Udruga DYXY: 30 tisuća mladih bori se s disleksijom

Čak 40% djece u Hrvatskoj ima teškoća s učenjem, a 30.000 bori se s disleksijom, upozoravaju stručnjaci Hrvatske udruge za disleksiju. Mnogi disleksičari vješto prevare i roditelje i učitelje te svoje teškoće kompenziraju dodatnim trudom ili učenjem napamet. Učitelji još uvijek ne prepoznaju djecu s disleksijom, te najčešće takva djeca dobivaju etiketu zločeste, lijene i nemarne djece.

Što je to disleksija , koji su njezini simptomi te kako razlikovati dijete koje ima ovu poteškoću od lijenog djeteta doznali smo u županijskoj Udruzi za djecu i mlade s teškoćama pisanja i učenja DYXY, piše mrežatv.

Osmogodišnji Karlo Cigić jedan je od od 130 članova Udruga za djecu i mlade s teškoćama pisanja i učenja Dyxy koja već više od jednog desetljeća djeluje na području Splitsko-dalmatinske županije. Karlo ima disleksiju, poteškoću u čitanju, zbog koje je imao velike probleme u pisanju i izgovaranju kako hrvatskog , tako i engleskog jezika. No, Karlo nije izoliran slučaj. Statistika kazuje kako je broj djece s poteškoćama u pisanju ili čitanju sve više.

Ipak najveći problem djece koja se susreću s ovim poteškoćama je taj što pedagozi u predškolskom i školskom sustavu, najčešće nisu obrazovani za dijagnosticiranje poteškoća, kao ni za rad s onima koji ih imaju. Dodatan problem predstavlja i činjenica što pojedine škole uopće nemaju logopede. A to je ono što dodatno otežava situaciju ovoj djeci.

Iako roditelji često ne mogu prepoznati poteškoću s kojima se njihovo djete susreće postoje određeni simptomi koji na to ukazuju. Zbog neprepoznvanja simptoma, djeca s poteškoćama u čitanju i pisanju često se susreću s predrasudama koje ih kasnije mogu odvesti čak i u delikvenciju. Ipak potrebno je i važno razlikovati djete s nekom od navedenih poteškoća od lijenog ili nezeinteresiranog djeteta

 Iako bi obrazovni sustav na papiru trebao pratiti djecu s poteškoćama u čitanju i pisanju od škole do završetka fakulteta svaki je slučaj individualan i problem sam za sebe. Puno bi, budućim pedagozima pomoglo kada bi se kroz svoje obrazovni proces odlučili na volontiranje u jednoj od ovakvih udruga, kazuje to svojim primjerom i Paško Roje, budući profesor.

Važno je naglasiti kako djeca koja imaju ove poteškoće su prosječno ili iznadprosječno inteligentna, koja u potpunosti ravnopravno s ostalom djecom mogu i trebaju prolaziti kroz obrazovni sustav.