Škabrnja traži pravdu: ‘Kidali su uši i ljude gazili tenkovima’

U 4 sata iz Biljana se čulo zagrijavanje tenkova. Granate su počele padati iz smjera aerobaze Zemunik prije nego su tenkovi krenuli prema mjestu. Napad je bio i iz Raštevića, Lišana, Benkovca…

– Padala je kiša granata, a ljudi su se sklonili u podrume. Čuo se lavež pasa, blago se uznemirilo, dolazila je avet – prisjetio se Ražov.

Napad je počeo u 7.15 i Zoran svake godine od oslobođenja Škabrnje u taj sat pali crkvena zvona za sjećanje na mrtve i kao podsjetnik živima da se zlo kakvo je čovjeku danas teško pojmiti nikad više ne ponovi.

– Ono što su oni radili ni zvijer ne bi mogla. Kidali su ljudima udove, uši, gazili ih tenkovima… To je užas koji sam vidio i koji ne mogu zaboraviti – kaže Zoran koji u ovo doba godine skoro da i ne spava.

Strašna vijest o padu Škabrnje i masakru mobilizirala je 1991. godine cijeli zadarski kraj i pokrenula lavinu izbjeglica, žena i djece koji su sigurnost, barem prividnu, morali naći daleko od svojih domova. U svirepom masakru u Škabrnji ubijena su 84 Hrvata, 26 branitelja i 58 civila, piše 24sata.hr

“Žalosno je da za ovo u Škabrnji nitko nije odgovarao”

Zoranovu majku i oca zavezali su bodljikavom žicom. Vezali su ih za konjsku zapregu i vukli ih po dvorištu. I onda su ih ubili. Jedanaest dana kasnije bila je razmjena na Musapstanu i njega su poslali da identificira žrtve.

– Te dane je teško zaboraviti. Svakom sam pojedinačno govorio ime i prezime i onda su ih odvezli na gradsko groblje – kaže. Za zločin u Škabrnji ni nakon 27 godina, kažu mještani, nitko nije odgovarao.

– Ako u 27 godina nitko nije kažnjen, sumnjam da će i biti – kaže Marko Miljanić, zapovjednik obrane Škabrnje dodajući kako je “ovo s čim se danas nosimo stvar hrvatskog pravosuđa.”

– Nijedna vlada od 1995. godine nije ništa napravila. Žalosno je da za ovo u Škabrnji nitko nije odgovarao – tvrdi Miljanić.

Škabrnja je danas predivno mjesto s lijepim kućama s vrtovima i dvorištima u kojima se igraju djeca. Zoran se u progonstvu oženio i danas je otac troje djece.

– Dobro je – kaže nam dok pričamo pred crkvom. Trlja ruke dok bura jača. I smije se.

– Više se djece rađa nego što ljudi umire u Škabrnji. Kad vidim to lakne mi. Sretan sam. Ima jedna pjesma koja kaže “ne bih dao ja Škabrnje moje Ameriko za dolare tvoje.”