154 ročnika zaklela se na vjernost Hrvatskoj

U vojarni “123. brigade Hrvatske vojske” u Požegi, danas 29. svibnja 2025. godine, na vjernost Domovini prisegnulo je 154 ročnih vojnika – 125 muškaraca i 29 žena.

U svom obraćanju ročnicima, izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane, državni tajnik Drago Matanović, naglasio je važnost prisege:

– Hrvatska vojska se mijenja, modernizira u svim svojim dijelovima. Ipak, ono najvrijednije što imamo i na što smo beskrajno ponosni ste vi, pripadnici i pripadnice Hrvatske vojske. Sustavnim poboljšanjem materijalnih i financijskih uvjeta dokazujemo da je čovjek u fokusu Ministarstva obrane i cijelog obrambenog sustava.

Brigadni general Ivan Raos, izaslanik načelnika Glavnog stožera OSRH, podsjetio je okupljene na povijesni trenutak osnivanja Hrvatske vojske:

– Jučer smo obilježili 34. obljetnicu ustrojavanja Hrvatske vojske postrojene u Kranjčevićevoj. Tada su, u vrijeme prijeteće agresije, naši prethodnici prisegnuli Domovini – oni su bili temelj iz kojeg su iznikle postrojbe koje su branile i obranile Hrvatsku te je u oslobodilačkim akcijama oslobodile.

Ročnik Tvrtko Ljutić, profesionalni skijaš, komentirao je razliku između sportskog režima i vojne obuke:

– Naviknuo sam na vježbanje i disciplinu, ali dinamika i raspored temeljne vojne obuke ipak su drugačiji nego treninzi i kampovi u sportu. Motiviralo me stjecanje novog iskustva i želja da se osobno uvjerim kako je to biti hrvatski vojnik.

Svoja iskustva podijelili su i vrhunski sportaši Roko Farkaš i Filip Pravdica, dobitnici medalja s Hanžekovićevog memorijala.

– Za mene je biti dio Hrvatske vojske pozitivno i lijepo iskustvo – rekao je Roko Farkaš, dok je njegov kolega Filip Pravdica dodao:

– Odluku da postanem ročnik donio sam u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom. Kao sportaš, svjestan sam važnosti služenja svojoj zemlji i njezine promocije. Osjećam da dugujem to i sebi i društvu.

Za Danijelu Marasović iz Splita, ovo iskustvo nosi duboku osobnu dimenziju:

– Ovo je jedinstvena prilika da dođem u vojarnu, osjetim sustav i stegu te budem dio ovako uređene organizacije.

Marin Karavidović iz Čepina izjavio je:

– Otac i djedovi su mi bili branitelji i osjećam zahvalnost prema njima i svim braniteljima. Nakon temeljne vojne obuke namjeravam nastaviti karijeru u Hrvatskoj vojsci.

Kristina Grubiša iz Drvenika naglasila je koliko joj znači okruženje i potpora instruktora:

– Dosadašnja iskustva apsolutno su pozitivna. Instruktori su jako predani, predavanja su raznovrsna, a samo okruženje potiče lijep osjećaj zajedništva. Ovo iskustvo preporučujem svim mladima.

Ljuba Leko iz Imotskog istaknula je da joj je želja služiti Domovini oduvijek bila prisutna:

– Otac mi je bio dragovoljac Domovinskog rata, a brat i sestra su u Hrvatskoj ratnoj mornarici. Moj je plan prijaviti se na Specijalističku vojnu obuku i postati profesionalna pripadnica OSRH.