Odvajati otpad krenula je prije desetak godina, uči to i svoje učenike, a sada hoće postati i primjer svim Splićanima: “Vrijeme je za zeleni zaokret!”
Unatoč cestarini, vlast će nas i dalje voziti do mile volje, socijalni problemi građana ostat će po strani, a preko naših leđa lomit će se koplja. Mladi će i dalje odlaziti preko granice, stari će usavršavati zanat sastavljanja kraja mjeseca s početkom isplate mirovina, a unatoč nevjerojatnim telekomunikacijskim i internetskim suvremenim vezama, u Hrvatskoj će se sve i dalje rješavati – preko rodijačkih veza.
U svijetlim i veselim bojama i u nadi za bolje sutra, nadi za promjenu živi Dijana Dvornik, Splićanka koju smo s pravom oslovili kao jednu od predvodnika odvajanja otpada u ‘gradu pod Marjanom’, gradu koji već godinama, u tom dijelu priče, nosi neslavne brojke od tek par posto savjesnih sugrađana. Oni plastiku, baterije ili papir ne stavljaju u jedan spremnik nego u više njih.
I dok u nekim europskim gradovima u pojedinim trgovinama možete kupiti što je netko drugi već bacio u kantu, a ekološka se znanja stječu na ‘Sajmovima smeća’ – hrvatski gradovi su na glasu kao vodeće metropole otpada koje osim ekološkog problema idu sve bliže i onom ekonomskom. Gomilanje smeća tako bi moglo skupo stajati građane, ali bio bi to i udar na državu kojoj prijete rigorozne kazne.
Strašan efekt iz srca Karepovca
Ova učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Spinut doskočila je ovom problemu pa je svoje školarce, već pri ulasku u školske klupe, odlučila okrenuti u zelenom smjeru, smjeru učinkovite budućnosti te im razvijati pozitivne navike postupanja s otpadom.
– S pretprošlom generacijom učenika organizirano smo otišli u srce Karepovca koji tada nije bio uređen ni saniran. Taj posjet ostavio je strašan efekt na učenike koji su shvatili da svugdje okolo lete vrećice i drugi otpad koji nas u isto vrijeme i zagađuju – govori naša sugovornica koja je u borbu s otpadom prvo krenula u svojem domu. I to prije više od desetak godina. Bila je potaknuta idejama iz drugih europskih zemalja u koje je kroz život putovala.
– Prvo sam odvajala papir i plastiku. Kući su me zafrkavali da sakupljam smeće po balkonu, kuhinji i drugim mjestima, ali ja sam bila ustrajna pa cijela moja obitelj odavno odvaja otpad. Ne samo uža nego i šira obitelj – veli žena koja svoju ‘čistu priču’ rado prepričava jer tako želi postati primjer drugima.
– Veliki dio Splićana nije osvijestio važnost odvajanja otpada. Moji susjedi, primjerice, znaju kako će ispred mojih vrata vidjeti vrećice spremne za odvoz u reciklažno dvorište – dodaje Dijana.
Reciklažom su udahnuli novi život starim stvarima
Njezini mali čuvari okoliša čak su i sakupljali sredstva za četiri razredna spremnika otpada, a te navike odvajanja smeća često okite i kakvom medaljom oko vrata na izazovima i natjecanjima u Hrvatskoj i regiji. Ovo posljednje, zlatnog sjaja, sletjelo je prije nekoliko tjedana na Spinut kada su Nora Ninković i Sofia Grgić Martin, u sklopu Školskog klimatskog izazova, pokorili Hrvatsku svojim Čistkom – kitom koji pomoću drobilice u trbuhu ostavlja more bez smeća.
– Stvorili smo nova umjetnička djela od recikliranih otpadnih materijala, unosili smo život u neke stare odjevne predmete pa smo, kako je rastao interes učenika i roditelja, odlučili organizirati brojne eko-akcije, ali i sudjelovati u njima – objašnjava učiteljica pa pokazuje sve ideje gradova budućnosti. Od kuća s malim vjetrenjačama, bicikla koji preko kotača izbacuje sjemenke i sije travu pa do eko robota koji odvajaju otpad.
Dijanini školarci naučili su i kako reciklažno dvorište nije labirint, kako se papir odlaže u plavu, a plastika u žutu kantu, ali i kako čepovi s njihovih boca mogu postati presudan faktor u borbi protiv leukemije. Njihova osviještenost poruka je i roditeljima što predstavlja ključnu ulogu u cijelom kružnom procesu za bolje sutra.
– Mnogi roditelji potaknuti dječjim aktivnostima i sami su krenuli u takve čiste avanture – zaključuje Dijana Dvornik koja poručuje kako se ne smije umanjiti naša angažiranost u očuvanju prirode dok čekamo komunalno tijelo da očisti “tuđi otpad”. Priroda sutra neće pitati podrijetlo otpada. Tada će već biti prekasno. Trebat će onda i promijeniti riječi pjesme mališana iz Dubrovnika koje govore o manje smeća i više cvijeća.
Vrijeme je, stoga, za zeleni zaokret.


