Premijera kakva se nakon svega ovoga ljeta mogla samo poželjeti

Hajduk je položio prvi, europski ispit u novoj sezoni. U zreloj partiji pobijedio je Žilinu s 2:0 i stekao lijepu prednost pred uzvrat za tjedan dana. Čini se i da je veći dio auditorija od 22.352 gledatelja bio zadovoljan (ne smijemo zanemariti da je na jugozapadu bilo dosta Slovaka). Doduše, najviše su zadovoljstva/oduševljenja pokazali kad je Marko Livaja ušao u igru u 86. minuti. Kao što se mora primijetiti da je dio tribina zviždao na spomen Gonzala Garcije prilikom predstavljanja momčadi. To je tako i to se neće promijeniti. Idemo dalje.

Bijeli su, u trenutku kad su i sami sebi prilična nepoznanica, odigrali više nego dobru partiju „u komadu“ začinjenu prekrasnim golovima Roka Brajkovića i Dalissona de Almeide. U redu, uvijek se možemo zapitati što bi bilo da Timotej Hranica nije promašio stopostotnu priliku u otvaranju utakmice, ali onda možemo konstatirati da je Hajduk stvorio puno prilika i, po običaju, dosta ih zapucao. Ipak, 2:0 je rezultat koji obećava…

Momčad je očito odradila dobre pripreme i ovu utakmicu dočekala spremna, makar je startala s tri nova igrača (Van Hoorenbeeck, Acapandie i Dalisson), s Pukštasom i Melnjakom u novim ulogama, te bez Livaje. Odsustvo Livaje se nije osjetilo, jer je Šego imao ogromnu ulogu kao napadač. Mogao je biti i strijelac, mogao je biti i asistent, uložio je puno truda i trke. Baš onako kako smo ga navikli gledati prošle jeseni kad se Livaja ozlijedio, a on promoviran u prvu napadačku opciju.

Dojam je dobar, čak i više nego dobar s obzirom na svu skepsu nakon otpisa Šarlije i Krovinovića, odlazaka Rebića i Almene, te – iznad svega – sukoba Livaje s Garcijom i Grafom. Momčad s puno nepoznanica (prerano je davati ocjene o bilo kome, nećemo nasjesti na fintu „prve lopte“, jer mnogi su zabijali u prvom nastupu poput Dalissona, pa su brzo pali u zaborav). Sviđa nam se sustav u kojem su svi igrači angažirani, gdje se dosta toga vrti oko Pajazitija (kao na početku prošle sezone; samo da još počne davati golove). Čak je i obrana bila u redu, osim te kontre u kojoj je Hranica izbio sam pred Silića, te velikog gafa Marešića kad je umalo iz čista mira postigao autogol.

Sedam dana je dosta da bi momčad izgledala još bolja. Na prvu nam se čini da uopće nije loše što je europska sezona počela ranije, nema opterećenja domaćim prvenstvom sljedećih mjesec dana. Vidjet ćemo hoće li Hajduk to iskoristiti.