Roditelji djece baletnog studija HNK Split: Dinko Bogdanić posao obavlja besprijekorno, ne damo ga ni za što!

Buru u kulturnim krugovima Splita izazvala su dva istupa baletnih umjetnika HNK-a Split. Prvo je pismo stalno angažiranog baletnog solista, a drugo honorarno angažirane baletne umjetnice Alexandre Barete koja je u dopisu sindikalnom povjereniku iznijela da je doživjela radno i ljudsko diskriminirajuće i ponižavajuće ponašanje od strane Bogdanića. 
Bogdanić se u konačnici ispričao gospođici Bertea i svim drugim osobama rumunjske nacionalnosti zbog neprimjerenog komentara, shvaćenog kao uvreda na nacionalnoj osnovi. 

Na našu adresu javili su se roditelji djece koja pohađaju baletni studio splitskog HNK, s jednom sasvim drugačijom perspektivom. Roditelji, koji u velikom broju podržavaju Bogdanića i koji su spremni izaći u javnost sa svojim imenima, osjetili su “moralnu obvezu da javnost čuje i njihov glas”, stoga njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

“U
svjetlu nedavnih događanja u kući splitskog baleta osjećamo
moralnu obvezu da javnost čuje i naš glas.

Dajemo
si puno pravo na komentiranje i osvrt ovog događanja.

Roditelji
smo čija djeca pohađaju baletni studio. Pod tim mislimo da one
aktivno i iznad svega redovito pohađaju sate baleta, a s tim ih i mi
redovito pratimo u tome.

Bili
samo prisutni u studiju dok su njim rukovodili pretodnici i prisutni
smo i sada. Tim više ne možemo dopustiti da se u svim ovim
optužbama na račun Dinka Bogdanića ne čuju i naša iskustva i
stavovi. Našim kćerima se u studiju razvila disciplina, poznavanje
reda i rada i izrazito smo zahvalni na tom kako ih pedagozi
podučavaju određenim životnim kvalitetama, a ne samo i baletnim
elementima.

Kao
roditelji pratimo njihov rad, svojevrsni uspon i preuzimamo zasluge
ponosa svih onih koji rade na tome. Stoga je ovo idelano vrijeme da
zatražimo obustavu verbalnog, pravnog i profesionalnog progona i
blaćenje ravnatelja splitskog baleta.

Djeca
iz studija su prije rijetko sudjelovala u predstavama HNK Split. Od
kad je Dinko Bogdanić preuzeo palicu, svatko tko je htio raditi
mogao je stati na te, za umjetnika čarobne, daske i predstaviti se
plesom publici. Nije bilo nikakve diskriminacije po nikakvoj osnovi.
Djeca koja su htjela raditi, vježbati i plesati su – plesala! Nije
bio potreban „supertalent“ ili, Bože sačuvaj, „veza“.

Dalje,
kad dopratimo djecu u studio, a taj ravnatelj je uvijek bio tu.
Dostupan, dodirljiv, pristojan, odmjeren, raspoložen za pitanja i
razgovor, raspravu, poticaj! On je TU!

On
poznaje svako dijete, u čijoj generaciji pleše, prati ih po
satovima baleta, a one cure koje su redovite poznaje i po imenu, što
za njegovu prethodnicu ne možemo reći. On svesrdno i velikodušno
nagradi djecu baletnim papučicama za trud i rad na predstavama.
Ujedno, to je odlika osobe kojoj je stalo do
svog posla, kojoj je stalo da se nešto postigne. Nešto dobro!

Dođite
u studio, pa vidite kako se neki baletani i balerine ponašaju.
Dođite na probe pa se uvjerite koliko se energije utroši u
ponavljanje smjernica, koliko puta pedagog, tj.koreograf mora
ponavljati i ispravljati nečiju nepromišljenost, slabu
koncentraciju ili čistu „non-šalantnost“ prema poslu, a da ne
kažem lijenost!!

Dinko
Bogdanić ima želju i strast da posao obavi besprijekorno! To se
vidi iz njegove sveprisutnost i poticaja. On postavlja djecu i
usmjerava ih. Našu djecu! On daje priliku da
mi, roditelji, budemo ponosni; da se djeca sjećaju svog djetinjstva
kao uspješnog i sretnog u ovom životnom vrtlogu nemira i
nesigurnosti. On je našu djecu zadužio sretnim sjećanjem na onaj
divan osjećaj uzbuđenja prije nego se golemi baršunasti zastor na
pozornici HNK razgrne i predstava krene.

Ne
dozvolite da ovo umijeće glazbe i plesa stane zbog tako plitkih,
jednostranih, također diskriminirajućih izjava zbog iznimki, a
zapravo je korist od Bogdanovićevog rada mnogo veća nego što bi
bio njegov odlazak, kao što to neki hoće prikazati.

Svjedoci
samo zbivanja. Svjedoci smo nauma nekih ljudi siromašnih duhom, koji
u svom neznanju posežu za kratkoročnim rješenjima izvrčući
istinu. Svjedoci smo da ti glasni jezici nisu, zapravo, stvarnost.
Jer u konačnici je „plus“, a ne „minus“ za društvo, za
zajednicu.

Vodite se
idejom koliku dobit ili gubitak imaju NAŠA djeca, naš Split, a ne
hoće li pojedinac dobiti satisfakciju jer drugima, tj. većini
nanosi bol i teškoće?

Apeliram
na pravo saslušanja druge strane! Morate uvažiti iskustva nas
roditelja, koja bez zadrške idu u korist ravnatelja.

U
koliko se jedna osoba našla uvrijeđenom zbog određenih, u afektu
izazvanih izjava, onda ima i nas gomilu uvrijeđenih roditelja
koji neće dopustiti da se ne obrani Bogdanićeva čast i koji će
poduzeti sve moguće mjere da isti ostane na čelu splitskog baleta.

Pozadina
cijelog slučaja je izrazito malodušna. Propitajte, procjenite i u
vašim rukama je budućnost, ne jednog čovjeka, već dvjestotinjak
malih, sretnih, nadom ispunjenih, možda budućih svjetski poznatih
splitskih balerina!

Roditelji
polaznica Baletnog studija HNK Split”