Na Prokurativama se uz pjesme Popadića dogodila fantažija

Druga festivalska večer ovogodišnjeg Splitskog festivala bila posvećena
Momčilu Popadiću. 

Pod nazivom ”Svoju zvizdu slidin” na Prokurativama se
održala večer puna emocija u kojoj su se na najbolji mogući način svi
zajedno, i publika i dobri glazbenici prisjetili neponovljivog opusa velikana
poezije, književnosti, novinarstva – 
velikog Mome.

Ne čudi stoga da su od prve pjesme po kojoj je nazvana
večer i koju je pjevao Guliano, preko Skitnice, Oprosti mi pape, Čuješ li me
jel ti drago, Ne budi me mati pa sve do Hajdučke i na kraju legendarne Tonke,
baš svaku pjesmu glazbenici pjevali s razgaljenom publikom. 

Bila je to večer u
kojoj su se izmijenile i šaka suza i vrića smija i u kojoj se na kraju, nakon
zajedničkog nastupa svih izvođača predvođenim neponovljivim Oliverom doista
dogodila – Fantažija.

Oliver Dragojević:

Ma ovo je opus pjesama koji se nikad više neće ponovit. Zdenko i Pop su
znali imati neke nesuglasice, nisam do sada uopće znao da su radi mene prestali
i govorit. Međutim to su bili simpatični konflikti koji bi se riješavali jer su
se volili i zajedno su napravili strašne pisme.

Rajko Dujmić:

Ja se ovdje osjećam ko doma. Na ovoj pozornici su izvedene desetine mojih
pjesama. Popadić nije znao kad je napisao Tonku da će biti veliki hit. Rekao mi
je ”Evo ti ova pjesma pa je stavi u zbirku!” 
Ja sam odmah znao što smo te noći napravili. I nismo Tonku zvali u dva
ujutro da joj pjevamo, nego u tri hahaha…

Zorica Kondža:

Ja sam u vrime dok je Momčilo stvarao pivala u grupi, naravno da sam ga
poznavala, ali nisam imala solističkih pjesama. Večeras se ljudi čude koji su
sve hitovi njegovi, a zapravo je to bilo vrime velikh pisama, velikih tekstova
kakvih danas nema. Čini mi se da su tada pisme imale više duše.

Tomislav Bralić:

Spala me je čast da pivam Oprosti mi pape. Mislim da je to najpoznatija
pisma. Nisam nažalost upozna Popadića, ali sam večeras jako ponosan. Volim tu
pismu i ljudi je vole.

Tedi Spalato:

Drago mi je da pjevam pjesmu Ča je život vengo fantažija jer je ostavila
veliki trag, nosi u sebi dio ovog našeg mentaliteta, običaja, temperamenta,
života. Poznavali smo se i puno smo se družili. Bez njega se ne može zamislit
opus dalmatinske pisme.

Ivo Amulć:

Lipa jedna ležerna večer. Ljudi uživaju, pogledajte publiku. Čast mi je da
sam večeras ovdje.

Alen Nižetić:

Pjesma Hajdučka digla jesve na noge jer je po meni to jedna od
najlipših pisma našem Hajduku. Mene uvik vrati u djetinjstvo.

Mladen Grdović:

Što reći o Popadiću? Da je samo napisao pjesmu Oprosti mi pape bilo bi
dovoljno.