HNS odlučio, Hajduk ne zna ništa: Brbić pred “strahom od Torcide”, Šuker povlači taktički potez?

U gradu pod Marjanom se po nesnosnoj vrućini izmjenjuju osjećaji ponosa i čuđenja i baš to odlukom koju je, nešto iza podneva jučer, Hrvatski nogometni savez objavio na svojim službenim stranicama – Hrvatska reprezentacija protiv Mađara zaigrat će na Poljudu. 

Raspisali su se odmah medijski portali od Vukovara do Dubrovnika, senzacionalna i udarna vijest naišla je na zadovoljstvo svekolikog puka sve do trenutka kada pojedini nisu imali mira pa su zavirili u stranu priče na Poljudu.

Zanimljivo, vijest je iz Zagreba lansirana četiri godine nakon što je na Poljudu osvanula svastika na utakmici Hrvatske i Italije, ista ta svastika koja je i prije nekoliko dana punila retke novinskih napisa jer će, splitska, blago rečeno nebulozna pojava završiti u pravnoj zastari. Na optuženičkoj se klupi, još nebuloznije, u cijelom slučaju našao Davor Vrbanović, ne zbog izrade kukastog križa već zbog ne provjeravanja terena pred taj susret.

Ali, vratimo se na ono što je splitsku atmosferu zapalilo do usijanja. Vrijeme za određivanje stadiona domaćina za kvalifikacijski ogled s Mađarima, jedan od najvažnijih u ovom krugu natjecanja. Vrijeme je polako istjecalo, a onda je HNS povukao “asa iz rukava”. Tek se tako može nazvati sve ono što se događalo jučer poslijepodne oko tog slučaja Hrvatske na Poljudu, a baš je Davor Šuker, svega nekoliko sati prije nego što je Odluka o Poljudu donešena u njegovom uredu, govorio kako slučaj svastika još nije rasvijetljen. Spomenuo je kako očekuje tri boda protiv Mađara te je na upit novinara rekao kako će kroz tjedan, dva odlučiti gdje će se zaigrati s Mađarskom. Taj tjedan, dva pretvorilo se u sat, dva.

Još jače odjeknula je službena objava iz Splita, točnije “pranje Pilatovih ruku” predsjednika Marina Brbića koji je kazao kako “Oni nisu dobili nikakvu službenu informaciju…” Riječi koje su samo dodvoravanje bučnijem kordonu navijača i članova udruge “Naš Hajduk” ili uistinu ne znanje u koje je teško povjerovati s obzirom na to kako su baš prije mjesec i pol dana u Zagreb na pružanje “ruke pomirenja” otišli Brbić, splitski gradonačelnik Opara i Benjamin Perasović.

Apsurdno je, po riječima iz Splita, ta odluka donesena bez ikakvih dogovora s Klubom ili gradom domaćinom, a baš je Hajduk prema HNS-u poslao četiri zahtjeva prije dogovora, a kao prva “žrtva”, po dojmu, “pao” je VAR instruktor Bruno Marić. Uplela je prste u splitsko-zagrebački slučaj i politika pa je, bez obzira na sve, HNS Hajduk doveo pred gotov čin. 

Nije se na odmet vratiti malo i u povijest i podsjetiti se kako su “niti netrpeljivosti” na relaciji Zagreb-Split sezale odavno. Tako je, svatko na svoj način, pokazivao netrepeljivost. Torcida je na jednoj prvenstvenoj utakmici istaknula transparent “Dok smo čekali vaša obećanja reprezentacija je punila maksimirska zdanja. Sad oćete u Splitu, a mi vam nudimo tvrdu kitu!”, dogovoreni sastanci propadali su “pet minuta prije podneva” zbog optužbi s jedne i druge strane, a dopisi završavali zaključkom kako “Šuker i HNS” nisu poželjni na splitskoj ljepotici.

Svakako, najvažnije je da će svi navijači u Splitu napokon moći pratiti odabranu nogometnu vrstu na čelu sa Zlatkom Dalićem koji je prije nekoliko tjedana dobio i nagradu grada pod Marjanom.

Na samom kraju, možemo zaključiti kako situaciju najbolje opisuju stihovi Jasne Zlokić “Ne znam koji vjetar puše, što će s nama biti sutra. Pitanja me stara guše, pa ne spavam sve do jutra…”