26.04.2019. u 17:18h
20-godišnja Splićanka bavi se borilačkim sportovima i uspješna je studentica novinarstva
U najmanju ruku "zvijer" u ringu. Izvan njega, jedna sasvim jednostavna i pametna djevojka, a o njenoj ljepoti ne treba ni govoriti.
Ona je Nikolina Vidačković, 20-godišnja Splićanka koja se bavi borilačkim sportovima (kickbox; k1, low kick i full contact, savate, tajlandski boks i boks) te uspješno korača prema diplomi studija novinarstva.
- Odbojkom sam se bavila pet godina. Kada sam shvatila da to nije za mene i da mi treba nešto u čemu se bolje snalazim, bježala sam od borilačkih sportova, iako sam gotovo cijeli život težila tome jer sam "tatin sin", a uz to imam i dva brata - dakle, sve vam je jasno.
Ideja o kickboxu došla je odjednom, slučajno, kroz priču s prijateljima smo spomenuli boks i već sutra bila sam u dvorani i tako se rodila ta ljubav. Često se susrećem s pitanjem zašto treniram "muški" sport, ali još uvijek ni ja nemam konkretan odgovor na to pitanje. - kazala nam je Nikolina o svom početku ulaska u ovaj, kako kaže, "muški" sport.
Nikolina u ringu reda pobjede, ali priznaje da je bilo i dosta poraza, no na njih gleda kao lekcije, nikako kao nešto loše.
- Prošle godine osvojila sam državno prvenstvo u tajlandskom boksu te proglašena najboljom juniorkom. Osvojila sam turnir u savateu, a s obzirom na to da je to bio moj prvi nastup u toj disciplini, posebno mi je drag taj uspjeh. Također, izdvojila bih nedavno osvojeno državno seniorsko prvenstvo u k1 disciplini, kojim sam se plasirala na nadolazeće svjetsko prvenstvo. Naravno, ima još pobjeda, ali i veliki broj poraza. Sve je to sastavni dio i bez toga je nemoguće. Većina tih stvari bila mi je lekcija pa to ne bih gledala kao lošu stranu.
Ozljede u ovom sportu su vrlo česte. Do sada, Nikolina nije imala nikakvu ozbiljniju povredu koja bi je mogla koštati ponovnog ulaska u ring, međutim da je primila puno jakih udaraca, primila je.
- Često u žaru borbe jačinu udaraca i ne osjetimo, ali poslije je oporavak poprilično dug. Sjećam se udarca laktom u glavu kojeg sam dobila sekundu prije zvona za kraj runde, iskreno, nisam vidjela ništa ispred sebe i poprilično mi se mantalo, ali sam se pravila da je sve u redu i samo nastavila borbu. - kazala je.
- Trenutno sam na drugoj godini studija novinarstva. Nadam se da će se sve završiti kako sam planirala i da ćete me uskoro gledati kao voditeljicu. Iskreno, ne sviđa mi se što sve danas mogu pročitati i što se sve naziva novinarom. - čast izuzetcima! Ipak, ne bih išla tako daleko, želje se mogu promijeniti. Znate kako kažu: "Nikad ne znaš što sutra nosi".
Ponekad obrazovanje i sport ne idu zajedno, odnosno vrlo je teško balansirati naporne treninge i učenje pa na kraju dođe do toga da se mora birati - sport ili obrazovanje, međutim ova simpatična Splićanka stiže sve.
- Možda je moja greška, ali redovito trening stavljam ispred faksa. Ne predstavlja mi veliki problem kombiniranje jer studiram izvanredno tako da vrijeme izgubim samo na ispitima i, naravno, učenju, uz to i radim, ali sve se uspije stići kada se nešto dovoljno želi. - kaže.
Ona je Nikolina Vidačković, 20-godišnja Splićanka koja se bavi borilačkim sportovima (kickbox; k1, low kick i full contact, savate, tajlandski boks i boks) te uspješno korača prema diplomi studija novinarstva.
- Odbojkom sam se bavila pet godina. Kada sam shvatila da to nije za mene i da mi treba nešto u čemu se bolje snalazim, bježala sam od borilačkih sportova, iako sam gotovo cijeli život težila tome jer sam "tatin sin", a uz to imam i dva brata - dakle, sve vam je jasno.
Ideja o kickboxu došla je odjednom, slučajno, kroz priču s prijateljima smo spomenuli boks i već sutra bila sam u dvorani i tako se rodila ta ljubav. Često se susrećem s pitanjem zašto treniram "muški" sport, ali još uvijek ni ja nemam konkretan odgovor na to pitanje. - kazala nam je Nikolina o svom početku ulaska u ovaj, kako kaže, "muški" sport.
Nikolina u ringu reda pobjede, ali priznaje da je bilo i dosta poraza, no na njih gleda kao lekcije, nikako kao nešto loše.
- Prošle godine osvojila sam državno prvenstvo u tajlandskom boksu te proglašena najboljom juniorkom. Osvojila sam turnir u savateu, a s obzirom na to da je to bio moj prvi nastup u toj disciplini, posebno mi je drag taj uspjeh. Također, izdvojila bih nedavno osvojeno državno seniorsko prvenstvo u k1 disciplini, kojim sam se plasirala na nadolazeće svjetsko prvenstvo. Naravno, ima još pobjeda, ali i veliki broj poraza. Sve je to sastavni dio i bez toga je nemoguće. Većina tih stvari bila mi je lekcija pa to ne bih gledala kao lošu stranu.
Ozljede u ovom sportu su vrlo česte. Do sada, Nikolina nije imala nikakvu ozbiljniju povredu koja bi je mogla koštati ponovnog ulaska u ring, međutim da je primila puno jakih udaraca, primila je.
- Često u žaru borbe jačinu udaraca i ne osjetimo, ali poslije je oporavak poprilično dug. Sjećam se udarca laktom u glavu kojeg sam dobila sekundu prije zvona za kraj runde, iskreno, nisam vidjela ništa ispred sebe i poprilično mi se mantalo, ali sam se pravila da je sve u redu i samo nastavila borbu. - kazala je.
Novinarstvo je njena velika ljubav
Kao što smo ranije napisali, osim sporta, Nikolinina velika ljubav je i novinarstvo pa je tako možete slušati na radiju "Kampus" kao voditeljicu sportske emisije "Štorija o športu", a o tome hoćemo li ju u budućnosti gledati/slušati kao sportsku novinarku ili se pak želi profesionalno baviti sportom, rekla je:- Trenutno sam na drugoj godini studija novinarstva. Nadam se da će se sve završiti kako sam planirala i da ćete me uskoro gledati kao voditeljicu. Iskreno, ne sviđa mi se što sve danas mogu pročitati i što se sve naziva novinarom. - čast izuzetcima! Ipak, ne bih išla tako daleko, želje se mogu promijeniti. Znate kako kažu: "Nikad ne znaš što sutra nosi".
Ponekad obrazovanje i sport ne idu zajedno, odnosno vrlo je teško balansirati naporne treninge i učenje pa na kraju dođe do toga da se mora birati - sport ili obrazovanje, međutim ova simpatična Splićanka stiže sve.
- Možda je moja greška, ali redovito trening stavljam ispred faksa. Ne predstavlja mi veliki problem kombiniranje jer studiram izvanredno tako da vrijeme izgubim samo na ispitima i, naravno, učenju, uz to i radim, ali sve se uspije stići kada se nešto dovoljno želi. - kaže.
