Splitska studentica u inozemstvu: Znam da se imam gdje vratiti, ali mi mjesto nije u Hrvatskoj

Od ulaska Hrvatske u
Europsku uniju sve više studenata odlučuje se zbog obrazovanja napustiti
granice svoje domovine te po diplome „potegnu“ i do daleke Nizozemske. Je li
uistinu kod kuće najljepše ili mladi svoja gnijezda počinju svijati vani?

Petra Gruica je
o odlasku u sanjarila još od malih nogu, a kasnije se zaljubila u
ugostiteljstvo i hotele te se nakon srednje škole odlučila na odlazak u Leeuwarden, grad na sjeveru Nizozemske
jer u Hrvatskoj nije mogla pronaći adekvatan studij za svoje interese.

– Bitan čimbenik mi je bila praksa.
Također, moj fakultet, Stenden, na
trećoj godini nudi specijalizaciju koja se, osim u Nizozemskoj može odraditi na
sestrinskim fakultetima na Baliju, Tajlandu, Kataru i Južnoj Africi.. Na četvrtoj
godini obvezan je i staž koji se može odraditi bilo gdje na svijetu.

Kada je riječ o upisima, mladi se često odluče za
posredničke agencije koje se pobrinu za prijevod dokumenata i upis. Za one koji
se odluče na takav korak, jedino im preostaje položiti maturu i spakirati
kufere.

Početnu nostalgiju, studenti vrlo brzo zamijene
zabavama i avanturama, kao što je bio slučaj 
i kod Petre

– Najviše
mi nedostaju nećaci s kojima se najviše trudim biti u kontaktu kako bi im dala
do znanja da unatoč udaljenosti uvijek mogu računati na mene.

Smještaj

U Leeuwarden-u studentu je potrebno prosječno 600 do 800
eura mjesečno. Studentske sobe u kućama su u jeftinije nego u domovima, što
je suprotno od situacije u Hrvatskoj. Cijene soba u privatnim smještajima kreću
se od 350 do 450 eura (ovisno o namještenosti i lokaciji), a za sobu u domu
potrebno je izdvojiti od 450 eura naviše (s tim da su kompletno namještene i u
cijenu su uključene režije). Za ostale
potrebe potroši se od 250 do 400 eura.

Hrana
i izlasci

Postoje
menze na fakultetima koje nisu jeftine kao u Hrvatskoj. Cijene jela kreću se od
tri do pet eura. U klubovima su pića u pravilu skuplja nego u Hrvatskoj, ali
postoje studentske večeri kada se piće može popiti za jedan do dva eura.

Teško je pronaći posao jer je još
uvijek potrebna radna dozvola za koju zahtjev mora predati poslodavac.

– Imala sam sreće te sam se zaposlila u
balkanskom restoranu Amfora gdje su vlasnici obitelj Kardumović iz BiH koja mi
je puno pomogla. Prijavili su me za radnu dozvolu i radeći za njih sam plaćala
svoj svakodnevni život i malene luksuze. Na taj način sam olakšala svojoj obitelji.

Kod kuće je najljepše – ili ipak
nije tako?

Da
ponovno biram, izabrala bih isto. Jako sam sretna što imam obitelj koja me
podržava u svakom koraku. Znam da se imam gdje vratiti, ali mi mjesto nije u
Hrvatskoj. Još imam puno planova i snova koje želim ostvariti, a svim
srednjoškolcima i studentima bih od srca preporučila da pređu granice jer će im
se u srcu definitivno otvoriti mnoge, zaključuje Petra.