Klapa Šufit ove godine ponovno na FDK Omiš: “I tradicijska glazba može biti komercijalna”

Klapa Šufit jedna je od dugotrajnijih klapa koja od početka
svog nastanka, a to je 1992. godine, do danas djeluje bez ikakvih pauza. Iako
je u vrijeme svog začetka bila klapa s najmlađom muškom postavom u Dalmaciji,
danas su to stasiti momci koji se rado sjećaju šufita svoje gimnazije, gdje
su se održavale njihove prve probe. Klapa koja njeguje iskonsku dalmatinsku
pjesmu prošle godine objavila je i svoj prvi komercijalni autorski album kojim
su se približili široj publici, a kako su se nakon dvadeset godina pjevanja “a
capella” priviknuli na pratnju instrumenta pročitajte u razgovoru sa Zdeslavom
Mišurcem.

Djelujete 23. godinu,
a u internetskim tražilicama može se pronaći malo informacija o vama iz medija.
Niste li ipak previše nenametljivi?

– Jesmo. Valjda nam je to ostalo iz vremena kada
smo se bavili isključivo tradicijskom glazbom. Tada smo uglavnom vodili računa
o samom pjevanju kojeg smo prezentirali uskom krugu ljudi. Prihvatili smo
izazov pop glazbe u kojoj važe drugačija glazbena i poslovna pravila. Učimo.
Naš izdavač Scardona nam u tome puno pomaže – dogovara televizijske i radijske
nastupe, intervjue, i sl. Gledajući kako se neki drugi izvođači promoviraju,
shvaćamo da bi trebali više raditi na marketingu.  

Sjećate se svog prvog
intervjua?

– Toliko smo nenametljivi da ga se sjećam. Evo,
prije dva smo mjeseca imali prvu
ozbiljniju reportažu u medijima gdje smo obuhvatili dvije stranice.

Čest klapski problem
je izmjena članova, kako vi stojite po tom pitanju?

– Mi na
sreću nemamo taj problem, u ovoj smo postavi nešto više od deset godina. To je
sastav koji je pobrao tri apsolutne pobjede na Omiškom festivalu.

Zanimljiv je podatak
da je klapa Šufit zapravo gimnazijska priča.

– S
obzirom na to da sam već u pubertetskim godinama imao dublji glas, profesor
Tomislav Veršić me pozvao da dođem na prve probe školske klape jer mu je u
sastavu trebao bas kojeg je vidio u meni. Ja sam to u početku odbio, između
ostalog su subotom bile nogometne utakmice, ali nakon toga me profesor
nagovorio pa sam na kraju ipak otišao i evo me danas ovdje s vama. Riječ je o
klapi koja je osnovana s ciljem očuvanja kulturne baštine tako da su se članovi
upoznavali i učili pjevanju uz iskonsku dalmatinsku klapsku pjesmu.

Koliko vas je ostalo
u klapi od gimnazijskih dana?

– Nas trojica smo ostali od samih početaka do
danas. Ostali su se malo mijenjali, tako to život posloži. Nakon toliko godina
dobiješ novu braću.

Znate li se pošteno
posvađati?

– Znamo,
itekako, baš znamo imati temperamentne svađe. No brzo se mi pomirimo, na sreću
ne pogađaju nas problemi i svađe kao ostale klape.

Što je presudilo da
nakon dvadeset godina tradicionalne klapske pjesme postanete i dijelom
komercijalna klapa?

– Komercijalna klapa nije sretan izraz – sve što
je namijenjeno prodaji može se nazvati komercijalnim pa tako i tradicijska
glazba. Možda je bolje govoriti o klapskom pop žanru, pop klapi, i
sl. Dakle, dvadeset godina smo bili posvećeni pjevanju tradicijske klapske
glazbe. U tom smo vremenu dali zaista veliki doprinos tom svijetu, nastupili na
nebrojenim smotrama, festivalima, koncertima; osvojili brojne prestižne nagrade
i priznanja; prezentirali klapsko pjevanje van nacionalnih okvira… Onda nam je
jednostavno ponestalo izazova i mi smo se okrenuli klapskom popu. Počeli smo
2012. godine nastupom na Šibenskoj šansoni kada smo s pjesmom “Za dušu”
osvojili čak dvije nagrade. Negdje u to vrijeme došao je i Porin za najbolju
klapsku izvedbu što nas je svih ugodno iznenadilo i dalo nam poticaj za rad. A
onda je došla “Ne diraj moju ljubav”.

