoći u dva slučaja bolesti.

Reakcije sugrađana su uglavnom pozitivne, no ima i onih koji s prezirom gledaju na njih, ali zapravo najgore je, kako kaže, što se velik broj ljudi zaboravio smijati, “kao da su se zacementirali u svojoj gorčini i ljutnji”.

– Jedan čovjek je djeci rekao da ja od njih pravim cigane. Ima i onih koji nas ignoriraju. Često nailazimo na iste ljude što je u danoj situaciji za očekivati, neki od toga naprave zafrkanciju, druge isto to živcira. Bilo bi lijepo kad bi se naši sugrađani opet naučili smijati i zezati, osmijeh otvara mnoga vrata – kaže nam.

U ovom pohodu sudjelovalo je jedanaestero djece, najstarija ima trinaest godina, a najmlađa svega dvije i pol, a njihova imena su: Matea Medvidović, Lucija Đuzel, Lucija Medvidović, Anđela Ujević, Vinko Kolovrat, Ivana i Lea Mrkonjić, Ivan i Ljudevit Čelan i Ante Grbavac.

– U njihovo i svoje ime, te u ime onih koji će primiti pomoć zahvaljujem svima koji su svojim darom pripomogli, osobito onima koji su to činili uz osmijeh i lijepe poticajne riječi, te onima koji su dali „udovički novčić“, svim ljudima otvorenog srca. Zahvaljujemo roditeljima djece na dovoženju i odvoženju, onima koji su nas častili ručkovima, sokovima i slatkišima (oni će se prepoznati)… Neka ih Gospodin sve blagoslovi i uzvrati višestruko. Malom Ljudevitu je brat objašnjavao tko su siromašni za koje prikupljamo donacije, neizbježno je bilo spomenuti djecu iz Konga. Nakon svega objašnjavanja mali je sročio molitvu: “Bože daj da nestane crnaca.“ Misleći zapravo na siromaštvo. Nadajmo se da velikodušnih ljudi nikada neće nestati, pa će biti i manje siromaštva – zaključila je Vesna.

Za kraj pjesma koju su ovih dana čestitari spjevali, a otpjevati će je na Tri kralja prilikom ovogodišnjeg oproštaja od župljana, na večernjoj misi:

Čestitari, čestitari zovemo se mi. Dajte nama kartene jednu ili dvi. Ima djece koja gladuju, al uz vašu pomoć se raduju…
Hej!
Čestitari, čestitari zovemo se mi! Dragi naši sugrađani, razvedrite se vi
Pomozite ostvariti naš plan, sutra će i vama svanut bolji dan.
Neka vam osmijeh uljepša svaki san.