Josip Čačija: “Ponosam sam što sam alkar i pripadnik Hrvatske vojske”

Prvi vikend u kolovozu u Sinjskoj krajini već se 303 godine povezuju s trima riječima – bara, čoja i alka. Ove se godine datum održavanja Sinjske alke poklopio s Danom pobjede i domovinske zahvalnosti i Danom hrvatskih branitelja te 23. obljetnicom vojno-redarstvene operacije Oluja. Postati slavodobitnikom alke velika je čast, no osvojiti alku na tako važan datum, neprocjenjivo je. Takav pothvat uspio je 34-godišnjem desetniku Josipu Čačiji, pripadniku Hrvatske ratne mornarice.

Kad ga netko upita kako je postao alkar, desetnik Čačija bez razmišljanja odgovara: ”Kod muške djece u Sinju to nekako dolazi s rođenjem.“ Naime, uspjeh koji desetnik Čačija danas uživa ne bi bio moguć da ga na alkarski put nije usmjerio njegov glavni uzor, njegov otac Ilija-Miro, koji je dugo godina bio momak alkara Mladena Vučkovića. 

Upravo je od Vučkovića desetnik Čačija u dobi od deset godina naučio jahati. Jahanjem se nastavio baviti dugi niz godina, a 2010. konačno je debitirao kao alkar – i odmah osvojio čoju. Istodobno s alkarskom karijerom, desetnik Čačija gradio je i onu vojničku. U OSRH je pristupio 2006., a nakon završenog tečaja za pomorske diverzante u 352. Satniji pomorskih diverzanata HRM-a, raspoređen je u Bojnu za specijalna djelovanja u Delnicama. Ondje se zadržao sedam godina, a zatim je premješten u Bojnu obalnog motrenja i obavješćivanja, gdje danas radi kao ronilac.

Kao član tima AVPD (Autonomous Vessel Protection Detachment) 2016. upućen je u međunarodnu operaciju potpore miru u Somaliji pod nazivom ATALANTA (EU NAVFOR SOMALIA – OPERATION ATALANTA). Za doprinos u provedbi zadaća tijekom te misije proglašen je najboljim dočasnikom siječnja 2017. Njegovi nadređeni u misiji imali su samo riječi hvale za njega – pošten, dosljedan, pouzdan i koristan u timskom radu, samo su neki od epiteta kojim su ga opisali. Tom popisu svakako treba dodati i riječ aktivan. 

No, uskladiti posao i pripreme za Alku nije bio nimalo lak posao, tim više jer su pripreme trajale gotovo cijelu godinu; počele su u siječnju, a intenzivirale se u svibnju, kad su alkari dvaput ili triput tjedno imali kondicijske pripreme. Najzahtjevnije je bilo u srpnju, kad su alkari svakodnevno bili na trkalištu. 

Desetnik Čačija i njegov konj Aškan bili su taj dan ujednačeni kao tim. Protrčali su kroz sve tri trke i uspeli se na pobjedničko postolje.

Od svih nagrada koje slavodobitnik Alke dobije, Čačiji je ponosan što je Alku osvojio na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te 23. obljetnicu VRO Oluja.

”Ja sam pripadnik Hrvatske vojske, a moj je otac kao branitelj sudjelovao u Oluji. Moja pobjeda na Dan pobjede obojicu preplavljuje osjećajima ponosa i domoljublja”

Također, volio bi jednog dana osvojiti baru, jedino alkarsko natjecanje na kojem dosad nije pobijedio. Ne sumnjamo da će te planove i uspjeti ostvariti., piše hrvatski-vojnik.hr