Neki Hrvati dolaskom u Njemačku zataje svoju vjeru – kako ne bi plaćali crkveni porez

Prilikom prijave, uz osobne podatke, mjesnog službenika zanima i vjeroispovijest. Neki od njih odgovore bez ustezanja, no neki, prethodno upozoreni od bolje upućenih u tu tematiku, zataje svoju vjeru i proglase se ateistima.

Sama činjenica da se mora plaćati nešto što se dotad nije plaćalo, u startu izaziva averziju i kod nekih Hrvata katolika. Kad se tome pridodaju i priče onih „o sisanju tuđeg novca“, onda su tu već dva razloga za izbjegavanje plaćanja toga poreza. 

Crkveni porez je oblik davanja koji zakonom nameće država, a koja u ime Crkve ubire porez od građana. Crkveni porez ne plaćaju svi građani, nego samo pripadnici Rimokatoličke i Evangelističke crkve. – piše Fenix magazin

Židovske zajednice, te pojedinih slobodnih zajednica. Muslimani zasad ne plaćaju porez.

Tko mora plaćati porez?

Crkveni porez u Njemačkoj plaćaju svi članovi Katoličke crkve, a članom Crkve se postaje krštenjem. Dakle, bez obzira gdje ste kršteni, ako radite u Njemačkoj, dužni ste plaćati taj porez, sve dok ne napustite tu državu. U stvarnosti, crkveni porez u Njemačkoj ne plaćaju svi članovi Crkve. Statistički gledano, tek jedna trećina članova ima poreznu obvezu.

To je stoga, što crkveni porez ne plaćaju osobe s malim prihodima, nezaposleni, umirovljenici, djeca, učenici i studenti. Dakle, poreznim obveznikom postajete ako ispunjavate sljedeća tri uvjeta: da ste član Crkve (tj. da ste kršteni), da imate prijavljeno prebivalište i da ste platno sposobni.

Crkveni porez iznosi 9% od poreza na dohodak (Lohnsteuera). U Bayernu i Baden-Württembergu iznosi 8%. Dakle, ne plaća se 9% od plaće nego 9% od poreza na dohodak. S tim novcem financira se rad Crkve. Tim se misli na cjelokupni rad, a ne samo na plaće svećenicima.

Iznos crkvenog poreza i čemu služi

Porez ubire Financijski zavod i prosljeđuje ga Crkvi, čime ona dalje financira svoje višestruke djelatnosti kao što su dječji vrtići, škole, gimnazije, sveučilišta, bolnice, starački domovi. Osim toga veliki dio novca odlazi u Caritas koji brine za siromašne, te se s tim novcem financiraju radovi misija po svijetu.

Od novca skupljenog porezom, financiraju se crkve i svi crkveni prostori. I hrvatske misije/zajednice na raspolaganje su dobile župne urede i misijske prostorije u kojima se okupljaju naši ljudi, gdje podučavaju hrvatsku djecu vjeronauk i priprema ih se za sakramente.

Folklorne skupine, tamburaški sastavi, klape i druge grupe osnovane su i godinama djeluju u misijama, prenoseći tradiciju na svoja pokoljenja i čuvajući hrvatske običaje od zaborava.

Tu su i razna druga okupljanja: mlade majke s predškolskom djecom, framaši, molitvene zajednice, biblijske grupe, umirovljenici, razni tečajevi i tribine, zabave, radne grupe i mnoštvo drugih stvari koje su omogućene, jer se financiraju iz crkvenog poreza.

Budući se crkveni porez ubire kao postotak na dohodak, on je sukladan visini zarade. Znači da oni koji zarađuju manje, plaćaju manje. No, bez obzira na to koliko se plaća, svi jednako koriste ono što Crkva nudi. A ubiranjem poreza, Crkva ostaje samostalna i neovisna. Tako nitko ne može ni većim donacijama utjecati na njen rad i djelovanje.

Treba napomenuti da 2-4% poreza odlazi državi, kako bi ona naplatila usluge oporezivanja. Isto tako, kao i svaka donacija u dobrotvorne svrhe, ukupan crkveni porez može se na kraju godine odbiti od poreza prilikom predaje zahtjeva za povrat poreza.
Izbjegavanje poreza

Postoje dva načina kako se izbjegava plaćanje crkvenog poreza. Dakle, da se prilikom prijave „zaboravi“ reći da je netko katolik. Takvi nisu registrirani i ne plaćaju taj porez. Oni koji su registrirani, crkveni porez mogu prestati plaćati istupanjem iz Crkve. Dovoljno je otići na sud ili Gradski ured i zatražiti ispis iz Crkve. No, to sa sobom nosi i neke posljedice. Cijeli članak pogledajte ovdje.