Priča o Dubrovkinji koja je spasila više od tri tisuće djece i žena iz Ukrajine!

Rat u Ukrajini ima i svoje heroje ili u ovom slučaju – heroine. Dubrovkinja Martina Kojić Reiter dosad je spasila više od 3 tisuće majki i djece koji su uslijed grozne agresije morali napustiti svoje domove. Za njezin nevjerojatan podvig ovih se dana zanimaju i BBC i CNN pa je prava čast što ga je odlučila ispričati za In magazin Nove TV.

Martina Kojić Reiter još donedavno živjela je poput svake druge uspješne mlade žene i majke. No danas je njezina svakodnevica organiziranje autobusa koji izbjeglice iz Ukrajine dovode na sigurno. Netom prije rata trebala je pokrenuti on line platformu za svoju modnu liniju – no preko noći sve se promijenilo i putem te platforme dosad je spašeno više od 3 tisuće djece i majki iz Ukrajine.
Uzela sam novce iz kompanije koje sam planirala za kompaniju sljedećih pet godina i investirala u to da organiziram prijevoz za žene s granica. Počelo je instinktivno, napisala sam na Instagramu story da šaljem autobuse, prevela to na ukrajinski i ruski da mi se žene jave gdje su, na kojoj su granici i kad sam dobila nekih petnaest odgovora sam kontaktirala bus kompaniju i tako je krenulo. – govori Martina čiji je suprug jedan od osnivača najveće internetske platforme za iznajmljivanje stanova pa su prvoj grupi koja je došla autobusom ponudili smještaj u njihovih 20 stanova u Beču. 
Martina je tijekom priprema za intervju plakala pričajući potresne priče s kojima se susrela, a za kamere je podijelila kako izgleda tužna svakodnevnica tih ljudi. 
To su divni ljudi koji u borbi za svoju neovisnost moraju napustiti svoje domove, žene i djeca su iscrpljene. Dogodi se i tragičnih situacija, dobivamo slike izgubljene djece jer je tolika navala ljudi kada pokušavaju otići na vlak i toliko je izmjena vlakova da se u cijelom tom paklu pogube mala djeca, pa evo, mislim da je to najtužnije od svega. I to što te majke ne žele otići od svog doma, oni naprosto svoj dom više nemaju. Puno je majki moralo svoje sinove ostaviti na granici, a s mlađom djecom otići. Bilo je situacija kad dečki na taj dan napune 18 godina i moraju ostati u državi, a njihove majke nastavljaju s mlađom braćom i sestrama. Grozne situacije, javila nam se žena koja je izgubila supruga i nije znala gdje će. – priča Martina. 
To što smo prošli pakao rata u Dubrovniku i to što kao majka ne mogu zamisliti da je vrijednost moga djeteta veća od vrijednosti drugog djeteta koje je rođeno u drugoj državi koja sada vodi rat motiviralo me da radim ovo što radim. Svi smo isti, pod istim smo nebom, i toliko je male djece koja dođu istraumatizirana, skrivaju se ispod stolova, u ormare, ispod kreveta, puno dječice s pneumonijom, s različitim bolstima koje se nakupe od toga što su u podrumima sa zidovima punim gljivica. Jako se boje aviona, zvukova otvaranja prozora, škripanja vrata, kada vide da se skuplja smeće s ulice. Sve aktivnosti sponzoriramo ja i suprug, nadamo se, to jest, apeliramo na sve one koji mogu pomoći da nam doniraju onoliko koliko mogu. – poziva Martina. 

Cijeli prilog pogledajte ovdje.

POSLJEDNJE DODANO: