Nije se moglo bez Marka Livaje i Nikole Kalinića, bez klasnih igrača u napadu Hajduk nije našao način da postigne pogodak na stadionu Ivan Kušek Apaš. Pokazalo se da je pobjeda u derbiju nad Dinamom skupo plaćena, kartoni i ozljede desetkovali su momčad u jednoj od najvažnijih utakmica sezone. Znali smo od ranije da za Livaju nema zamjene, protiv Slaven Belupa kakav je bio danas sigurno bi najbolji igrač Bijelih imao prostora i vremena da jednim potezom riješi utakmicu. Nažalost, mogao je samo u društvu Nikole Kalinića uživo gledati kako se oslabljena momčad muči u bezuspješnim pokušajima da se nametne protivniku koji nije bio posebno agresivan niti se branio u gustom bloku. 

Naravno, ne može se reći da se Splićani nisu trudili i napadali, naročito u prvom dijelu kada je prednja linija visoko izlazila na obranu Farmaceuta. S Mlakarom u vrhu napada, Ljubičićem desno i Biukom lijevo te Krovinovićem postavljenim odmah iza slovenskog napadača Bijeli su solidno pritiskali zadnju liniju domaćih. Najviše što su od toga utržili bili su korneri s desne strane, njih čak 12 u prvih nešto više od pola sata. I sve ih je na isti način izvodio Filip Krovinović, na visinu peterca na prvu vratnicu, nadajući se valjda da će se upornost isplatiti. Zamalo i jest samo jednom, u 32. minuti kada je Melnjak lijepim trzajem glavom poslao loptu u gredu da bi se ona pomalo sretno odbila od domaćeg vratara u korner. Ostat će pitanje je li Krovinović u svim tim silnim kornerima nešto mogao drugačije napraviti, poslati loptu koji put na drugu vratnicu ili možda prepustiti izvođenje ubačaja iz kuta nekom od ljevaka kako bi lopta barem jedno išla prema vratima. Ali, niti je Krovinović što mijenjao niti mu je trener Dambrauskas što sugerirao, a kako se igralo bilo je jasno da će prekidi biti izuzetno važni u ovoj utakmici. Jer osim njih nije bilo puno prilika da Hajduk uopće dođe u kazneni prostor domaćih. Uspio je jednom zaprijetiti Mlakar nakon ubačaja Mikanovića, a najbolji potez utakmice izveo je Stipe Biuk pred kraj prvog dijela kada je prvi i zadnji put dobio priliku da krene jedan na jedan s protivnikom. Sve je mladi igrač napravio dobro, ali Marin Ljubičić nije iskoristio povratnu loptu, mladi napadač nema taj instinkt napadača "killera" da iz jedne prilike riješi utakmicu. 

Osim triju situacija iz prvog dijela te niza kornera od napadačke igra Hajduka nismo vidjeli više ništa. U beskrajnoj igri napucavanja iz jedne obrane prema drugoj i obrnuto nije bilo pravog nogometa, tek puno borbe i opreza. Pokušao je u drugom poluvremenu trener Hajduka nešto napraviti spuštanjem Krovinovića bliže sredini terena, da se vraća po loptu i pokreće napade. Ali, nije to dalo rezultata, a još je manje dalo rezultata uvođenje Alexandera Kačaniklića umjesto Stipe Biuka. Iskusni Šveđanin teško može odgovoriti zahtjevima ozbiljnog nogometa, malo je bio u kontaktu s loptom, a jedino je solidan kad ima loptu u nogama. Je li Biuk zaslužio više povjerenja stvar je trenera Dambrauskasa, ali teško je reći da je Kačaniklić zaslužio pola sata u ovoj ili bilo kojoj utakmici. 

Na već ranije poznate izostanke nadovezala se ozljeda Jana Mlakara, još jedan kakav-takav napadački adut morao je iz igre, a ideju da Stefan Simić u završnici bude središnji napadač nismo stigli ni vidjeti. Jer Hajduk nije uspio napraviti završni pritisak, niti iz prekida niti dugim loptama, Slaven Belupo se znao obraniti, nisu se domaći uvukli pred svog vratara. A kada nema klase i kvalitete teško je očekivati da nešto može proći na silu prema vratima Gorice. 

Šteta je velika za hajdučku obitelj što se nisu osvojila tri boda, navijači su u nevjerojatnom broju došli u Koprivnicu, dali srce i glas da povuku momčad prema pobjedi. Ni igračima se ne može ništa zamjeriti, pokazali su sve što mogu i znaju. Međutim, bez prije svega Livaje pa zatim Nikole Kalinića te srčanih boraca Vukovića, Grgića i Sahitija momčad Hajduka nije imala dovoljno kvalitete da uzme pobjedu. 

Da stvar bude još lošija, Dinamo je iskoristio kiks Bijelih, borba za naslov je postala još teža.

Trener Hajduka Valdas Dambrauskas je znao da večerašnji derbi ne nosi rezultatski značaj, miksao je momčad i na kraju je zadovoljan kako su igrali. Unatoč porazu, njegovom tek drugom otkad je na klupi Hajduka. 

- Bila je izjednačena utakmica, malo smo imali kontrolirali igru mi, malo Dinamo. Dobro smo reagirali nakon primljenog gola, vratili se, imali dobru kombinatoriku. Nakon što smo izjednačili rekao sam igračima da idemo po pobjedu, tražili smo bodove, nismo se htjeli zadovoljiti bodom. Možda sam kriv zbog toga, ali želimo izgraditi pobjednički mentalitet, želimo pokazati pobjednički gard. To je značajno za finale Kupa, ta svijest da idemo po pobjedu do samog kraja. Nekad uspijemo, nekad ne, ali pokazali smo da želimo uvijek ići na pobjedu. Možemo izvući pouke iz ovakvih utakmica, ova momčad ima veliki potencijal i možemo biti još bolji iduće sezone

U četvrtak je finale Kupa, na Poljudu se igra Jadranski derbi...

- Nije za nas sezona gotova, čeka nas Rijeka, finale koje sigurno neće biti lijepo. Detalji će odlučiti, nema tajni između momčadi, bit ćemo spremni. Žao mi je što danas nije bilo naših navijača, ovo mi je najtužniji trenutak otkad sam u Hajduku. Znam da će biti u srijedu s nama, oni su nam velika podrška i sve ćemo napraviti da zajedno osvojimo trofej.

Dinamo je na kraju uspio savladati Hajduk prvi put ove sezone, u utakmici koja nije bila na razini velikih derbija u njenom većem dijelu, ali je ipak donijela dramatiku u završnici. Hajduk je bio dobar, hrabar, a nije bio kompletan, što mu daje nadu da će biti dobar u finalu Kupa pa zatim u novoj sezoni. Htjeli su Bijeli izbjeći poraz na Maksimiru, vratili su se u utakmicu 28. golom Marka Livaje i htjeli pokvariti slavlje Dinama, ali dvije kontre u završnici rastužile su Splićane. 

U prvom poluvremenu igralo se dosta oprezno, Hajduk je na početku susreta izlazio u visoki pritisak na obranu domaćih i destabilizirao kombinatoriku Modrih. Bili su Splićani energetski bolji od Dinama, odgovorno pokrivali sredinu terena i pokušavali biti mirni s loptom u posjedu. U tome bi se dogodila pokoja pogreška,  više od ostalih griješio je Ferro, Portugalac se mučio s točnim dodavanjima i bio standardno spor u reakcijama. Srećom po njega, Dinamo igra spor nogomet, oslanja se na tehničku potkovanost i teži brojnim dodavanjima koja ponekad nemaju previše smisla. Hajduk taj usporeni ritam domaćih nije uspio iskoristiti da iz neke osvojene lopte kvalitetno odradi tranziciju. Tek poneki dobar potez daleko od vrata Livakovića nije bio dovoljan da Splićani stvore ozbiljniju priliku pred vratima domaćih. Nije ih ni Dinamo imao u prvih 45 minuta osim voleja Petkovića, osjetilo se da utakmica nema rezultatski značaj pa nije bilo ni uobičajeno velike agresije i žestine kakve zna biti u velikom derbiju.

Obostrano disciplinirana igra nije mogla zadovoljiti gledatelje na Maksimiru, razveselili se početkom nastavka kada je popustila organizacija obrane Hajduka. Ademi je navukao doista igrača na sebe, Ivanušec je imao previše prostora za udarac, a reakcija obrane gostiju nakon odbijanca od vratnice bila je previše statična da ih Petković ne bi kaznio. 

Ulaskom Livaje i Grgića Hajduk je pokazao ambiciju da izbjegne poraz i počeo igrati s više rizika. Prije svega jer je fizički spremnija momčad od Dinama, a s Livajom na terenu imaju kvalitetu više. Gol kojeg je postigao u 68. minuti nije ni slavio jer je znao da ga je lopta pogodila u ruku, svaka ruka napadača po pravilima je kažnjiva. Slijedio je suludo dugi prekid zbog nereda koje su izazvali domaći navijači, a kada se igra nastavila do izražaja je došla bolja energija u momčadi Hajduka. Počeli su stvarati prilike kojih do tada nije bilo, dolazili s više igrača pred vrata Dinama i apsolutno zasluženo izjednačili. I što je ohrabrujuće uoči finala Kupa, pokazali su veliku želju za pobjedom na Maksimiru, nisu se zadovoljili s 1:1 već su nastavili igrati otvoreno. Šteta je što uz sebe nisu imali vjerne navijače koji nisu ušli na stadion jer im nije bilo dozvoljeno unijeti transparente, možda bi na krilima podrške s juga pokvarili Dinamovu proslavu naslova. Bila bi to velika satisfakcija Bijelima, da sezonu završe bez poraza od najvećeg rivala, ali dogodila se greška na sredini terena iz koje je Dinamo opet došao u vodstvo laganim golom Oršića. Još je mladi Baturina za kraj dodatno rastužio Splićane, mada to nije bilo ni važno nakon svega što smo gledali večeras.

