Poljud je važan, ali Hajduk je važniji
Bageri i dizalice dobrano su se “zalaufali” na nekadašnjem stadionu u Kranjčevićevoj koji će postati privremeni dom Dinama dok bude trajala izgradnja Maksimira.
Za to vrijeme, pitanje budućnosti Poljuda i Hajduka visi u zraku. Ministarstvo je pokrenulo inicijativu oko kampa, veoma bitnog čimbenika za budućnost kluba, ali glavno pitanje svakako je što s Poljudom? I gdje će Hajduk igrati?
Čitajući Juriš Bernarda Jurišića iz srpnja prošle godine, koji kao da progovara ono što i sam mislim, uistinu se možemo zapitati kako će država, Grad Split i sami Hajduk riješiti jedno od krucijalnih pitanja za daljnju egzistenciju Hajduka. Vrijeme ide, a s vremenom, bez umanjivanja, Poljud sve više trune i trune. Nije više ono što je bio, to je svima jasno, a potvrdom emeritusa Mihanovića javno je izrečeno ono što je trebalo svima zazvoniti u ušima puno prije – stadion je došao u fazu trajne sanacije.
Beskrajne renovacije stadiona u poznim godinama jednostavno su ekonomski neisplative i za moderan nogometni klub neodržive. I koliko god arhitektonsko čudo u Poljudu bilo privrženo svima u srcu, realnost je drugačija. Kako godine idu, stadion će sve više trunuti i propadati te postati nesigurniji. I zato bi trebalo razmotriti jednu posve razboritu opciju. Privremeno preseljenje na susjedni Park Mladeži u kojem će se “ušminkati” jedan mali gradski stadion kapaciteta od 10 do 15 tisuća kako bi poslužio Hajduku za prijelazno razdoblje. A kada se Hajduk prebaci na obližnji Park Mladeži, krenuti u rušenje i stvaranja novog Poljuda. Na istom mjestu, jednako veličanstvenog da bude na ponos kao i njegov prethodnik.
Teška srca, ali hladne glave treba donijeti ovakve odluke, jer koliko god bio važan i bitan Poljud, Hajduk je ipak na prvom mjestu. A za iskorak i moderan klub, treba i moderan multifunkcionalni stadion te kamp. A to Hajduk trenutačno nema. Idealna lokacija je svakako ostanak na ovoj postojećoj, ali uz novi Poljud.


