Primorac nakon posjeta Poljskoj: “Ponekad me zaista sram. Još nam je i dobro kakvi smo!”

Pročelnik Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Željko Primorac, osvrnuo se na odnos prema nacionalnoj baštini nakon posjeta poljskom gradu Kraków. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

–U sklopu našeg hodočašća obišli smo i Krakow. Stara poljska prijestolnica koja odiše poviješću i tradicijom. Na svakom koraku možete vidjeti statue njihovih kraljeva i zavjetne crkve. Ovdje cijeli grad živi za svoju baštinu. Ekskurzije se slijevaju iz čitave Poljske u ovaj grad. Gradom dominira kraljevski dvorac i katedrala sv. Stanislawa.

On je prvi poljski biskup i zaštitnik Poljske. No, ono što fascinira i u čemu možemo vidjeti snagu današnje Poljske, koja postaje velesila starog kontinenta, upravo je smješteno u navedenoj katedrali. Katedrala je počivalište već spomenutog sveca i zaštitnika zemlje, ali i kraljeva, generala i predsjednika. Tako su na jednom mjestu našli Jan Sobjeski, maršal Pilsudski, general Sikorski i predsjednik Kaczynski. Sve velikan do velikana, imena koja po slavi i zaslugama nadmašuju granice Poljske.

Poljaci ljubomorno čuvaju svoje naslijeđe, unutar katedrale zaštitari paze da netko slučajno ne bi fotografirao ili učinio nešto neprimjereno. Jer, treba paziti i na mir pokojnika. Zašto su poljaci katedralu u Krakowu pretvorili u čuvara nacionalnog identiteta? Jednostavan je razlog – svakom narodu su potrebni simboli iz kojih crpi snagu i koji su kohezivni faktor svih slojeva društva! A Poljska iz svoje prošlosti crpi snagu za bolju budućnost.

Poljska izrasta u velesilu u svakom pogledu. Ne treba analizirati statističke podatke da bi se vidjelo očigledno. Dovoljno je prošetati njihovim gradovima i selima. A mi? Sta mi radimo? Tri godine nismo sposobni otkopati i prezentirati nacionalni mauzolej hrvatskih narodnih vladara na Gospinu Otoku u Solinu. Tri godine vodimo rasprave o dvije platane koje treba posjeći kako bi se otkopalo i prezentiralo najsvetije iz nacionalne povijesti. Ponekad me zaista sram. Još nam je i dobro kakvi smo!