Više nego zanimljive citate izrekao je za naš portal Ivica
Grubišić Gire, gradski vijećnik u Splitu te već 35 godina (!?) čelnik gradskog
kotara Sirobuja. Gire je dugo godina u politici, u gradski parlament je ušao
kao član nezavisne liste Anđelke Visković, bivše dogradonačelnice. Međutim,
Grubišić nema milosti prema nezavisnim listama, lokalnim ili nacionalnim, a evo
i dvije njegove izjave u tom kontekstu, kao mali “aperitiv” onoga što
slijedi – “ne postoje nezavisni, samo nestranački vijećnici” te
“najveći ucjenjivači su male stranke”.
No, krenuli smo aktualnošću, nedavnim prosvjedima u
“srcu” njegova kotara Sirobuji gdje se prosvjeduje zbog navodne
uzurpacije gradskog zemljišta i ceste…
– To je jedna privatna stvar, Gradski kotar nije ovlašten ni
nadležan za imovinsko-pravne stvari. Postoje gradske i državne službe, a ja
nisam ni geodet ni pravnik, radim kao volonter u Kotaru… To će riješiti
nadležne službe. Da samo vidite što meni sve dolazi na stol u Kotaru: stvari iz
nadležnosti policiije, suda, inspekcije ove ili one… Kotar se ništa ne pita
ni kad se usvaja gradski proračun, ni kad se donosi Urbanistički plan… Mi se možemo
samo zalagati kod gradskih vlasti za nešto napraviti u našim Kotarevima. Nekad
je Mjesna zajednica bila pravni subjekt. U Kotarevima nemamo ni žiro-račun niti
smo vlasnici prostora ili bilo čega, a decentralizirana sredstva Kotara su
nedovoljna za bilo kakve ozbiljnije zahvate. Međutim, ako bilo što mislimo
napraviti u našim Kotarevima, moramo surađivati s gradskom vlasti, bez obzira
koja to politička ili nezavisna opcija bila. U Gradskim kotarevima i Mjesnim
odborima nema mjesta politici, a još manje politikantstvu.
Grad Split dakle, najaktualnija je tema GUP …
– Vrijeme je i dobro je da se ide u izmjenu GUP-a, nakon skoro
deset godina. To je u interesu grada, poduzetničkih inicijativa, ali i građana
kao fizičkih osoba koji tako pokušavaju riješiti stambeno pitanje. Potrebno je
temeljito analizirati stanje u cijelom gradu, a za otprilike mjesec dana
ponovno će biti sjednica Gradskog vijeća o izmjeni GUP-a i PP-a. Inače smatram
da bi se GUP trebao češće mijenjati, onaj prethodni je bio star 27 godina, naprosto
ga je život “pregazio”… GUP mora pratiti i trendove, a ne da se
događa da periodički bukne stanogradnja, pa onda trgovački centri ili
pretjerana pojava malih poduzeća. A GUP definira razvoj grada, definira sve i
omogućava život građanima, poduzećima i samom Gradu. Nadam se da će biti
usvojen što prije, do kraja mandata ove gradske vlasti ili možda već iduće
godine…
Što treba doći prije, Strategija razvoja Grada Splita
koju posebno zagovara lista Marijane Puljak ili GUP?
– Slažem se da svaka jedinica lokalne samouprave mora imati
svoju strategiju razvoja. GUP-om zapravo stavljaš u okvire zakona taj dokument.
Svaki grad ima svoje strategije razvoja koje mogu biti kratkoročne,
srednjoročne i dugoročne. Međutim, Split je u zaostatku po tom pitanju još od
prethodnih mandata, počevši od Karepovca, infrastrukture istočnih gradskih
kvartova,… Ne bih to pripisao ovoj vlasti u samo dvije godine mandata, pa ni
prethodnoj, ti propusti su odranije. Svaka nova vlast suočena je sa sve većim
problemima i sa sve manje novaca u proračunu. Tako da Strategija da, ali u
međuvremenu se mora i živjeti. Proračun se kao i inače posljednjih godina slabo
puni, gradu jednostavno trebaju novi zamašnjaci, bilo iz sredstava EU fondova,
poduzetnički bilo državni projekti. Ova vlast u idućem mandatu ili neka druga,
naći će se u još većoj “gabuli” jer iz krize nećemo tako brzo izaći.
Gdje je u svemu tome “Vaš” kotar, Sirobuja?
