Kad vrućina zagrije svaki kamen u Cetinskoj krajini, kada se Sinjskim poljem ne čuje ništa osim glasnog glasanja zrikavaca, a kada jedna ulica u Sinju postane poprište i središte cijele Hrvatske vrijeme je to viteškog natjecanja u gradu vitezova – Sinjske alke.
Već 303 godine ova slavna priča o pobjedi Osmanlija nad malobrojnim Cetinjanima nadilazi sve granice lokalnih okvira, a Sinj tako barem nekoliko dana stavlja u “glavne teme” članaka i reportaža. Ipak, ova priča tek tu počinje pisati svoja “zlatna slova” jer slika koja u cijeli svijet ide s Alkarskog trkališta iza sebe ima još ljepšu pozadinu samo nekoliko kilometara od tog zemljanog trkališta.
Na sinjskom hipodromu počinje priča o mladoj Tei Dolić
Tea je od svog rođenja zavoljela sport, a obiteljska kuća tik uz sinjski hipodrom bila je prava prekretnica što se sportskih početaka ove priče tiče. Roditelji su je kao malu doveli na hipodrom, a tek začuđeni pogled malog djeteta postao je okidač za ono što Tea radi i kolike uspjehe bilježi danas. Iako je prve sportske minute upisala na rukometnim terenima, prije ljubavi prema konjima, četiri godine svoje vještine pokazivala je u Ženskom nogometnom klubu Glavice.
Koliko je talent bio očit kod ove mlade Sinjake govori i činjenica kako je nastupala i za U-17 reprezentaciju Hrvatske, a tek par ozljeda preokrenule su Tejin životni put pa je umjesto 90 minuta na nogometnom travnjaku zamijenila satima i satima na sinjskom hipodromu.
Kako Cetinski kraj živi za taj prvi vikend u mjesecu kolovozu kada vitezovi potrču do metalnog obruča zvanog alka do titule slavodobitnika tako je i Tea svoju ljubav počela upravo u Alci. Pitala je alkara Alena Filipovića-Grčića smije li čuvati njegovog konja, a na njegov potvrdni odgovor i Teinoj sreći više nije bilo kraja. Iako su roditelji, u početnim koracima, bili skeptični oko Teinog “zanimanja” nakon toliko truda i ljubavi koje je ona pokazivala i svaka sumnja bila je izbrisana, a svaki daljnji korak bio je uz “veliki vjetar u jedra” njezinih najbližih.
Njezin “dragulj”, kako sama kaže, jest konj Vili kojega je prije nekoliko godina dobila na poklon upravo od alkara Alena Filipovića Grčića:
– Nakon što sam ga čuvala u razdoblju od 2008. do 2012. godine alkar Alen održao je svoje obećanje i na moju veliku radost taj je konj pripao meni. S Vilijem je Alen osvojio dvije Bare, dvije Čoje i jednu Alku, a nakon toga postao je moj najbolji prijatelj! – rekla je Tea uz potvrdno rzanje njenog Vilija.
– Treniram u Konjičko-galopskom klubu “Alkar” s trenerima Mirkom Penićem i Franom Ivkovićem. Već dvije godine sam članica kluba koji reda brojne uspjehe. Ono što me posebno veseli jest Škola jahanja koja je osnovana prije dvije godine, a u kojoj jašu mnoga djeca s područja Cetinske krajine kojima je škola i besplatna! – kazala je Tea.
I trener Mirko Penić imao je samo riječi hvale o talentiranoj Tei:
– Teu krasi velika hrabrost, upornost i ne odustajanje. Orgaizirala je par odlazaka na natjecanja i sama neke turnire i mi joj u svemu tome dajemo veliku podršku. Definitivno je Tea naša uspješna i talentirana članica koja može biti primjer drugima!
Slavodobitnica ženske alke
Tea je postala još poznatija po sudjelovanju u ženskoj alci koja se održavala u Trilju. Naime, slavodobitnica te ženske alke Tea je postala u prve dvije godine i tako zaradila veliku slavu te preskočila sve barijere i pokazala kako i ženske na konjima s kopljima u rukama mogu biti uspješne.
Ove godine održava se i 303. Sinjska Alka, a na naše pitanje tko je njezin favorit bez zadrške i pomalo očekivano Tea je rekla Alen Filipović-Grčić.
Na odlasku sa sinjskog hipodroma na nagovor Tee prvi sam puta u životu jahao na konju i barem malo osjetio te ljubavi ovog bića, a na kraju mi je rekla kako je slobodna, ali kroz šalu i kako joj ne treba princ na bijelom konju kad ima svog Vilija.