Priča o Petru Bašiću-Šiški: kako je veznjak iz Udovičića snove Sinjana pretvorio u stvarnost

Podosta se toga posložilo u sinjskom klubu, glavna mjesta konstrukcije dobili su domaći igrači, a s radom je stigao i odličan uspjeh.

„Bula se bacila“ već daleko, sinjska nogometna bajka obuzela je naslovnice domaćih medija, a kako i ne bi kad, kako kažu stariji zaljubljenici u sport s loptom, nije stanje odavno bilo bolje, a tek rijetki pamte da su bile godine u povijesti u kojima se krenulo bez izgubljenog boda.

S rezultatima su narasle i ambicije, otvorio se apetit pa se već priča i o koraku više. Ipak, vratimo li se u realnost upravo taj odmak prema gore značio bi i „veći uteg na leđima“ kluba jer rang više iziskiva mnogo troškova. Ali o tom po tom. Lijepo je u ovom momentu za istaknuti kako prvoplasirani Sinjani bježe čak pet bodova prvom pratitelju. 

Pravi „vjetar u leđa“ sinjskih pobjeda je veznjak Petar Bašić-Šiško koji je pomalo nevjerojatno u šest utakmica deset puta proparao protivničke mreže i tako postavio visoko letvicu najboljeg topnika lige. Kao i svaki nogometni uspjeh i dobar rezultat tako i ovaj Petrov nije bio manje trnovit – prvo je krenuo, pa odustao, a onda na kraju u prekretnici ostao zakinut zbog ozljede.

Ispričao nam je Petar Bašić-Šiško svoje nogometne početke:
– Moji prijatelji i ja smo na igralištu kraj škole u mojim Udovičićima igrali nogomet po raznim uvjetima – od bure, kiše, sunca pa sve do vrućine i hladnoće, ali nikad me nije posebno privlačilo da odem trenirati u neki klub. Nakon što su me otac i sestra stalno tjerali da pokušam u nogometu, dosta sam kasno krenuo trenirati – u sedmom razredu osnovne škole i to kod trenera Damira Matijaševića u mlađim pionirima OSK-a. Došao sam potom u Junak kod trenera Marija Križanca kao stariji pionir, a u razdoblju kad je bio prijelaz iz pionira u kadete kao da sam se zasitio i odustao sam od nogometa. Upisao sam potom Opću gimnaziju, pohađao je kao odličan učenik i onda u četvrtom razredu se ponovno, nakon poziva Ivana Samardžića trenera juniora OSK-a, vraćam na nogometne terene. Ubrzo me zamijetio Boris Pavić koji me priključio seniorskim treninzima otočkog kluba.

Sreće kao da u mladosti nije bilo…

I kad je Petar, nakon što je odustao i vratio se na nogometni teren, trebao napraviti prekretnicu dogodila se ozljeda ruke.
– Nakon otočke priče otišao sam u Split kao junior Splita i nakon odličnih predstava spriječila me ozljeda ruke u Šibeniku i to baš u razdoblju kad je trebalo doći do potpisivanja nekih ugovora! Ta ozljeda me udaljila tri mjeseca sa nogometnih terena.

Sedam pogodaka u dresu Hrvaca u prošloj sezoni bilo je dovoljno da se Bašić-Šiško okruni titulom najpreciznijeg strijelca kluba, a za svoj prelazak u klub podno Kamička kaže kako je bio „pun pogodak“.

– Prelazak iz Hrvaca u Junak bilo je nakon mnogo razmišljanja i mnogo razgovora sa prijateljima koji su igrali u sinjskom klubu – Teom Vardićem. Jakovom Marunicom i Andrijom Bandalom. Nagovarali su me, privlačili da budem jedan od nekolicine domaćih igrača koji će doći u prijelaznom roku i na kraju sam se odlučio za Junak. Bio je to puni pogodak jer osjećaj kakav je ovaj u Junaka je neopisiv!

Kad nada postane stvarnost…

Glavni prošlosezonski cilj bio je ostvaren – ostalo se u trećeligaškom društvu, no znalo se kako će kompas morati itekako promijeniti smjer igle kako bi krenulo na bolje. Dogodilo se upravo to – spoj mladosti i iskustva urodio je plodom, tako kažu i oni koji barem nešto znaju o ovoj najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, a nogomet je ponovno na tribine sinjskog stadiona izvukao mnoštvo gledatelja. 

– Znali smo da smo dobra ekipa, ali nismo očekivali da ćemo bez poraza biti šest utakmica. Ključ uspjeha mislim da je taj kako smo svi mi velika obitelj i velika zajednica koja se druži i na i izvan terena. U ovom današnjem nogometu kvaliteta nogometa i ne igra veliku ulogu koliko ta kohezija u ekipi koju mi definitivno imamo!

Nogomet prvi, faks na drugom mjestu

Uz ovu priču s travnjaka uspješno Petar odrađuje i onu pred knjigama. Najbolji strijelac trećeligaškog ranga studira na Kineziološkom fakultetu.

– Završio sam treću godinu Kineziološkog fakulteta u Splitu, ali sad sam više okrenuo svoj put prema nogometu. Moj cilj je završiti dvije godine i diplomirati, trenutno ne još, ali za nekoliko godina definitivno da! – kaže nam Petar.

„Ne zamaramo se Drugom ligom, cilj nam je biti prvi, na Upravi je da dalje odluči…“

S izvrsnim predstava i ambicije su dosegle granice crvenog upozorenja pa se po sinjskim štekatima i ugostiteljskim objektima već odavno priča i zamišlja da se sinjski klub vrati u Drugu ligu iz koje je ispao 2013. godine. Jasan je bio, za kraj, Petar Bašić-Šiško:

– Možemo pobjeđivati sve kao što smo dosada. Izazovi su veliki pred nama i ne bi volio da se zasitimo pobjeđivanja nego da nam je svaka utakmica kao neka odlučujuća. Ginut ćemo na terenu, gladni smo pobjeda, a kako i ne bi kad nas s tribina bodri mnoštvo gledatelja. Ne zamaramo se drugom ligom, cilj nam je biti prvi, a Uprava će odlučiti ide li se u rang više jer je Druga liga dosta skupa. Volio bih zaigrati s Junakom u drugu ligu, ali s druge strane bih volio i u nove izazove i okušati se u nekom višem rangu!

Sinjskom Junaku sada predstoje dvije domaće utakmice – prva s biogradskim Primorcem, a onda i s Neretvancem, a koliko je vrijedan ovaj rezultatski ishod nakon šest kola dovoljno govori činjenica kako je nakon prošlosezonskih 15 klub imao 17 bodova, dok samo nakon prvi šest u ovoj sezoni ima bod više.

Za kraj, želja da se ova nogometna bajka iz Sinja nastavi i dalje uz poruku s albuma grupe Stijene „Da je bolje, ne bi valjalo!“ Nakon alkara, ponovno i nogomet u Sinju pogađa „u sridu“!