– Kako se to kaže stručno, niskokonsolidiranim naseljima na
istoku grada nedostaje infrastrukture. U tim dijelovima Splita nema
kanalizacije, loša je vodovodna mreža, napon električne energije, javna
rasvjeta je manjkava, prometnice zapuštene… Na žalost, prihod od legalizacije
davno bespravno izgrađenih objekata nije dovoljan za “pokrivanje” troška
infrastrukture, a neki kvartovi čak i nisu imali puno nelegalnih objekata pa
nisu ni imali “fond”. A gradska uprava također treba težiti
standardizaciji uvjeta života na čitavom području Splita. Međutim, nema novaca
u gradskom proračunu za istovremeno rješavanje tih osnovnih pitanja rubnih
naselja ili nekog većeg projekta u središtu grada. Model Sirobuje je pokazao da
će od našeg kotara Banovina idućih godina imati samo – zaradu. Kad jednom uđu
strojevi u naselje i kada se jednom krene s kopanjem, da se istovremeno riješi
cijela infrastruktura. Uskoro će Sirobuja biti potpuno komunalno opremljena po
svim standardima, ubuduće se neće trebati ulagati gradski novac – novi
projekti, stambeni ili poslovni, koji se budu gradili na Sirobuji samo će se
spajati na postavljenu infrastrukturu, a Grad će od toga ubirati komunalni
doprinos i komunalnu naknadu…
Kotarevi na istoku grada moraju međutim imati i neke druge
sadržaje, mora se voditi računa o ravnomjernom razvoju. Danas imamo situaciju
da Split pomalo djeluje na Berlin, odnosno za razliku između Zapadnog i
Istočnog Berlina nakon ujedinjenja. Prava je šteta što se po tom pitanju i u
drugim naseljima nije počelo raditi prije 15 godina, dok je bilo novaca, jer
ovo danas su sve protupožarne mjere vlasti.
Moram priznati i da me pomalo čudi primjetna inertnost
vlasti na nacionalnoj razini prema Splitu, ako gledamo to s političke strane i
tko ima vlast. Evo, Osnovna škola Kamen-Šine već godinama čeka proširenje,
građevinski zahvat koji bi riješio problem smještaja osnovnoškolaca za Kamen,
Šine i Sirobuju. A “zapelo” je na susjednoj parceli, koja je odmah uz
školu, i koja je u vlasništvu DUUDI-ja?! I već se godinama u Banovini muče to
riješiti, nikako.
Ta politička povezanost, tko je na vlasti u državi pomaže
“svojima” na lokalnim razinama, koliko onda u takvoj situaciji mogu
postići nezavisne liste u gradovima i općinama?
– Mi smo se odmah na početku mandata, kao lista Anđelke
Visković, opredijelili podržati ovu gradsku vlast. Ne moramo imati isto
mišljenje oko svega, ali se oko strateških stvari dogovaramo. Podrška Ivi
Baldasaru do kraja mandata dakle nije upitna. “Nezavisni”, a pod time
držim i umirovljenike ili nacionalne manjine, ne mogu se nadati nikakvom
boljitku za svoju biračku bazu ako nisu uz vladajuću opciju, zato držim da ne
postoje nezavisni vijećnici ili zastupnici, već samo nestranački. I nama su
iznošene razne ponude, ali zašto blokirati rad Gradskog vijeća? Takva situacija
ne donosi puno toga dobroga… Svi mi pred izbore puno toga obećavamo, ali se
nitko ne pita kako to i ostvariti, pogotovo ako ne dobijete većinu i niste u
vladajućoj koaliciji. Lako je “mudrijati” kasnije. Treba ući u vlast
i preuzeti odgovornost, ili biti u opoziciji. Ne može se biti ni jedno ni
drugo, nema drvenog željeza.
Kako komentirate
postupak vašega kolege Igora Boraske imajući u vidu sa ste vijećnici s iste
liste, kojem se supruga prešla iz Zračne luke u gradsku tvrtku Splitska obala?
– Ja to ne bih napravio dok sam gradski vijećnik. Naglašavam i
da nisam nikoga zaposlio niti imam namjeru to učiniti do kraja mandata. Nisam
uzeo ni nadzorni odbor, čak sam odustao i od nominacije za nagradu Grada jer su
iz oporbe prigovarali da nije u redu da gradski vijećnici dobiju nagradu Grada.
A iza sebe imam 40 godina volonterskog rada. Koordinator sam projekta izgradnje
sustava otpadnih voda na Sirobuji, a to sam započeo za vrijeme prošle gradske
vlasti i najdalje do kraja ove godine taj će projekt biti završen. To je
izuzetno težak posao koji se odnosi isključivo na terenski rad. Moj privremeni
angažman Koordinatora nema nikakve veze sa mojim vijećničkim mandatom.
Danas u splitskom Gradskom vijeću postoji deset
nezavisnih vijećnika, zajednički nastup bi recimo osigurao dodatni
“respekt” i posljedične beneficije…
Kad smo već kod toga, kako gledate na naknadna istupanja s lista i
odlazak u “slobodne strijelce”?