Kakav je bio osjećaj
pridružiti instrumente? Uključivanjem instrumenata klapa dobiva jednu skroz
novu dimenziju.

– Većina nas nije imala iskustva u tome pa je
bilo zanimljivo, zabavno, novo. U a cappella pjevanju su važne neke druge
stvari. Kao što sam rekao na pop pozornicama vladaju drugačiji glazbeni zakoni.
Trebalo se naviknuti. Ma, još se uvijek navikavamo.

Je li bilo teško
pronaći instrumentaliste?

– Nije uopće bilo teško, u Dalmaciji ima puno
kvalitetnih glazbenika. Odlično su se s nama uklopili klavirist Ante Gašpardi i
basist Vedran Gavrić. Zanimljivo je reći da je Matko Petrić, redatelj i autor
svih naših spotova, postao naš bubnjar. Matko je imao još jednu ulogu u našoj
klapi, a to je da je za potrebe snimanja spota za pjesmu “Jubin te” angažirao
djevojku koja je nakon tog snimanja postala djevojka našeg 1. tenora Igora.

Neobična je činjenica
da je klapa Šufit bila među prvim klapama koja je pobijedila na komercijalnom
festivalu prije 19 godina kada klape nisu ni nastupale na festivalima takvog
tipa.

– Drago mi
je da ste se toga sjetili. Bile su to Melodije hrvatskog juga  u Opuzenu, a predstavili smo se s pjesmom “Judi
o’ soli”. U tom vremenu je pjevač Saša Jakelić bio naš član i vidjevši njegov
solistički potencijal odlučili smo ga postaviti za solistu, nagrada je na kraju
pokazala da nismo pogriješili.

Prije pola godine
voditeljsku palicu klape preuzeo je maestro Vinko Didović koji je bio
dugogodišnji voditelj klape Cambi Kaštel Kambelovac. Kako je došlo do suradnje
Vinka i Šufita?

– Vinko je naša svježa krv u klapi i s njim
trenutno radimo na novim pjesmama, ali i neke stare pjesme obrađujemo u novim
aranžmanima. Mislim da je dobro da se voditelji klapa ponekad mijenjaju da se
unese svježine, novih glazbenih ideja. Mi smo sa svim svojim voditeljima ostali
u dobrim odnosima i to su sve odlični glazbenici i ljudi. Osnivatelj Tomislav
Veršić je bio s nama 6 godina, a onda ga je naslijedio Duško Tambača koji je
klapi dao splitski i serenadni štih, a onda nas je preuzeo Jasminko Šetka koji je
s nama bio do nedavno i s kojim je klapa postigla najveće rezultate.

Neizbježno aktualno
pitanje, kako komentirate odlazak dijela članova klape Cambi iz Kaštela?

– Pravi
odlazak ne zna nitko osim njih samih, oni koji su dio jedne takve skupine
razumjet će. Nadam se da će na kraju sve ispasti dobro i da će klapa Cambi u
što kraćem roku stati na noge. No savjetovao bih svima da što god bude u
budućnosti, neka se nikada ne zaboravi da je u svemu najvažnija ljubav prema
klapskoj pjesmi.

Spomenuli ste rad na
novim pjesmama?

– Da. To je jedno od poslovnih pravila pop
glazbe. Stalno morate biti u potrazi za novim pjesmama, preslušavati,
analizirati… Nama autori šalju puno dobrih skladbi i trenutno smo na slatkim
mukama s kojom od njih da krenemo u promociju. Neke od njih će imati štih
prošlog albuma dok ćemo se u nekima predstaviti na novi način.

Priča se da se opet
vraćate na Omiški festival?

– Bez obzira na to što smo trenutno u javnosti
poznatiji kao pop klapa, mi ne zaboravljamo tradicijsku glazbu i klapski svijet
iz kojega smo potekli i koji nas je oblikovao. Tako ćemo ove godine na Omišu
nastupiti dva puta: na samom otvorenju i u večeri novih skladbi gdje ćemo
praizvesti skladbu Vinka Didovića i Pjera Mirića, “Barato bi sva godišća”.