Nesreća u kojoj je sudjelovao djelatnik Hitne: “Ovaj je slučaj još jedan u nizu dokaza neuređenosti sustava”

Hrvatska udruga za medicinsko pravo poslala je priopćenje u svezi prometne nesreće u kojoj je sudjelovao 24-godišnji medicinski tehničar. 

Podsjetimo, mladić je radio ukupno 21 sat, odnosno 12 sati smjenu u hitnoj (od 7 do 19 h) i odmah nakon toga, 9-satnu smjenu na Ultri (od 20 do 5), sjeo je za volan i uputio se u 35 kilometara udaljen Sinj.

Pritom je zaspao za volanom i zabio se u automobil u kojemu su bile 8-godišnja djevojčica i njena majka koja je u nesreći teško ozlijeđena te se nalazi u splitskoj bolnici gdje joj je operirana bedrena kost, a za nekoliko tjedana ide na operaciju kuka koji joj je u nesreći slomljen na tri dijela. – izvijestio je Index

Priopćenje donosimo u nastavku:

„Radnik ne smije
raditi dulje od 16 sati neprekidno, osim u slučaju više sile (nesreće,
elementarne nepogode, požara i sl.) ili potrebe hitne intervencije.“

(Izvadak iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja)

Hrvatska udruga za medicinsko pravo stoga se opravdano pita
je li festival elektroničke glazbe tzv. Ultra u Splitu bila  viša sila ili nužna intervencija.

Naime nesreća u kojoj je sudjelovao zaposlenik Zavoda za
hitnu medicinsku pomoć pri čemu su teško stradale osobe, a kojoj je prema
informacijama iz medija pridonio umor zdravstvenog radnika, još je jedan od
posljednjih u nizu  dokaza neuređenosti
sustava u definiranju zakonitosti i provođenju pravne norme.

Pa kako bi i bilo kad, naglašavamo,   novo doneseni Zakon o zdravstvenoj zaštiti
kao temeljni zakonski akt o  problematici
radnog vremena zdravstvenih radnika ne govori apsolutno ništa, pa se pitanja
radnog vremena, poglavito pripravnosti i dežurstva ostavljaju na volju
tumačenju pojedincima, ili pojedinim 
interesnim skupinama.

U prilog činjenice kako se predmetno radi u uređenim državama
je   dokaz Republike Austrije koja na
saveznoj i regionalnoj razini ima 
poseban zakonski akt koji uređuje isključivo i jedino radno vrijeme
zdravstvenih radnika, te kategorizira na jasan način institute redovnog rada i
prekovremenog rad te uvjete pod kojim se i na koji način može obavljati rad u
dežurstvu.

Opće poznato je da je zbog važnosti pružanja zdravstvene
usluge i skrbi građanima RH potrebno jasno i nedvosmisleno riješiti i pitanje
radno pravnog položaja zdravstvenog radnika u sustavu zdravstva, a da  su statusna 
pitanja zdravstvenih radnika ogroman nesređen problem već dugi niz
godina, koji umnogome utječe i na odlazak liječnika i drugog zdravstvenog
osoblja iz RH, pa se opravdano postavlja pitanje zašto predmetno nije
sustavno  rješavano novodonesenim Zakonom
o zdravstvenoj zaštiti. Zabrinjava da niti jedna Glava  istog Zakona nije posvećena reguliranju radno
pravnog statusa zdravstvenog radnika i njegovog radnog vremena, a zna se koliko
je dobrih i argumentiranih  prijedloga po
predmetnom pitanju bilo izneseno u općoj javnosti, tim više što je odavno već
svima jasno da se zdravstveni sustav isključivao održava na prekovremenom radu
zdravstvenih radnika, kojima je očuvanje sustava i pružanje pomoći drugima
očito još uvijek daleko ispred vlastitih interesa.

Naznačeno može ukazivati na sumnju da je tome  tako zato što nekom odgovara ovakav pravni
nered kojim se  omogućavaju
manipulacije,  različita  tumačenja zakonitosti i poslovnih procesa, te
donošenje selektivnih i parcijalnih rješenja kod ovakog načina obavljanja
zdravstvene djelatnosti.

Naime da postoji jasno definiran i prihvaćen pojam dežurstva od strane zdravstvenog sustava i onih koji su dužni
primjenjivati ga kao  i kreatora i
donositelja zdravstvene politike, ne bi se dopustilo odnosno ne bi bilo
prihvatljivo da navedeni djelatnik hitne pomoći ili bilo koji drugi zdravstveni
radnik, radi 21 sat u kontinuitetu, jer osim što nije „zakonski ni logično“ i
fizički je ograničavajuće, ne doprinosi razvoju sustava što su mnoge zemlje oko
nas već odavno shvatile te po uloženim naporima i učinjenim nužnim koracima sad
uživaju i u odgovarajućim rezultatima.

Ovako, ovaj je slučaj još jedan u nizu dokaza neuređenosti
sustava, a koji opetovano nažalost završava onim najgorim,  tragičnim slučajem.