U Imotskom održan skup posvećen Tinu Ujeviću

U prostorijama Pučkog otvorenog učilišta u Imotskom, održan je književni kolokvij pod nazivom “Tin Ujević danas“, povodom 60. obljetnice smrti velikog pjesnika. O Ujevićevoj poeziji, ali i Ujeviću samom, govorili su Borben Vladović, Stjepan Sučić te Stjepan Čuić. U uvodnoj riječi ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta Grgo Nikolić, naglasio je kako je Tin Ujević bezvremen i kao takav ne podliježe podjelama na vrgoračke i imotske korijene, što je često omiljena tema lokalnih kulturoloških prepucavanja.

Prije početka svog izlaganja, Borben Vladović je pročitao Ujevićevu pjesmu “Sunčeva kolijevka“. Toj pjesmi posvetio je jedan esej. Sama pjesma je nastala na autorovom neposrednom doživljaju. Nastojao je otkriti gdje je i kada nastala ta pjesma, jer se Ujević često selio iz mjesta u mjesto. 1930. godine tako je stigao u Sarajevo gdje je imao malo poznanika i gdje je također prolazio teško razdoblje materijalne ograničenosti. Zbog toga je napisana djela odmah slao urednicima, koji su potom regulirali financijsku komponentu obavljenog posla. Zato je izgledno kako je ta pjesma najvjerojatnije nastala u Sarajevu, u hladnoj, negrijanoj sobi, u prosincu 1930 godine. Ujević je ovu pjesmu cijenio, što je vidljivo i iz naknadne prepiske s urednicima različitih izdanja.

Stjepan Sučić govorio je o značajnim osobama unutar Matice hrvatske, posebno u vremenu stvaranja i stvaralaštva Tina Ujevića:

– Bilo je to zvjezdano vrijeme hrvatske književnosti – poručio je Sučić. 

Tada se, između ostalog, još uvijek radilo i na stvaranju hrvatskog nacionalnog kulturnog identiteta. Spomenuo je i zanimljiv podatak kako je otac Tina Ujevića bio član Matice hrvatske. Te davne 1898 godine čak 69 Imoćana primalo je izdanja Matice hrvatske, što je uredno evidentirano u izvještajima. Bilo bi zanimljivo te podatke usporediti s ovodobnim 
tendencijama, sigurno bi se radilo o prilično poraznim omjerima. Složio se s tvrdnjom koja kaže: “Ako se želi pjesnika upoznati, treba otići u njegov zavičaj“.

Stjepan Čuić je rekao kako je Ujević bio genije izvan svih okvira, sam po sebi prepoznatljiva institucija. Njegova pjesnička dostignuća ostala su nedostignuta do današnjih dana. Čuić smatra kako je Tin Ujević proniknuo u naš hrvatski jezik dublje i više od svih ostalih. Također smatra kako još uvijek nemamo potpunu spoznaju Ujevićevih stihova.

Borben Vladović zaključio je ugodnu večer recitirajući prigodne stihove uz pratnju gitare.