Hajduk je poražen, ali nije ponižen, niti blizu. Došao je na korak od naslova, dugo prijetio najvećem rivalu i podsjetio na neka rezultatski bolja vremena. Ne samo večeras već cijelu sezonu, što je korak naprijed u odnosu na posljednjih 17 godina. Nije bilo dovoljno za naslov prvaka i s tim nikada nećemo biti zadovoljni jer Hajduk mora osvajati naslove prvaka u kontinuitetu. 

Utjehu će pokušati pronaći u Kupu, bude li Dambrauskasova momčad igrala kao u završnici večerašnjeg derbija onda će biti blizu trofeja. Hrabro, otvoreno, odlučno, pred svojim navijačima koji će sigurno biti na Poljudu sa svojim transparentima podrške Bijelima. Nema dvojbe, Hajduk je ove sezone zaslužio trofej, makar to bio Kup. 

Prvak Dinamo želi sezonu završiti pobjedom protiv jedinog protivnika kojeg ove sezone nisu pobijedili, štoviše nisu postigli ni gol u tri utakmice s Hajdukom. Splićani baš u tome vide svoj motiv, da ostanu neporaženi u četvrtom derbiju sezone i još jednom dokažu kako su kvalitetom približili Zagrepčanima. Do prošlog kola puhali su im za vratom, osvojili drugo mjesto nakon dugih 10 godina, a još su u prilici da osvoje Kup. Sezonu ocjenjuju uspješnom, ali takva se mogla očekivati s obzirom koliki je novac uložen u momčad i kakvi igrači nose bijeli dres ove sezone.

Zbog finala Kupa Bijeli neće večeras igrati u najjačem sastavu, trofej je glavni cilj pa će se sukladno tome neke igrači odmoriti za dvoboj protiv Rijeke u četvrtak 26. svibnja. Nikola Kalinić, igrač koji je odlučio posljednji veliki derbi na Poljudu, nije ni putovao u Zagreb zbog lakše viroze. Ozljeda muči Lovrencsicsa, nedovoljno oporavljeni ili nespremni su Katić, Eduok i Atanasov. Neki važni igrači mogli bi biti na klupi večeras, Krovinović, Fossati, Elez, možda i kapetan Lovre Kalinić, da ih se poštedi napora. Marko Livaja je uvijek željan igre, naročito protiv Dinama, najbolji strijelac lige trebao bi biti u početnoj postavi. Svakako, trener Valdas Dambrauskas je najavio kako će rasporediti minutažu, logično je i legitimno da se razmišlja o finalu Kupa.

Dinamo ima nekolicinu ozlijeđenih, Bulat, Theophile i Ristovski su izvan pogona, svi ostali su na raspolaganju treneru Anti Čačiću. Iskusni stručnjak želi pobjedu u derbiju i zbog svog statusa, možda se iz privremenog prometne u stalnog trenera Dinama kada sezona završi. Čovjek je osvojio naslov prvaka, da je na klupi ostao njegov prethodnik Željko Kopić nismo sigurni da bi se to dogodilo.

Sudac večerašnjeg derbija je mladi Patrik Kolarić iz Strahoninca pored Varaždina, tek je nedavno debitirao u Prvoj HNL pa je brzo dobio priliku da pokaže ima li u njemu talenta. Pomoćnici su mu Bojan Zobenica iz Velike Gorice i Marjan Tomas iz Osijeka, četvrti sudac je Marin Vidulin iz Kanfanara. VAR sudac je Tihomir Pejin iz Donjeg Miholjca, asistent VAR suca Goran Pataki iz Đakova.

Očekivane postave:

DINAMO (4-2-3-1): Livaković – Moharrami, Lauritsen, Šutalo, Bočkaj – Mišić, Ademi – Špikić, Ivanušec, Oršić – Petković

HAJDUK (4-2-3-1): Posavec – Mikanović, Simić, Ferro, Čolina – Vuković, Grgić – Sahiti, Livaja, Biuk – Mlakar