Velike pamtit ćemo dane, slavne dane Matošića Frane! Na današnji dan prije 100 godina rođen je najveći napadač Hajduka u povijesti

Frane Matošić Hajdukova je legenda za sva vremena koju će teško ikada itko nadmašiti. “Šjor Frane” je nogometaš koji je za klub odigrao najviše utakmica i postigao najviše zgoditaka – 739 utakmica i 729 golova. Obilježio je Hajduk i hrvatski nogomet u vremenu prije i nakon Drugog svjetskog rata, a u klupskim almanasima ostat će zabilježen kao predvodnik brojnih statističkih kategorija. 

Rodio se u Splitu u Matošićevoj ulici, 25. studenog 1918. godine. S devet godina počinje se družiti s nogometnom loptom, koja će obilježiti njegov život. Počeo je u Hajdukovu podmlatku u generaciji ‘tića’ i ‘rebaca’ čuvenog barba Luke Kaliterne. Za seniorsku momčad Hajduka debitirao je sa šesnaest godina, 1934., protiv Slavije iz Sarajeva. U momčadi je vladalo rivalstvo tko će igrati centarfora, Leo Lemešić ili Vlade Kragić jer to je mjesto u momčadi bilo rezervirano samo za odabrane. Obojica su bili toliki znalci da se Luki Kaliterni bilo teško odlučiti kome dati prednost. Barba Luka je razmišljanje prekinuo odlukom: ‘Leo igra jednu spojku, Vlade drugu, a ti mali Frane centarfora.’ Hajduk je tada pobijedio s 14:0, a ‘mali’ je Frane postigao svoja prva tri zgoditka za Hajduk.

U bijelom dresu igrao je gotovo 20 godina i rekorder je i po broju nastupa (739) i po gotovo nestvarnom broju od 729 postignutih pogodaka. Kao igrač osvojio je tri naslova prvaka SFRJ; 1950., 1952 i 1954/55, a bio je najbolji strijelac prvenstva 1946. i 1948/49. Trener Hajduka bio je u periodu od 1955. do 1958. godine. Bio je još tehnički referent Hajduka, predsjednik Hajduka, trener Splita, radio je u Tunisu, a vodio je seniorsku i omladinsku reprezentaciju Jugoslavije. Obnašao je i dužnost predsjednika Zbora trenera Splitskog nogometnog podsaveza. 
Za reprezentaciju tadašnje SFRJ igrao je 16 puta i postigao šest pogodaka, a nastupio je na Olimpijskim igrama u Londonu 1948., gdje je osvojio srebrnu medalju. Frane je bio član one čuvene momčadi Hajduka koja je kao prva nogometna momčad slobodne Europe obnovljena na Visu 7. svibnja 1944. godine. 

Matošić je dugo vremena na terenu bio pravi kapetan momčadi. Kapetansku vrpcu naslijedio je od brata Joze 1947. godine. Frane je bio autoritet kakvog Hajduk u svojoj povijesti nije imao niti će imati, i kod suigrača i kod sudaca. Produžena ruka trenera na terenu. Bio je i ostao simbol ljubavi i privrženosti svom Hajduku, za kojeg je uvijek isticao da mu je sve. ‘I po Hajduku se Split poznaje’ – volio je napomenuti Frane Matošić. Dovoljno jake riječi da ih pročitaju današnji prvotimci Hajduka i zamisle se koliko znači nositi grb Hajduka na prsima, a pogotovo kapetansku traku Majstora s mora. Za sva vremena bio je i ostao sinonim kako se bori i voli bijela boja, Hajduk i njegov rodni Split.

Nositelj je najviših priznanja Hajduka, Zlatne značke s briljantom i Zlatne kapetanske trake. Preminuo je u Splitu 29. listopada 2007. godine i pokopan je na groblju Lovrinac. Od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa. 
Velike pamtit ćemo dane, slavne dane Matošića Frane!