Ništa od šampionskog koraka, kojemu su se nadali u Hajduku i oko njega. Na trećoj od predviđenih šest stepenica uspinjanja na vrh HNL kolone, Bijeli su posrnuli i odigrali samo 1:1 u Varaždinu unatoč 66 posto posjeda lopte, igraču više od 52. minute kad je isključen Marko Dabro, 16 udaraca (od čega 8 u okvir), 11 kornera… Nešto tu ne valja, prije svega u igri. Previše je pogrešaka i premalo ideje. Varaždin je jednom zapucao u okvir, sjajno je pogodio Leon Belcar u 40. minuti, makar je prije toga otužni sudac Fran Jović propustio svirati hrvački prekršaj na Marku Livaji.
Izgledom rekreativac, Jović je kao i uvijek imao brojne pogreške u procjenama, a nije mu strana ni nonšalancija. Kao kad je odmahnuo rukom na hvatanje lopte rukama Zvonimira Šarlije. Jest, odlazila je lopta u gol-aut, ali Šarlija je bio najmanje metar unutar terena. Sada ispada da je oprostio Šarliji žuti karton, pa to kompenzirao prešućivanjem prekršaja na Livaji, iz čega se „rodio“ pogodak Varaždina. To, naravno, ne opravdava Hajduk. Toga je uvijek bilo i bit će u našoj ligi, sve je to Hajduk znao i prije. Ono, s kim se sve bori na putu do titule, zar ne?
Hajdukov problem već dugo jest i ne rješava se – igra. Nema napretka, barem ne u kontinuitetu. Treneri se mijenjaju, te ovaj, te onaj. S ovakvom i onakvom reputacijom. Mijenjaju se i igrači, još i više. Jedino što se ne mijenja jest – igra. U čemu je problem? Ovu dominaciju što smo je gore nabrojali, dobar dio otpada nakon isključenja Dabre, zahvaljujući i dobroj glumačkoj epizodi Šarlije. Drugi žuti, isključenje, po nama olako. U prvom dijelu pustiš dugotrajno povlačenje Livaje, nije bilo jasnijeg prekršaja na utakmici (osim prvog žutog kartona Dabre kad je nesmotreno uletio u Brekala), a ovdje vadiš žuti karton za nekakvu jedva ruku na licu. Intenzitet, namjera?
Kad je Niko Sigur izjednačio projektilom s 18 metara, Hajduk je sve skupa imao više od pola sata za ugurati loptu u gol. I Livaja je ugurao, samo što je VAR otkrio nogu Uremovića u zaleđu. Prije i poslije? Nekako sve na silu, bez smisla. Uzalud je Karoglan širio ruke pored terena i ljutio se što mu igrači rade. I prošlo je tako tih pola sata s nadoknadom, izgubljeni su bodovi na trećoj od šest stepenica uspona prema vrhu. Nije dugo trajalo. Riješeni su Slaven Belupo i Rudeš, Varaždin se nije dao, ostaju još Istra 1961, Gorica i Lokomotiva prije Dinama na Poljudu. A Varaždin će u utorak na Poljudu pokušati još jednom iznervirati Hajduka. Četvrtfinale Kupa, da ne zaboravimo.