Tonka, reci cvrčak: “Bisna sam ka pas šta je moj Pope tako rano otiša”

Svi veliki umjetnici imaju svoje muze. Momčilo Popadić,
novinar, književnik, pjesnik i esejist, umjetnik koji je prerano otišao prije
dvadeset pet godina i u čiju će se čast večeras na Splitskom festivalu održati
večer pod nazivom ”Svoju zvizdu slidin”, imao je svoju muzu. Ona ne zna
najispravnije izgovoriti ni cvrčak ni more, ali Tonka je doista bila Popina
životna inspiracija.

-Pjesma Tonka je nastala 22.rujna 1983. Rajko Dujmić i Pope
su me probudili u dva u noći da mi otpjevaju to što su tog trena napravili –
ispričala nam Tonka Čović Popadić.

 – No, ja sam šok
doživjela kad sam je čula prvi put na radiju. To me slomilo. Najavili su je na
Radio Splitu ko pjesmu za zaljubljene.

Moja trinaestogodišnja kćer ne samo da zna pjesmu nego mi je
na spomen vašeg imena pokazala na You Tube-u isječak iz jedne TV emisije u
kojoj vi ste gostovali. Iznenade li vas takve situacije?

–  Neshvatljivo mi je – iskreno će. Danas se sluša
neka drugačija glazba, ali Tonku doista znaju svi. Ma nevjerojatno mi je koliko
se danas sluša i sve drugo što je napisao – ”Skitnica” koja je njegova prava
autobiografija jer je on doista bio upravo takav. Zatim pjesma ”Svoju zvizdu
slidin” po kojoj se i cila večer tako zove i koja je, a nisam to nikome rekla
nastala u čast jednom Popinome Blaćaninu koji je otišao u Australiju slijedeći
ženu svog života. Svi znaju i ”Ča je život vengo fantažija” koja je meni
najdraža njegova pjesma. Pun ga je eter još uvijek i to me veseli, ali vjerujte
puni tugom svakodnevno – priznaje Tonka.

Rekli ste jednom da ste ljuti na
njega što je tako rano otišao?

–  Da ljuta…bisna sam ka pas i svaki put kad odem
do njega to mu i kažem.

Dok je stvarao pjesme dopuštao vam je da gledate zabilješke,
nije se poput drugih umjetnika povlačio u sebe dok piše. Vi ste koliko znam
bili ponekad i posrednik između Pope i njegovog važnog suradnika Rajka Dujmića?

– Ma oni su se silno voljeli, ali Rajko je morao
na neki način obigravati oko njega da dobije pjesmu. Ja bih ponekad
”uredovala” – smije se.

–  No, još je neobičnija situacija bila sa Zdenkom
Runjićem. Jednom mu je Pope prigovorio što Oliveru daje pjevati i neke pjesme
koje nemaju baš kvalitetne stihove i nisu dostojne Olivera, kako je Pope
mislio.  Zdenko se na tu primjedbu naljutio
i više nisu govorili. Onda bih ja uzela papir sa pjesmom koju je napisao za
Zdenka i telefonom bi mu diktirala: ”Najviše te ljubi, onaj ko te gubi…”
Pope je sidija tamo u kužini i slušao moje diktiranje. Suradnja se nije smjela
prekinuti bez obzira što između njih dvojice nije više bilo tona hahahaha…-
kazala je.

Pisanje je Popadiću bila strast, sjeća se Tonka dok nam
pokazuje ormar s uredno posloženim rukopisima. Napisao je u svoje 43 godine
života jedanaest knjiga, volio je pisati dječju prozu, poezija mu je bilo što i
disanje, ali najviše od svega – rekla nam je Tonka, Pope je volio novinu.

–   Pisao je svugdje, gdjegod bi se zatekao, možda
najviše ovdje u kužini za stolom, ali ispisao je u životu i dosta stolnjaka –
smije se. – U nekadašnje Emone, više puta. Onda bih ja otkupila taj stolnjak sa
stihovima. Eno ih tamo u ormaru nekoliko. Nedavno sam na poklon dobila još
jedan takav ispisani kojeg je godinama kod sebe čuvao Andro Damjanić. Volio mi
je pisati i razglednice – pokazuje nam torbu punu šarenih dokaza s Popinih
putovanja.

Tonka je u mirovini, ali itekako je aktivna.  Najviše je angažirana oko svog Plivačkog
kluba Grdelin kojem je Pope dakako, nadjenuo ime. 

–  Grdelin se treba zvati – rekao je puno godina
prije nego je klub uopće osnovan. Naravno da je imao i pojašnjenje zašto baš
Grdelin – priča nam Tonka.

– Ovo je
najluđi grad na svitu. Pjevački zbor se zove Srdelice, a plivački klub onda
mora biti Grdelin. Osnovali smo ga 1995. I imamo puno uspjeha. Jedno nam dite
ide na svjetsko prvenstvo u daljinskom plivanju, jedna ide na Europsko
juniorsko prvenstvo. Osam godina zaredom imamo tamo svog predstavnika.
Organiziramo svake godine i kup Grdelini Svetog Duje na kojem smo imali čak i
djevojčicu iz Australije – ponosno će Tonka.

A danas, baš poput vašeg Pope, i vi dosta putujete?

–  To je moja strast. Španjolska mi je najdraža. U
Madridu sam bila sigurno deset puta, ali i u malim selima te prekrasne zemlje.
Volim i Provansu. Volim gotovo svako tlo na kojem rastu masline – priznaje.

Na kraju našeg razgovora nam je ispričala kako se ni ovoga
puta nije htjela dirati u organizaciju ni u odabir izvođača. Nikada to ne radi.
S Tomislavom Mrduljašem je ionako u tri minute pronašla zajednički jezik.
Danima je silno uznemirena jer joj je važno da večer njenom Popi u čast bude
dobro posjećena. 

Mi znamo da hoće. 

Vama sretnicima koji ćete večeras uživati u
pjesmama koje je potpisao veliki, divni Momo kako su ga zvali njegovi Blaćani,
samo još jedna napomena. Kad se upale svjetla na vjerojatno najglazbenijem trgu
ovih prostora, sjetite se da je negdje u mraku, očiju totalno zacakljenih,
njegova Tonka.

I još nešto. Vjerujte mi na riječ, ona baš prekrasno izgovara i
cvrčak i more…