[KOMENTAR] Hrvatski talent je ipak iznad danskog rada, reda i discipline

Hrvatska nogometna reprezentacija još je živa u Ligi nacija, zasluženo je momčad Zlatka Dalića pobijedila na stadionu na kojem Danska rijetko ili nikako gubi. Jasno je bilo da će susret na Parkenu biti dvoboj moći i snage s jedne strane te talenta i znanja s druge strane. Prevagnuo je neupitni nogometni talent Hrvata, nacije koja će po tome uvijek biti ispred Danaca i sličnih im reprezentacija. Naročito od trenutka kada su na travnjak Parkena zakoračili Luka Modrić i Mateo Kovačić, velemajstori nogometne igre koji su zajedno s nevjerojatnim Marcelom Brozovićem diktirali ritam utakmice u drugih 45 minuta. 

U prvih 45 minuta Danci su bili za nijansu bolji, ali ne toliko da bi se stvarala drama oko igre naše reprezentacije. Uostalom, moglo se očekivati da će domaći na valu samopouzdanja zbog dobre forme i dvije pobjede u Ligi nacija pokušati nametnuti svoj stil igre, silu, moć i energiju. Uz to, Hrvatska je igrala u posve novoj postavi, naročito u obrani s oporavljenikom Vrsaljkom uz sebe imao Erlića koji je tek drugi put zaigrao za Hrvatsku te Šutala koji je debitirao baš večeras. Dodamo li tome da je Juranović igrao na poziciji lijevog beka, a da su u sredini bili za ovu razinu nedovoljno iskusni Jakić i Ivanušec, nije čudno da je obrana Hrvatska bila pod pritiskom Danaca. Ipak, i u takvoj situaciji Danska je teško dolazila do čistih šansi, imali su udarac u okvir nakon pogreške Jakića u sredini, ali vratar kao što je Livaković takve pokušaje mora obraniti. 

A kad talentom skromni Danci nisu uspjeli slomiti mladu i neuigranu obranu Hrvatske bilo je jasno da će još teže izaći na kraj s postavom u kojoj su Modrić i Kovačić. Preuzela je Hrvatska sredinu terena, desni bok učvrstio je mladi, u Bayernu školovani Stanišić, a odmah je bilo lakše i Juranoviću na lijevoj strani pa je mogao preuzeti više rizika u izlascima naprijed. S loptom u posjedu Hrvatska je uvijek opasna, koliko god Danci mogli trčati lopta kojom barataju Modrić, Kovačić i Brozović je brža od njih. Pobjednički gol snalažljivog Marija Pašalića plod je kontinuiteta u posjedu lopte, sve većeg broja dolazaka pred vrata Schmeichela. Čista prilika došla bi prije ili kasnije, super Mario je majstor kada iz ničega treba napraviti nešto, a šteta je što do kraja utakmice više odlučnosti u završnici nisu imali Vlašić i Kramarić. Doduše, nije bilo ni potrebe za drugim golom, snažni danski napadači našli su sebi ravne u Šutalu i Erliću pa nisu mogli silom probiti obranu Hrvatske. Čim bi lopta došla kod naših slijedila je igra od noge do noge, kvalitetno izlaženje prema naprijed, bez panike i stresa. Sve je lakše kada je tu Marcelo Brozović, igrač kakvog nema niti jedna reprezentacija svijeta. Njegov kapacitet trke je fascinantan, pokriva svaki dio terena, uvijek je blizu igre i lopte, u obrani ili napadu. I ne žali se na umor, mada igra stalno u visokom ritmu za Inter i za Hrvatsku.

Ostalo je Hrvatskoj još gostovanje kod Francuza, najteže moguće, ali ne i nemoguće u smislu ostvarenja pozitivnog ishoda. Mada, rezultat u ponedjeljak nije presudan, važno je saznanje da je Dalić u mladima poput Erlića, Šutala i Stanišića dobio novu snagu i da im može vjerovati u utakmicama najveće razine.