Nakon 45 godina, Ragbi klub Sinj je prvak države nakon i više nego sjajne sezone u kojoj su poraz s podosta pomlađenim sastavom upisali tek kod Mladosti koja im je u Sinju, zato, bila protivnik preko kojeg su došli do trona. Sinj je bio epicentar u subotnje poslijepodne cijele Cetinske krajine, a domaći ragbijaši dosanjali su san kojeg su snivale brojne generacije.
A ovako je tekao susret…
Mladost je uz prepoznatljiv rukopis trenera Jurišića kvalitetno otvorila utakmicu na Trnovači i postavila tempo susreta podno Kamička sve dok se Sinjani nisu oslobodili grča kojeg je nekako očekivano nosio susret u kojem su lovi prvi državni naslov.
Dinamičnom i agresivnom kolektivnom igrom Mladost je i došla do prednosti preko Ilije Biškića, ali petica na tom desnom dijelu semafora nije se mijenjala do poluvremena. Pa čak i duže jer i ono dobro napravljeno sa strane Mladosti, prokockano je u posljednjem dijelu terena.
Ta prednost Mladosti s početka trajala je sve dok Sinj zgoditkom Tonija Miloša i pretvaranjem Nikole Pavlovića ne stiže do vodstva 7:5. I rasla je prednost, ali tek pred kraj poluvremena uzlaznom putanjom kada je uz pet poena Luke Lerotića i pretvaranje Pavlovića na semaforu bilo 14-5. Lerotić je prvi puta skinuo trenerske patike i ušao u kopačke igrača dodatno dajući potporu svojoj ekipi iznutra.
I kada je odmah na otvaranju drugog perioda Pavlović nanovo pretvorio, titula je bila na obzoru. Uz teren je nervozno cupkao predsjednik sinjskog kolektiva
Ivica Dinarina Šimić, pogledima pratio da sinjski susret godine, ma deseteljeća i više, bude organizacijski na najvećem mogućem nivou, a opet drugim krajičkom oka pratio stanje na semaforu koji se montirao samo za ovu priliku. No, izostala je neizvjesnost pa su suze na licu Dinarine Šimića bile još jedan očekivan ishod.
– Još nemam riječi. Spremali smo se za ovo godinama i konačno smo dočekali ovaj pehar. Prije par godina smo jednu ruku imali na peharu, otišao je u Split, osvojili smo Kup i stvarno smo radili dugo da postanemo ovo što jesmo. Vjerujem u ove momke, upravu, sve mame i tate i igrače koji tek dolaze – presretan je bio predsjednik kluba.
Sva mjesta na montažnim tribinama bila su popunjena, ostatak se morao zadovoljiti na stajanju uz ogradu, dio je bio na klupskoj zgradi. Oko tisuću duša skupilo se na Sportskom centru Ivica Poljak Sokol i Andrija Alčić. Istini za volju, imao se što i vidjeti. Beskompromisno, s puno želje i srčanosti s jedne i druge strane. A kad Sinj dobije nacionalnog prvaka onda znate i da tribine idu na teren, točno u trenutak kad je talijanski sudac Luigi Palombi odsvirao i posljednji put na sinjskom susretu, sinjskom slavlju, sinjskoj fešti za pamćenje koja će gurati u maksimalnom intenzitetu do dugo u noć.
Stigao je Lerotić na mala vrata u Sinj, ali zlatnim će slovima biti upisan u ragbijašku povijest Sinja, ali i u sportskim almanasima cijelog grada.
– Kao što sportaši kažu kad ostvare uspjeh, nismo svjesni i teško je odmotati film. Bilo je jako teško, ali kad se sve zaključi najbolja je momčad osvojila naslov i tako je najpravednije. Na početku šok, sporo smo krenuli, nervozno, vidilo se da je prvo finale. Rekli smo na poluvremenu da smo u vodstvu, a nismo ništa napravili i da tek moramo upaliti, i hvala Bogu, uspjeli smo. Hvala momcima na cijeloj sezoni. Oni su iznijeli ovu sezonu – kazao je Lerotić.
SEMAFOR:
[0-5] – Pogodio je Biškić u redovima Mladosti (5.)
[7-5] – Zgoditak Miloša i pretvaranje Pavlovića (8.)
[14-5] – Trener-igrač Sinjana Luka Lerotić je položio, a Pavlović nanovo pretvorio (37.)
[17-5] – Pretvaranje kapetana Sinja Pavlovića (42.)
[24-5] – Novi poeni Pavlovića i još jedno pretvaranje (51.)
[24-12] – Čekalo se skoro sat vremena za prve nove poene Mladosti preko Dominka i uz pretvaranje Jurišića (66.)
[27-12] – Pretvaranje Pavlovića (71.)
[34-12] – Zgoditak Majića uz još jedno pretvaranje Pavlovića (75.)
