Posljednji ispraćaj šjor Ante Duplančića, erudita, povjesničara, znalca, sportaša od glave do pete

Nakon Ilije Naletilića, u razmaku od samo pola sata, na splitskom groblju Lovrinac, na posljednji počinak ispraćen je i šjor Ante Duplančić. Teško je uopće opisati i dočarati životni vijek Ante Duplančića, jer nema toga čemu nije bio vičan i čega se dotakao, kao da je pretvarao u zlato.

Sportski, pamtit će ga se kao linijskog suca, nekada međašnjeg, danas pomoćnog, posebno ga je cijenio Stipe Glavina, kome je bio najdraži asistent. Puno je vremena proveo u ulozi tajnika RNK Split, umalo sa Crvenima ušao i u Prvu ligu ono kad se Hrvatska osamostalila, a za Split igrali Nenad Pralija, Srđan Mladinić, Darko Butorović i još mnogi, mnogi drugi. Da ne zaboravimo, bio je i junior Hajduka, ne bilo kakav, nego baš dobar.

Šjor Duple je i lijepo pisao, kako za Slobodnu Dalmaciju, tako i za Nedjeljnu Dalmaciju, ali najviše će ga se pamtiti kao autora stihova o Picaferaju, pjesmi koju je izveo neponovljivi Oliver Dragojević na Splitskom festivalu 1967. godine. Zamislite, taj evergreen tada nije ušao u finale festivala, a danas je pojam od pjesme. Imao je on još puno napisanih pjesama, no nikada ih nije objavio, što je ogromna šteta, jer nema više ni Zdenka Runjića da ih uglazbi.
I to nije sve, jer je Ante Duplančić napisao i knjigu „Splićani na didovini“, a usput jer „zarazio“ sina Blaža novinarstvom…

Svestrani Ante Duplančić je bio i turistički vodič, tečno je govorio francuski jezik. I svašta nešto još… Laka vam zemlja, šjor Ante!