– Na početku je bilo devet “nezavisnih”, sada nas je
deset, ali na raznim stranama nekakve političke misli, opredjeljenja. I prije
dvije godine je oko političkog centra bilo dosta birača koji nisu glasali za
HDZ ni SDP, kad bi se nezavisne liste mogle ujediniti gotovo da bi činile
većinu. Međutim, ni same stranke se ne mogu ponekad organizirati unutar
vlastitih redova, a to je pogotovo teško kod različitih nezavisnih vijećnika
ili zastupnika. Vraćanje mandata nositelju liste podržavam u slučaju da je taj
nositelj svojom figurom, karizmom pa ako hoćete i sredstvima sam osigurao
izborni uspjeh. Međutim, ako su i ostali članovi liste značajno doprinosili
svojim novcima ili svojim imenom i prezimenom donijeli glasove birača, što je
rezultiralo izbornim uspjehom, taj ima pravo zadržati svoje mjesto u
predstavničkom tijelu.
Dakle, ne predviđate poseban uspjeh na parlamentarnim
izborima za, nikad brojnije, različite “nezavisne” opcije?
– Neće biti ništa značajnije od nezavisnih lista! Neće nama
biti bolje dok se dvije najveće stranke i njihovi trabanti ne
“poprave”. Posljednjih godina se često spominje
“bipolarnost” kao nešto loše. Međutim, u većini demokracija je ona na
djelu, počevši od SAD-a gdje funkcionira već dvjesto godina preko Velike
Britanije pa i u većini europskih zemalja. Kod nas nije problem bipolarnost
političke scene, već poimanje bavljenja politikom, odnosno, ponašanje
političara. Male stranke i nezavisne liste koje same ne mogu osvojiti vlast,
stalno plaše birače bipolarnošću političke scene koju su zauzele dvije najjače
političke stranke, a zapravo su ti isti najveći ucjenjivači kod formiranja
vlasti u predstavničkim tijelima. Upravo oni sa jednim ili dva mandata
ucjenjuju velike stranke.
Ako se već ne može urediti zakonom, držim da bi bilo moralno
da određeni političari barem jedan mandat odrade tamo gdje su ga započeli.
Nepojmljivo mi je da se netko danas kandidira za kotar pa se i prije isteka tog
mandata već kandidira za Gradsko vijeće, a onda se ni tu nisu zadržali jedan
izborni “krug” i već se kandidiraju za Sabor… Osobno mi takve liste
ne ulijevaju povjerenje ni garanciju. Prvo ostavi trag u svom kotaru ili
općini, gradu pa onda kreni prema Saboru – ostavljaš svoj “posao” na
razini u kojoj možeš postići da tvoji sumještani bolje žive i odlaziš na mjesto
gdje nemaš nikakvohg utjecaja. Praksa je pokazala da mnogi svake četiri godine,
koji sebe vide kao Mesije i moralne vertikale od lokalne do državne razine,
uspjeh na izborima podrede osobnim političkim ambicijama ili materijalnoj
koristi… I smatraju da će tu svoju ambiciju riješiti jednim mandatom, a to se
pogotovo odnosi na nezavisne liste. Političke stranke ipak moraju voditi računa
budućnosti stranke.
Ali i oni “vode računa o budućnosti stranke”
tako što “ukrušuju” podobne? Želja za ulaskom u politiku je, sasvim
sigurno, kod nas povezana upravo s tim ekonomskim zbrinjavanjem kroz stranačke
rangove…
– Da, to je istina, no takav politički klijentelizam se u
određenoj mjeri provodi svugdje u svijetu, kod nezavisnih lista problem je samo
još izraženiji, što zbog velikih ega ne mogu postići dogovor niti među sobom pa
se redovito događa “raspad” unutar samo jednog mandata, jasno i zbog
nezajažljivih ambicija nositelja lista. Financijski učinci su apsolutno
povezani s bavljenjem politikom, barem kod nas. To ide toliko daleko, evo i
jednog primjera iz života, da je prije šest-sedam godina bila takva
“navala” na kotarske izbore da je to bilo nevjerojatno. Sve zato jer
se pronio glas kako “u kotarevima ima novca”. Novac je međutim na
računima Grada, a predsjednik je – volonter. To su ipak brzo shvatili pa se
takav slučaj nije ponovio. Međutim i među članstvom u poznatim strankama je
interes novac. Saborski mandat kao da je Sveti Gral za puno političara, još
preciznije, saborska mirovina.
Da se razumijemo, u velikim strankama situacija nije bajna,
ali ne moraju nezavisni biti bolji ni sposobniji. Posebno su nevjerodostojni
oni koji osnivaju svoje stranke nakon izlaska iz “matične” stranke,
poput Holy, Kujundžića, Prgometa… a i najnovije, Josipovića. Imamo i stranke
ili udruge (Živi zid) koje su se fiksirale na očajnike. Među ljudima koji su
pod ovrhom, blokadom ili na bilo koji drugi način materijalno ili socijalno
ugroženi, traže među njima svoje birače, svoju izbornu bazu. A unaprijed znaju
da neće biti u stanju riješiti niti jedan posto njihovih problema, unaprijed
znaju da im ne mogu pomoći no svejedno im pružaju lažnu nadu. Jednostavno
zloupotrebljavaju te jadne ljude koji su u problemima samo da bi se domogli
jednog saborskog mandata. To je obično političko lešinarstvo!