NA MLADIMA SVIT OSTAJE Josip Banovac spojio je tri ljubavi – nogomet, pjesmu i olovku

‘Zvjezdano nebo’ mladih i talentiranih često je čudan splet okolnosti i spoj raznih nepredviđenih kockica u čarobnom mozaiku. Ljubav i volja pokretači su ‘novog svijeta’, a upornost i rad put uspjeha u često trnovitom i teškom životu. Rijetko kada pojedinac svoj talent pronađe u tri naizgled suprotne stvari, zapravo tri ‘svijeta različita’. 
Baš je ta tri svijeta – nogomet, pjevanje i pisanje poezije spojio Josip Banovac, 20-godišnji Solinjanin koji je student na drugoj godini Kineziološkog fakulteta u Splitu.

Kao i njegovi vršnjaci, i Josip je još od mladih dana krenuo s nogometnom loptom. Prva sporedna stvar na svijetu postala je tako i jako bitna u životu ovog talentiranog mladića, a uz nogomet profesoru iz Glazbene umjetnosti može zahvaliti što je u njemu otkrio pravi glazbeni potencijal.
– Talent pjevanja je otkriven skroz spontano. Na satu Glazbenog u Srednjoj školi sam pjevušio. Profesor Ivan Bošnjak je nešto načuo i shvatio da tu ima potencijala. Da nije bilo njega vjerojatno nikada ne bih ni pokušao pjevati. Hvala mu na tome! – govori Josip koji nam opisuje i da je njegov prvi nastup baš bio u njegovoj Drugoj gimnaziji.

– Pjevao sam pjesmu ‘Božić bijeli’ od Dalmatina. Kolega Roko Blažević me pratio na klaviru i sa mnom vježbao pjesmu i davao mi savjete kako da budem bolji. Roku skidam kapu!
Trema je bila minimalna. Prije koncerta sam tremu razbijao pjevajući po drugim razredima u svojoj Gimnaziji. Na početku su mi se noge odsjekle, a kasnije je sve bilo super – ispričao nam je Banovac koji je glazbenoj javnosti poznat tek po nekoliko obrada.

Pjesme koje je obradio počeo je objavljivati na svom Youtube kanalu, a jedna od njih je i vječni hit ‘morskog galeba’ Olivera Dragojevića.
– Obradio sam Oliverov ‘Trag u beskraju’, pjesmu o kojoj ne treba previše trošiti riječi. Oliver je najveći ikada i hvala mu što je ostavio duboki trag na glazbenoj sceni. Najviše pažnje je privukla obrada pjesme ‘Lutka’ od grupe S.A.R.S. Svi moji coveri su na mom Youtube kanalu kojega ne bi bilo bez Petra Brkljačića koji me najviše pogurao u taj glazbeni svijet i glazbenu realnost – 

U glazbenoj sferi jedan pjevač mu je najomiljeniji, a posve skromno za sebe kaže kako treba još mnogo raditi kako bi njegov talent postao obećavajuć.
– Najdraži od svih mi je Sergej Ćetković. Živim za njegove pjesme. Od ostalih tu su još Oliver, Marko Tolja, Jacques i drugi. Volim uglavnom ljubavne pjesme i pop balade.
Jako puno ljudi me pitalo zbog čega nisam otišao u neki glazbeni show i pokušao doći do željenih rezultata. Ali iskreno, nikad nisam razmišljao o nekom showu jer sve je to samo privremena popularnost. Trenutno mi takvo nešto ne treba, a i tek sam na početku i treba još puno raditi kako bi stigao na neku obećavajuću razinu – 

Zanimljivo kako uz pjesme kroz pjevanje Josip i piše pjesme pa je tako jednu čak i uzela VIS Aurora. Uz suradnju s Petrom Brkljačićem, Josip je i sam član tog Vokalno-instrumentalnog sastava.
– Bilješke na mobitelu su mi pune pjesama i poezija koje pišem. Volio bi jednom napisati svoju pjesmu i objaviti je, ali još je rano, tek sam na početku. Trenutno sam koncentriran samo na obrazovanje, a kada dođe vrijeme za pjesmu i iskorak u tome području siguran sam da ću dati sve od sebe. Već imam neke ideje – tvrdi Josip koji je, baš prošlog vikenda, osvojio titulu jesenskog prvaka sa svojim prijateljima u NK Val iz Kaštel Staroga. Klub koji se natječe u drugom rangu županijskog nogometa od deset je susreta tek izgubio bodove u jednom što ga je svrstalo tri boda ispred prvog pratitelja.

Tri ljubavi u jednom čovjeku – nogomet, pjevanje i poezija, a ‘sve se može, kad se hoće’ govori Josip i poručuje kako treba probijati granice.
– Zlatno je pravilo – ‘Sve se može, kad se hoće’. Uz faks pjevam, pišem, radim i treniram. Kući dođem samo da odspavam i onda ujutro opet u akciju. Najbitnija je dobra organizacija i brdo dobre volje. Sve je u glavi. Treba probijati granice – hrabro ponavlja ovaj Solinjanin.
Za potrebe naše priče vratio se i u prošlost i kazao nam svoje nogometne početke.
– Počeo sam trenirati sa svojih osam godina života. Prve korake sam napravio u Solinu i tu se zadržao sedam godina. Zatim sam dobio poziv u RNK Split i tu sam se zadržao dvije godine dok nije došao interes Dinama. Iskušao sam se na njihovim selekcijama i s njihovim kadetima. U Solinu sam odradio juniorski nogomet te bio najbolji strijelac, a kada je došlo vrijeme za prvu momčad nikada nisam dobio pravu priliku. Možda jer mi otac nije u politici ili jer nemam dobrog menadžera – kroz smijeh nam govori Josip dok ga pitamo zbog čega ipak nije htio ostati u zagrebačkom Dinamu.

– U Zagrebu je bilo vrhunski. Pokazao sam se u najboljem svjetlu. Nogometno sam zadovoljio trenere Dinama i postojala je mogućnost za ostana, ali u dogovoru s roditeljima u tom trenutku odlazak u Zagreb nije bio najpametnija odluka. Htio sam završiti školu. Da sam ostao u Zagrebu vjerovatno nikad ne bih počeo pjevati i tko zna bi li uopće išao na fakultet. Nogomet je, ipak, jako okrutan i nesiguran sport za uspjeti – ‘gorku’ istinu nogometa ispričao nam je naš sugovornik.

Mnogi danas sve manje kao životne priče uzimaju neke materijalne stvari poput nogometa, pjevanja i pisanja. Opijenost električnim materijalizmom prešla je sve granice normalnoga.
Kaže nam Josip, za kraj razgovora, kako smatra da je najveća greška ne iskoristiti talent i dati sve od sebe da ga ostvariš jer, jedan je život, dodaje.
– Mladima bi poručio da u ovom životu uvijek rade nešto korisno, iskoriste svoje talente i slijede svoje snove. Budite uporni i uvijek dajte sve od sebe. Ne bojte se uspjeha! Krvav rad se uvijek dobro naplati! – zaključuje Josip Banovac, onaj koji mijenja ovaj svijet često pretežak i pun nerazumijevanja za one pojedince koji žele uspjeti. Zahvaljuje se još svim profesorima, trenerima, prijateljima i obitelji na životnoj edukaciji i ogromnoj podršci koju mu pružaju. Zajedničkim snagama od njega su, emotivno uokviruje priču, napravili čovjeka. 

Bravo Josipe!